Na račun mu je sjelo 137,59 kuna. Sramota! Teško bolesnom radniku, koji se žrtvovao za svoj posao, koji kod kuće ima malo dijete i, doduše, zaposlenu suprugu, ali bolje da ne spominjemo s kolikom plaćom, punicu koja je također radila u Uljaniku i sada prima mirovinu od 1.600 kuna, koji je nedavno završio s terapijom zračenja u Rijeci i još uvijek nema snage za bilo kakav rad
I ono malo što sam imao, uzeli su mi, rezignirano komentira Ivan Pavletić to što mu nije isplaćena minimalna plaća u Uljaniku jer je - teško bolestan. Ima samo 36 godina, mlad je, već 18 godina zaposlen u Uljaniku. Radi na opremanju broda, hidraulici, brodocjevar je. Na bolovanju je od 27. srpnja kada mu je dijagnosticiran rak. Nadao se da će sada dobiti barem minimalac, kao ostale njegove kolege. Uostalom, on se žrtvovao za Uljanik, radio vikendima, za božićne blagdane, za praznike kada je trebalo hitno završiti brodove, šefovi su ga molili, a sada ga nitko ne pita za zdravlje, niti treba li mu štogod. Na račun mu je sjelo 137,59 kuna. Sramota! Teško bolesnom radniku, koji se žrtvovao za svoj posao, koji kod kuće ima malo dijete i, doduše, zaposlenu suprugu, ali bolje da ne spominjemo s kolikom plaćom, punicu koja je također radila u Uljaniku i sada prima mirovinu od 1.600 kuna, koji je nedavno završio s terapijom zračenja u Rijeci i još uvijek nema snage za bilo kakav rad. Tom i takvom radniku na račun uplate 137,59 kuna. Jer, eto, zakon ne predviđa isplatu minimalne plaće radnicima koji su duže od 42 dana na bolovanju.
Dao bi otkaz
Da ne ulazimo sada u detalje, ukratko, kako smo neslužbeno uspjeli doznati, radi se o isplati prvog dijela plaće, što je neoporezivo primanje i nema bruto osnovicu, pa onima koji su na dugotrajnom bolovanju nije mogao biti isplaćen minimalac, već bi se po isplati drugog dijela plaće trebala platiti naknada za bolovanje u cijelom iznosu. Na platnoj listi Ivana Pavletića piše da je radio devet sati, otuda i tih 137,59 kuna, vjerojatno jer je još tih nekoliko sati bio na bolovanju na teret firme. Ali to je samo naše nagađanje. Službeni odgovor HZZO-a na naš upit upućen prije dva dana nismo dobili. Ostaje upitno hoće li i kada uljanikovci dobiti drugi dio plaće. U slučaju da ne dobiju, da ovaj minimalac bude jedino što su primili, Ivan će, prema svemu sudeći, ostati na tih 137,59 kuna. Ivan navodi i da bi, navodno, on mogao ostati bez naknade čak i ako radnici dobiju drugi dio plaće jer isplate koje idu preko Agencije za osiguranje radničkih potraživanja ne odlaze i na račun onih koji su na bolovanju duže od 42 dana.
No bilo kakvo formalno objašnjenje ove situacije ne može opravdati tu mizeriju s kojom bi Ivan trebao… Što? Sa 137,59 kuna ne može ništa. Može samo sjesti i plakati. Što je i učinio, priznaje nam, kada je vidio uplatu. "Plakao sam kao malo dijete. Liječnici su mi preporučili da se ne smijem nervirati, da moram paziti na sebe. Ali kako? Hoćeš-nećeš moraš misliti na to. Ne mogu reći da mi je svejedno, kada nije", kaže Ivan.
On vodi svoju životnu bitku, a sustav ga je potpuno zanemario, odbacio. Osjeća se napuštenim, kao i ostale njegove kolege koje su na dugotrajnom bolovanju. On bi se odmah vratio na posao, ali ne može, još uvijek je fizički slab. I dao bi otkaz, priznaje. No ni to ne bi mogao.
- Blokiran sam. Da mi danas liječnik kaže da mogu ići raditi, ja ne mogu. Ne mogu se u Uljaniku razdužiti da bih dao otkaz, jer skladišta ne rade, svi su u štrajku. S druge strane, otkad sam na bolovanju nisam bio u firmi, na brodu mi je ostao sav alat. A u Uljaniku vrijedi pravilo da ako si na bolovanju i ako ti u tom periodu netko pokrade alat, vrijednost tog alata moraš platiti iz svog džepa. Po toj logici ispada da sam trebao unaprijed znati da ću ići na bolovanje pa sam trebao razdužiti sav alat i onda otići. I sad mi teoretski mogu reći, ukoliko je nešto nestalo, da moram platiti alat, recimo, pet tisuća kuna. Otkuda?, pokušava objasniti apsurdnu situaciju. (Piše Bojan ŽIŽOVIĆ)