Kup Europe u umjetničkom koturaljkanju održava se u Puli
Iz pulskog KK Uljanik poručuju: "Koturaljkanje je spoj sporta, glazbe, elegancije i istančane estetske vrijednosti"
Sara Šarić (Snimio R. Corbelletti)
Koturaljkaški Klub Uljanik dobio je veliko priznanje ovogodišnjom organizacijom Europskog prvenstva, koje je počelo 30. listopada, te je večeras u 20 sati svečano zatvaranje u Domu sportova "Mate Parlov" u Puli. Premda doista veliki događaj, uvijek skromni i prvenstveno entuzijastični članovi ovog kluba poručili su da im je drago da su uspjeli izlobirati da postanu domaćini. Da natjecatelji nisu prisutni na raznim natjecanjima diljem svijeta, a iza čijih troškova putovanja i sudjelovanja financijski stoje klub i roditelji, do ovoga zasigurno ne bi došlo.
O koturaljkanju iz perspektive natjecatelja razgovarali smo sa Sarom Šarić, a iz perspektive organizacije i vodstva s njenim ocem, predsjednikom KK Uljanik Alenom Šarićem.
Predsjednik kluba veli da je simptomatično da ih medijski teško svrstavaju po rubrikama, jer oduvijek postoji fama da je koturaljkanje nešto izvan sporta.
"Ne znaju bi li nas stavili pod sport ili neku drugu rubriku", komentira on ovu neobičnu pojavnost. Ta ga činjenica ljuti, jer nam odmah i pojašnjava kako je koturaljkanje sport i to vrlo zahtjevan sport.
"Za njega je potrebno od fizičke do mentalne snage, ljepote pokreta i gracioznosti, koordinacije i motorike", veli on.
Mentalna snaga
Sara s punim pravom svjedoči kako je mentalna snaga možda i najpresudnija u cijeloj priči. Zašto je to tako, možda nije teško za pretpostaviti ukoliko se barem neke činjenice o ovom sportu znaju.
- Najbliže iskustvo koje mogu opisivati je nedavno natjecanje na Svjetskom prvenstvu u Kolumbiji. Krenule smo s pripremama početkom ove godine, a najviše smo odlazile u Trst na treninge, jer je tamo jedan trener koji je radio s nama. Prvenstveno tu je i dvorana u kojoj možemo trenirati kad je ružno vrijeme. To se naravno odnosi na trening s koturaljkama, skokovima i ostalim elementima, ali prije toga mi moramo posjedovati fizičku i mentalnu snagu, bez koturaljka. Jako se puno radi kondicijske treninge, trčimo, a sve ovisi što nam je potrebno u određenom trenutku. Potom mentalno, jer u ovom sportu moraš 100 pasti da bi nešto napravio možda samo jedanput. Opet se vratiš ispočetka i ako nešto imalo ne valja, ti automatski padaš, što se u našem sportu kada smo na natjecanju, naravno, kažnjava. Padovi se događaju i mi ih očekujemo, ali se trudimo napraviti sve skokove i sve zadane elemente da ostanemo na nogama, opisuje Sara izazove ovog sporta i mentalni napor koji je potrebno napraviti, a da se ne uzdrma motivacija.
"Jednostavno, moraš kroz sve to proći. Ali, da se nekad osjećaš demotivirano, da. Vrlo često. Jedan skok mi znamo učiti i po godinu dana. U međuvremenu, promijeniš tehniku, pokušavaš na različite načine, dosta je mentalno zahtjevno", veli Sara.
A nije svatko dovoljno snažan, uporan i strpljiv da može čekati na vlastite rezultate, u nekom rizičnom i samo potencijalno, briljantnom trenutku.
