Nešto više od dva mjeseca nakon što je nacrt programa restrukturiranja Uljanik Brodogradilišta dostavljen Europskoj komisiji, iz Bruxellesa je u Pulu stigao dokument na deset stranica s primjedbama i upitima. Bilo je za očekivati, a to je za nedavnog posjeta Zagrebu najavila i europska povjerenica za tržišno natjecanje Margrethe Vestager, da Komisija neće prihvatiti dokument bez njegove dorade.
Stoga Uprava uz pomoć konzultanata iz Boston Consultinga i izabranog strateškog partnera Kermas energije već danima radi na novoj verziji plana koja bi zadovoljila uvjete koje Europske komisije, ali i postavila čvršće temelje projekta kako bi on odgovorio na ključno pitanje iz Bruxellesa, a to je na čemu se bazira optimizam da će brodogradnja u Puli u budućnosti biti uspješna i dugoročno održiva.
Budući da se Plan restrukturiranja odnosi na Uljanik Brodogradilište, među primjedbama koje su pristigle iz Komisije, kako neslužbeno doznajemo, nema onih koje se bave planiranom diversifikacijom. Sporan je udio partnera u restrukturiranju, odnosno poručeno je da prema pravilima Europske unije udio države u financiranju restrukturiranja ne smije biti veći od 50 posto. Također, upozoreno je da se novac namijenjen restrukturiranju može koristiti samo u tvrtki kojoj se odobrava restrukturiranje, odnosno Uljanik Brodogradilištu, te da se ne smije koristiti za financiranje aktivnosti drugih tvrtki Uljanik Grupe. Iz neslužbenih izvora doznajemo da je sporna je i procedura sačinjavanja prijedloga programa.
Naime, izrađivačima je prigovoreno to što nisu slijedili naputke i obrazac koji se koriste prilikom podnošenja takvih zahtjeva Komisiji. Sve te primjedbe zasigurno su uzete u obzir i kod finalizacije nove verzije Plana restrukturiranja koja će, kako doznajemo, svjetlo dana ugledati ovih dana, nakon čega bi, preko Vlade, i ona trebala biti dostavljena na analizu i ocjenu Bruxellesu.
Uprava Uljanika proces restrukturiranja i dalje planira s izabranim strateškim partnerom Dankom Končarom, iako zbog nekretninskog biznisa koji se spominje u kontekstu diversifikacije radnici od prvog dana nisu za to rješenje. Sve je očitije da iza opcije s Končarom ne stoji ni Vlada.
Činjenica je da bi na koncu baš nedostatak vremena Uljaniku mogao „doći glave“. Da su svi akteri bez fige u džepu donijeli odluku da žele restrukturiranje, a zatim zajednički usuglasili uvjete pod kojima će se to restrukturiranje dogoditi, primjedbe Europske komisije i odgovori na nju trebali su se pisati još prije sezone kupanja. Sad se logično postavlja pitanje vrijedi li više išta spašavati. Sve to prati "javno-privatno partnerstvo" u naricanju nad trošenjem proračunskih kuna u Uljaniku premda se ono, barem zasad, još nije dogodilo. Dogodio se sanacijski kredit od 96 milijuna eura koji bi, potvrdio je to nedavno u Puli i pomoćnik ministra gospodarstva Zvonimir Novak, trebao ući u troškove restrukturiranja. Država, dakle, jamči za njega i na koncu će ga svakako i platiti. Međutim, taj bi trošak sasvim izvjesno imao daleko više smisla ukoliko rezultira restrukturiranim brodogradilištem, nego ako bude bačen u vjetar. (Milan PAVLOVIĆ)