Sve što obitelj Vale proizvede na dva hektara, prodaje na pulskom markatu. Cijene su odredili ravnajući se prema drugima, ali kažu da će ih morati spustiti jer je preskupo
Neli pomaže sin Nikola
Ove je zime na pulskoj zelenoj tržnici bilo izuzetno malo prodavača, posebice onih koji prodaju povrće sa svojih njiva. Nije ni čudo s obzirom da kupaca jednostavno nema. Začarani je to krug, jedno povlači drugo.
Razlozi pustoši na markatu su poznati - skup parking, jeftiniji proizvodi u trgovačkim centrima, hladna veljača, uvođenje eura… Sada kad je vrijeme malo 'smekšalo', naprosto vuče da kupci barem povremeno odu u grad, makar i pješke po domaći mladi luk, svježe ubran špinat, blitvu, glavicu kelja…Mirisa svježeg povrća nema na policama trgovina.
Jedna od onih prodavačica koje nude svoje povrće, a ljeti i voće, je Nela Vale koja zajedno sa suprugom i sinom vodi OPG na Valdebeku. Nedavno je, nakon pauze od dva mjeseca, prvi put donijela na banak kašete svojih proizvoda. Ovog puta pomaže joj i sin Nikola. Uvođenje eura, zdravstveni problemi, manja prodaja na tržnici, razlozi su ove veće pauze.
Pitam Nikolu i Nelu kako ide prodaja. Slabo, kažu.
- Subotom uvijek bude malo bolje, ali dok ne dođu turisti nema baš neke prodaje, kaže Nikola.
- Kako će dalje ići, ne znam, dodaje Nela. Dobro je da je tu ribarnica, pa ljudi prođu. Isto tako, oni koji otiđu kod doktora u Dom zdravlja, prođu na markat. Naši prvi kupci vjerojatno su prije toga bili vaditi krv kod doktora, kaže ona.
Cijene je odredila ravnajući se prema drugima, ali kaže da će ih morati spustiti jer je preskupo. Međutim, ako kupaca nema, ne može se prodati niti za puno niže cijene.
Nela Vale već 26 godina na tržnici prodaje povrće iz svoga OPG-a. Sada je već deset godina u mirovini, ali toliko maloj da ne može odustati od poljoprivrede.
- Tu sam otkako su nas 'potjerali' iz Robne kuće, kaže ona. Nešto se trebalo raditi. Tada su mnoge žene koje su ostale bez posla otišle u Italiju, a moji su imali zemlju pa smo kupili traktor i nastavili se baviti poljoprivredom, kaže Nela.
Može li se od ovakve poljoprivrede živjeti?
- Imamo jako slabu penziju, suprug 200 eura, a ja nešto malo više i to s 37 godina radnog staža. Imala sam 17 godina radnog staža u Istri veletrgovačkom i 20 godina sam plaćala staž kao poljoprivrednik, kaže ona.
Priča nam da su u poljoprivredi velike investicije, morate jako dobro kalkulirati, ostaviti dovoljno za ulaganje u sljedeću godinu. Dok platite radnu snagu, a morate ih platiti pošteno 'jer su cure za pet', onda stvarno nema neke zarade, kaže.
Maline i kupine
- Morate sve planirati godinu dana ranije i uložiti novac unaprijed. Jagode se sade u osmom mjesecu, zalijevaju svakog dana da se prime, a beru se tek na proljeće. Obično prve sazriju oko 20. travnja do početka svibnja, ovisno o vremenu. Skoro godinu dana ranije morate kupiti sadnice, najlon, končimu. Povrat investicije stiže tek sljedeće godine, veli ona.
Uzgajaju i mjesečarke, a posadit će još jednu turu u travnju. Prisjeća se da je ranijih godina bila manja ponuda jagoda na tržnici, pa se sve moglo bolje i prodati. Njene jagode stižu direktno s njive, uzgojene pažljivo, kvaliteta je puno bolja u usporedbi s uvoznima. Kaže da se u odnosu na povrće više isplati uzgajati voće koje se može plasirati ljeti u vrijeme turističke sezone pa tako imaju na njivi maline, kupine i jagode. Vidjet ćemo kako će biti ove godine, dodaje skeptično.
Posjetili smo je na njivama nedaleko Valdebeka koje obrađuje sa suprugom i sinom, uz povremenu pomoć dviju radnica.
- Beru se blitva, špinat i kapula, posijani u rujnu i listopadu. Ovih dana bere se i poriluk, kelj, raštika, kelj pupčar, malo je još za pobrati kupusa, endivije, crvenog radiča…svega pomalo, pokazuje nam na njivi. Sada smo, dodaje, posadili krumpir, posijali biže i bob.
- Ovih dana ćemo posaditi kupus i salatu, a u četvrtom mjesecu se sade pomidori, paprike, krastavci, tikvice…Sve što proizvodimo na oko dva hektara površine, plasiramo na pulskoj tržnici, kaže Nela Vale.