- Sad sam uzela grupu male djece s kojima ću trenirati, kao pomoćnik svojoj trenerici Maji Celiji te oni već sada prolaze te dileme. Rekla mi je jedna od djevojčica kako ona nikada to neće uspjeti. Na to sam joj rekla da moramo naporno raditi da bi u tome uspjela. Mi smo "preživljavali" sve što smo prošli zahvaljujući našim starijim uzorima. Kad sam došla u klub, tada je moja trenerica još trenirala, a u klub sam došla sa svoje dvije i po godine. Jedan dan želimo biti kao one - to nam je bila misao vodilja. Da se jednog dana natječemo na europskom i svjetskom prvenstvu, još nam više približava ovaj svijet Sara, bez imalo patetike u opisima.
Najvažnija - baza
Veli nam i kako je baza uvijek bitna. Kad djeca dođu u klub, uvijek je lakše ako su to djeca manje dobi, jer se s njima najlakše i radi. Riječ je o djeci od tri, četiri ili pet godina.
- Ta se djeca ne boje toliko, usude se probati, napraviti pa i pasti. Mi im to na samom početku i naglasimo: tu je normalno padati i ako se bojimo padati, nećemo ići naprijed. To im govorimo kako bi u startu prevazišli taj strah. Prvi put kad sam ja, tako malena - s dvije godine - vidjela taj sport, molila sam svoju mamu da me upiše, a kako su upisivali "tek" s dvije i pol godine, od tada sam u njemu. Moja sjećanja su da sam prvi put išla na koturaljkama uz ogradu jedan krug i odmah sam se pustila i tako krenula. Naravno, za svako dijete je to drugačije, opisuje svoje početke Sara. Vrlo brzo, nakon što se počela baviti koturaljkama, krenula je i s javnim nastupima. Prvi nastup joj je bio na poznatom pulskom natjecanju Amfora - natjecanju u umjetničkom koturaljkanju, a imala je samo tri i pol godine.
Natjecanja tijekom godine ima dovoljno, premda ponajviše u Italiji, Sloveniji i u nekim ostalim državama. U tim zemljama ima i dosta klubova, ali i jako puno natjecanja. Kod nas je situacija takva da se u Hrvatskoj već 37 godina održava samo pulska Amfora, pojasnio nam je Šarić.
- Italija, Španjolska i Portugal su zemlje koje su najzastupljenije, ali broj jedan su Španjolci. Talijani su nakon korone malo zastali, ali bore se sa Španjolcima. Portugalci im pušu za vrat. Španjolac je svjetski prvak, a doprvak Portugalac. Uglavnom se oni rotiraju na postoljima, govori nam Alen.
Ženske i muški
Međutim, ono što se još očitije razlikuje u tim zemljama, u odnosu na Hrvatsku, je odnos muških i ženskih sportaša u ovom sportu. U svijetu je zasigurno više žena, odnos je od 70 naspram 30 ili 60 naspram 40, a vani je, nekako očekivano, puno više muškaraca odabralo ovaj sport.
- Po meni, mi smo još malo po tom pitanju konzervativni. Mislimo da ako netko »pleše«, da to nije muški sport, veli Alen.
Ovo možda nije i jedini razlog.
- Recimo, stavljati šminku i oblačiti kostime, šljokice, sve smo to i mi cure vezivale za ovaj sport, pa je time vladalo mišljenje da muškarci nemaju u tom sportu što tražiti. U drugim zemljama nema takvih predrasuda, govori nam Sara.
Inače, koreografije uglavnom rade u Trstu, a ovisno o kategorijama, te su koreografije s vremenom sve duže i zahtjevnije s elementima.
- Kako se krenulo s novim načinom ocjenjivanja, sve se više gleda na ples i izvođenje koreografije, ali tu su i elementi kao što su skokovi i piruete koji moraju biti zastupljeni unutar koreografije, govori nam Sara.
A sport je nerijetko dio ljudskog identiteta, jer neminovno utječe na rast i razvoj.
