RUŠENJE STABALA NA GIARDINIMA
Reakcije Puljana su različite, jedni su tužni, drugi kažu "neka ih režu, ako se mora". Spominje se i Aristotel, koji je još davno govorio kako treba saditi stabla…
Prvo je palo stablo u blizini Portarate (Snimio Duško Marušić Čiči)
"Nisu ta stabla bolesna, tako kako oni pričaju, to je neki drugi razlog", mišljenja je Davor Ravnić, kojeg smo susreli na jednoj od klupica na Giardinima, o rušenju 24 stabla u centru Pule, koje je počelo jučer.
"Tu, gdje su već prije srušili stabla, nisu ništa posadili, tako da nisam baš siguran da će odmah saditi", kaže on na našu opasku da su iz Grada najavili sadnju zamjenskih stabala.
- Vjerojatno nije razlog zato jer su bolesna, bit će prije da im treba prostor za terase, ali čisto sumnjam da je razlog stanje stabala. Evo, kad su rezali grane, uopće ih nisu namazali da ne gube sokove. Preko ljeta bi trebali oko debla stavljati lišće da im zadržava vlagu, a po zimi protiv hladnoće. Održavanje je jako loše. Oni samo odrežu grane, ostave onako ranjena stabla na milost i nemilost, a stablima smetaju buka i zagađenje", skeptičan je ovaj Puležan koji smatra da je nemar doveo do ovog ishoda, premda sam ishod ocjenjuje radikalnim.
Što se može?
- Oni su mogli proširiti zemljani dio oko stabla, a osim za njih, to je dobro i za ljude, jer zemlja tako diše, a toplina izađe van, ako je šira rupa. Ovo, što se podigao asfalt, to su se korijeni raširili. A što se tiče prometa, dok sijeku stabla, mogli su zatvoriti samo ovaj potez od kazališta do apoteke jer su dodatno otežali prometovanje. Recimo, u Dobrilinom parku posadili su ovakva stabla uz samu cestu. Krošnje rastu i vire na cestu, pada zrnje sa stabala, ptice to dodatno gnječe, to se mora non-stop mesti, totalno se sve radi bez ikakvog plana. Kao da nikad nisu bili u šumi ili polju, imali neku praksu. Ja sam rođen u Pazinu i tamo je bila poljoprivredna škola. Tada su zbilja o svemu razmišljali. Čak je i Aristotel rekao da se stabla ne bi trebala saditi u redovima, već cik-cak da bi tekućine iz korijena komunicirale međusobno, a to je bilo prije dvije tisuće godina. Nitko se danas nije pojavio ni od "zelenih". Ovo će proći u tišini kao da se ništa nije dogodilo i to mi je najviše žao. To je zelenilo grada, hladovina po ljeti i kisik, koji nam je itekako potrebno, zaključuje Davor Ravnić, vidno rezigniran događajima na Giardinima.
Srce me boli, rekao nam je jedan poznati Puležan, glazbenik, koji je poželio ostati anoniman. On je, zajedno s prijateljem, komentirao da prvo oboreno stablo, ono bliže Portarati, izgleda potpuno zdravo, dok je ono drugo bolesno, "što se i vidi".
Ne razmišljaju svi koje smo jučer zatekli na Korzu jednako.
"A ča da van rečen. Ako nije u redu, nek' ih režu. Jer sigurno nisu u redu, ako su se za to odlučili. Da netko nastrada, opet nije u redu", veli nam Mario Maras koji često ovdje provodi vrijeme, a zatekli smo ga kako zajedno sa svojim psom i još nekoliko poznanika promatra što se događa.
"Nije lijepo da ostajemo bez njih, ali šta se može", pomirljivo govori naš sugovornik dok nam njegovi poznanici dobacuju kako ne bi bilo dobro da netko pogine, premda su mišljenja da se unaprijed trebalo planirati što će se raditi, a što će se, kažu, "tek raditi nakon nove godine". Trebat će sto godina da narastu nova stabla, a za što naši sugovornici tužno konstatiraju da "mi to, nažalost, nećemo doživjeti".
Ogrjev sirotinji
- Mogu oni posaditi mala stabla, ali tu treba i korijene vaditi, puno je tu posla, a korijenje je podiglo asfalt posvuda. Ladonja je takvo stablo, svaderi pušta korijenje, mišljenja je gospodin Maras koji zaključuje da se vizura Giardina neće vidnije promijeniti, da se stabla neće u većoj mjeri, nakon sječe 24, naoko prorijediti, a ljudi će se priviknuti. Na početku će biti neobično, a poslije će biti normalno, kao što je to uvijek kod nas, kaže Maras. On i njegovi poznanici imaju i ideju što sa stablima, koja će se posjeći na Giardinima. "Trebala bi se dati sirotinji za ogrjev, bilo bi to najbolje rješenje", dobacuju nam, ali to je već neka druga priča.
Vesna i Vid Lukić, supružnici su koje smo također susreli na Giardinima, a na početku razgovora odmah su nam rekli da im je žao što je moralo doći do sječe.
"Ja sam za to da se odmah na tim mjestima zasade nova, a nisam siguran jesu li ova uopće bila dovoljno dobro održavana", veli nam Vid Lukić, koji smatra da se stabla nisu niti mogla dovoljno dobro dohranjivati zbog betona koji ih okružuje. Njegova supruga Vesna domeće da su šumari trebali znati kako se sa stablima ponašati da bi opstala, a da je ona svakako za to da održavamo čim više naša, pulska stabla.
"Trebalo bi ih obrezivati i dohranjivati kako treba, a i zbog ovih suša, smatram da bi ih možda trebalo i češće zalijevati", nadovezuje se njen suprug, dok oboje neprocjenjivom ocjenjuju hladovinu koju ladonje ljeti daju prolaznicima i onima koji vole provoditi vrijeme u ovom zelenom dijelu grada.
"Treba nam hlada", zaključuje gospođa Vesna, a mi sa sjetom prizivamo sjećanja u hladovini ladonja, za koji će mnogi od nas reći da su upravo njihove uspomene one koje su utkane u memoriju stoljetnih krošnji.
Prilagođen javni prijevoz
Budući da se stabla nalaze u neposrednoj blizini ulice, radovi se izvode uz privremenu regulaciju prometa, uz prilagođenju vožnju Pulaprometovih autobusa. Uobičajena ruta autobusa ostala je gotovo ista, izuzmemo li donje autobusno stajalište na Giardinima, bliže Portarati, koje je izvan funkcije pa građani iduća četiri dana autobus trebaju čekaju na gornjem stajalištu na Gardinima, bliže Fini, javljaju iz Grada.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
