Na njenom se očuvanju već radi, a najvažniji je korak osigurati da ne dođe do gubljenja znanja. Primjer je projekt Ozymandias prema kojemu bismo trebali sačuvati ne samo pisanu riječ, već slike, fotografije, skulpture, glazbu i ples. Projekt Svjetske zaklade za raznolikost usjeva skladišti sjemenje biljaka na otoku Svalbardu. Još je jedan način čuvanja baštine, navodi Korlević, a to je vratiti u škole "znanstvenu pismenost"
"Ne čekamo organske civilizacije, možemo očekivati samo one strojne" izjavio je čuveni hrvatski astronom Korado Korlević na predavanju koje je protekle srijede u Rovinju održao na temu "SETI - 58 godina potrage za vanzemaljskim civilizacijama". SETI je kratica za "Search for Extraterrestrial Intelligence". Riječ je o dugogodišnjem projektu kojim se pomoću radio teleskopa smještenog u Arecibu pokušava naći dokaze o postojanju razumnih bića u svemiru. Prepunu je dvoranu ostavio sa snažnom porukom, a to je da čuvamo svoju civilizaciju koja se bliži kraju. Na njenom se očuvanju već radi, a najvažniji je korak osigurati da ne dođe do gubljenja znanja.
Primjer je projekt Ozymandias prema kojemu bismo trebali sačuvati ne samo pisanu riječ, već slike, fotografije, skulpture, glazbu i ples. Još je jedan takav pokušaj očuvanja genetskog varijabiliteta, projekt Svjetske zaklade za raznolikost usjeva, koji se zalaže za dugotrajno skladištenje sjemenja biljaka na otoku Svalbardu. Još je jedan način čuvanja baštine, navodi Korlević, vratiti u škole "znanstvenu pismenost", ali uz sve navedene napore smatra kako se cijela populacija ipak neće moći izvući.
Kako meduza šeta parkom
Objasnio je kako biolozi potvrđuju da je život jako čest, inteligentan život je moguć, no kada se pojavi tehnološka civilizacija - ona označava kraj.
- Takva civilizacija kratkoga je vijeka, a mi smo došli do tog stupnja razvoja da smo na samom kraju", govori Korlević. Naime, nema tehnološkog razvoja bez uništavanja prirode, a time i same civilizacije, a bližimo se i vremenu kada će naši izumi, strojevi i roboti razviti samosvijest.
Čovjek, navodi priznati stručnjak, ne bi nikada preživio toliki put svemirom u svrhu njegova istraživanja pa zato šalje robote koji su ujedno i pametniji. Jednom kada bi ti roboti došli do određenog planeta, ljude bi mogli samo "isprintati". Korlević čovjekovo putovanje svemirom slikovito uspoređuje šetnjom meduze parkom koje je, naravno, nemoguće, osim ako je čovjek ne stavi u kanticu s vodom i nakon toga vrati u prirodno stanište. Upravo zato možemo zaključiti kako su roboti, odnosno strojevi, jedini ti koji mogu živjeti i putovati svemirom, te kako su oni, a ne organska bića slična nama kakvima ih ljudi portretiraju, zapravo vanzemaljci čije javljanje toliko iščekujemo. (Aleta BRATTONI)