- Kad si manji, sve je nekako lakše i spontanije. Ne paziš toliko na izvedbu. Mi i djeci na treningu govorimo da je koturaljkanje prvenstveno zabava i da uživaju u njemu, samo kako bi čim kasnije doživjeli presing koji je s godinama neizbježan. Prije svega presing je tu zbog očekivanja od samog sebe, ali s vremenom shvaćaš da cijeloj bazi koturaljkanja moraš pridodati umjetnički dojam, jer tako »kupuješ« suce. Naime, bodovi koji se dobivaju od umjetničkog dojma, pokrivaju tehničke nedostatke, opisuje Sara i potvrđuje zajedno sa Šarićem kako je u ovom djelu gotovo sve isto kao što je to u umjetničkom klizanju na ledu.
Atraktivnost ovog sporta očituje se i kroz publiku, koja sve više prepoznaje efekt napornog treninga u svojoj finalnoj prezentaciji.
- Na Svjetksom prvenstvu nedavno u Kolumbiji mogu reći da sam po prvi put doživjela jako veliki broj publike, od otvaranja pa i cijelim tijelom natjecanja. Bilo je vidljivo njihovo uzbuđenje i uključenost pažnjom prema natjecateljima. Pljeskali su svima, pratili svaki pokret i to se jako osjećalo. Imali smo veliku podršku. Također, i mi si natjecatelji međusobno pružamo podršku i navijamo bez obzira što smo i suparnici, prepričava nam Sara ponašanje koje možda govori i o nekim od najboljih odlika pravih sportaša.
Manje ozljeda
Je li sve podložno i ozljedama, pojašnjava Alen Šarić, predsjednik kluba, prema iskustvima kojima je imao prilike svjedočiti.
- Puno je manje povreda u ovom sportu, nego što ljudi misle, a s obzirom na padove. Puno je više i težih povreda u nekim drugim sportovima, da ih sad ne nabrajam, a vjerujem da svi znaju u kojima. Naravno, ako nisu fizički spremni, u ovom sportu može doći do povreda, veli Alen, a Sara naglašava i snagu mišića koja zasigurno priječi da pri padovima dođe do većih povreda.
Sara s uzbuđenjem očekuje Europsko prvenstvo u svom rodnom gradu, a ovo je bila prilika da se uoči tog velikog događaja prisjeti nekih svojih, osobnih uspjeha, kao i dojmljivih nastupa.
- Svakako je to kup Europe 2019. godine, ali i ovo posljednje Svjetsko prvenstvo u Kolumbiji. Napravila sam najbolje što sam mogla i bila sam zadovoljna sama sa sobom, a to mi je i najvažnije nakon svih muka koje sam prošla. Cijelo ljeto smo trenirale, Karolina i ja, i bilo je to jedno teško iskustvo, govori Sara. I na predstojećem prvenstvu očekuje samo najbolju verziju sebe, a rezultat joj nije u prvom planu.
- Najbitnije mi je da budem zadovoljna sobom, a došla sam u te godine gdje dok god u tome pronalazim zadovoljstvo, vidim i smisao, mudro komentira naša mlada sugovornica.
Zahvala roditeljima
I dalje je njihovo mjesto za treniranje vanjski teren u Pattinaggiu, a unutarnji, manjih dimenzija su opremili u prostoru starog boćališta vlastitim sredstvima prije pet, šest godina. To im je dovoljno da premoste vrijeme kad ne mogu trenirati na vanjskom terenu. Međutim, taj je unutarnji prostor dostatan je samo za malene, dok je za velike nedostatan.
- Najvažnije je da smo ipak stalno bazirani na istom mjestu, jer smo se nekad stalno seljakali po školama, pa su roditelji tom situacijom bili poprilično frustrirani, otkriva nam Šarić onu manje lijepu sliku.
Kroz članarine plaćaju kotizacije za natjecanja, a od Grada Pule dobivaju na godišnjoj razini kao klub otprilike 1.400 eura, što je naravno, gledajući na sve potrebe, simboličan iznos.
- Nije sport samo nogomet ili košarka, postoje djeca koja imaju afinitete i talente za neke druge sportove, a koji su zanemareni. Naši sportaši predstavljaju svugdje po svijetu naš grad, našu Istru i Hrvatsku. Malo tko od velikih sportova je bio na tolikom broju natjecanja na kojima se svirala naša himna, kao što su bili naši članovi. Organizacijom Europskom prvenstva također se mnogi ne mogu pohvaliti, veli Šarić.
Naravno, ovom prilikom dobili su potporu od Grada Pule i Saveza sportova, bez čega bi ovo prvenstvo ipak bilo neizvedivo, govori nam on.
- Da bar studenti koji volontiraju na ovakvim događajima dobiju neki vid stimulacije, mislim da bi bilo bolje, ukazuje na određene manjkavosti koje utječu na ovakve manifestacije.
Čini se da bez entuzijazma nema ničega, a u ovom klubu toga nikako ne nedostaje.
- Možemo biti zahvalni svojim roditeljima, jer da nije bilo njih mi ovo nikad ne bi mogli doživjeti, kao ni obići ovoliko zemalja. Vječno ću im biti zahvalna, emotivno zaključuje Sara.
Karolina Kanižaj: Uvijek se treba dignuti
Još jedna natjecateljica branila je hrvatske boje na Europskom prvenstvu u Puli, a ona je Karolina Kanižaj, koja se osvrnula na svoje početke, ali i objasnila svoje motive za bavljenje ovim lijepim sportom.
- Umjetničkim koturaljkanjem sam se počela baviti s pet godina kada sam s mamom bila u Pattinaggio i vidjela puno djevojčica koje su trenirale. Odmah sam se oduševila tim sportom jer sam već od treće godine vozila role te sam na njima bila po cijele dane i radila svakakve razne figure i okrete. Posebno sam se oduševila kada sam vidjela da se u tom sportu pripremaju posebne koreografije u kojima se pleše i izvode razni skokovi i piruete, opisuje Karolina kako je sve krenulo.
U nastavku pojašnjava što je najizazovnije na treninzima.
- Iako nekad nešto ne ide i padnem, uvijek se treba dignuti, premda je nekad teško, ali uvijek je važno nastaviti dalje raditi kako bi se što više poboljšala. Umjetničko koturaljkanje je dosta fizički naporno pogotovo kada se treba voziti cijeli dugi program koji traje četiri i po minute sa svim skokovima i piruetama te radi toga uz treninge na koturaljkama trebamo imati i kondicijske treninge. Međutim, potrebna je i mentalna snaga kako bi na natjecanju ostale koncentrirane i što bolje odradile naše programe, opisuje Karolina slično kao i Sara značaj mentalne snage.
- Moje najveće postignuće je bilo kada sam s dvanaest godina na natjecanju u Belgiji došla druga. Bila sam jako uzbuđena u vezi tog natjecanja zato što je to bilo prvo natjecanje na koje sam išla na put daleko od Hrvatske. Na njemu sam jako dobro odvozila svoj program i nakon objave rezultata nisam mogla vjerovati da sam došla druga iako sam tada bila mlađa u kategoriji. No ipak smatram mojim najdražim i najznačajnijim postignućem svjetsko prvenstvo u Kolumbiji koje se održalo ove jeseni. Za njega sam se cijelo ljeto naporno pripremala. U Kolumbiji sam programe odvozila najbolje do sada u svojoj karijeri što se može vidjeti na rezultatu koji je prešao za 12 bodova moj prijašnji najbolji rezultat. Presretna sam što sam mogla predstavljati našu državo na tako velikom i značajnom natjecanju, otkrila nam je.
Ovaj je sport jako utjecao na izgradnju njenog karaktera.
- Naučio me da idem za svojim ciljevima i da nikad ne odustanem. Zahvaljujući njemu stekla sam brojne prijatelje koje ću imati cijeli život. Na treninzima sam izgradila neraskidive veze s prijateljima i trenerima. Njihova svakodnevna podrška i vjera u nas, iako nam nekad i ne ide sve za rukom, je neprocjenjiva. Uvijek nas guraju naprijed i potiču nas na daljnji rad te da nikad ne odustanemo. Sve te godine provedene u klubu su me učinile boljim čovjekom i neizmjerno sam zahvalna na tome, otkrila nam je.
Jako je uzbuđena zbog nadolazećeg Kupa Europe koje se održava u Puli.
- Mislim da je to velika prilika da mnogi ljudi vide koliko naš sport može biti lijep i nadahnjujući. Gledati sve te natjecatelje iz raznih država bit će nevjerojatno iskustvo. Sretna sam što mogu sa svojim kolegicama iz kluba predstavljati Hrvatsku na tako značajnom natjecanju koje se održava kod nas, nadahnuto je komentirala.
Za kraj je pojasnila i zašto bi preporučila umjetničko koturaljkanje djeci.
- Pomoću njega se razvija osobnost i stječu se bitna prijateljstva te nezaboravna iskustva koja se samo zahvaljujući sportu mogu iskusiti, zaključila je Karolina.
Povijest koturaljkanja u Puli
Počeci ovog sporta sežu u Pulu unatrag do davne 1899. godine. U Puli kao da su koturaljke uvijek sporadično dolazile u interes, a onda bile tu manje vidljive, čekajući svoj pravi trenutak. Ono što danas nazivamo kontinuitetom, nakon određene stanke, grupica veterana i entuzijasta – zaljubljenika ovog lijepog sporta je 1982. godine osnovala Koturaljkaški Klub Uljanik, u sklopu Radničkog sportskog društva Uljanik Pula.
Ne mogu se zaobići neka imena koja su dala pečat ovom novom početku koturaljkanja u Puli i koja su svojim nesebičnim i vrijednim radom i doprinosom svakako zaslužna za razvoj i afirmaciju ovog sporta u Puli. Tu je svakako Nadia Weidlich. Klub je, u startu, započeo s tri sekcije i to brzinci, hokej i umjetničko koturaljkanje.
Do današnjeg dana opstala je sekcija umjetničkog koturaljkanja i to revijalna i natjecateljska grupa. Koturaljkanje je strast koja objedinjuje sport, glazbu, eleganciju i istančane estetske vrijednosti, a Koturaljkaški klub Uljanik dobrovoljna udruga građana koju vodi Izvršni odbor na čelu s predsjednikom Alenom Šarićem. Klub radi na principu volonterizma, a financira se uglavnom zahvaljujući sponzorima i simpatizerima ovog lijepog sporta, stoji na stranicama kluba.
Odlazak Michaela Miše Weidlicha
Tužnim spletom okolnosti, uoči Europskog prvenstva u koturaljkanju napustio nas je Michael Mišo Weidlich koji je sa suprugom Nadiom od 1982. godine bio suosnivač Koturaljkaškog kluba Uljanik i svakako nosi velike zasluge za ovaj sport u našem gradu. Supruga Nadia je cijeli svoj život posvetila koturaljkanju i svoju strast prenijela na supruga Mišu, a on je postao koreograf veće revijalne grupe djevojaka.
Imali su jako puno uspjeha u cijeloj Europi. Čak su osvajali i neka prva mjesta u zemljama gdje je taj sport bio jako cijenjen. Uvijek je bio ponosan i zahvalan svojim curama koje su sad već udane i mame, ali još povremeno aktivne te nastupaju pod nazivom "Stare Koke". Puno godina su zajedno proveli na putovanjima po Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Italiji, Sloveniji čak i Danskoj.
Nakon 20 godina predali su klub u ruke Gordani Tripković, ali značaj Miše Weidlicha za koturaljkanje u Puli u ovom klubu nikada neće zaboraviti te će ga uvijek nositi u srcu sa sobom na natjecanjima, ali i klupskim okupljanjima.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
