PALA JOŠ JEDNA ŽRTVA
INSPEKCIJA ZATVORILA ŠTAND NA PULSKOJ RIBARNICI: Svi u strahu od carinika koji stalno vrebaju kupce i prodavače. Pišu kazne i za neizdane račune od ČETIRI KUNE
(D. ŠTIFANIĆ)
Inspektori iz Carinske uprave su drski, bezobrazni, kopaju po našim osobnim stvarima, traže da izvrnemo džepove, zabranjuju nam da nosimo torbice oko struka, prijete nalozima i pretresima ako im se suprotstaviš. Kopaju ljudima po vrećicama i zabadaju značke pod nos, ulaze iza štandova bez da se predstave i objasne razlog zbog kojeg dolaze, kaže nam jedna prodavačica
Pala je još jedna žrtva revnih inspektora u Istri. Na štandu u pulskoj ribarnici osvanula je traka i obavijest Ministarstva financija kojom se jasno daje do znanja da je banak zatvoren. Koji je razlog, nije nam poznato. Na tržnici se ispod glasa govori da se vlasnik tvrtke, koja je od gradskog poduzeća Tržnica unajmila prostor za prodaju ribe, žalio na neko ranije rješenje inspektora pa su mu ovi iz osvete zatvorili štand. Ali, to su samo priče. Stvarni povod nam ostaje nepoznat. Rijetkost je da se na ovakav način zatvaraju štandovi. Obično inspekcija ispiše kaznu, na nekoliko se dana zatvori štand, ali u malo se slučajeva stavljaju trake i obavijesti. Vlasnik firme koja ima banak na ribarnici jučer nam nije htio ništa komentirati, rekavši da trenutno, prema preporuci odvjetnika, neće o tome govoriti u javnosti.
Strah koji vlada među trgovcima na pulskoj tržnici je ogroman. Doduše, samo kod onih koji su obavezni imati kase, to jest obrti i firme. Nitko ne želi imenom i prezimenom govoriti o postupcima inspektora. Pogotovo djelatnika Carinske uprave za koje govore da su najgori, dok druge čak i hvale. Boje se osvete carinika. Prodavači od ovoga žive, ne mogu si priuštiti desetke tisuća kuna kazni koje im ovi ispisuju za najmanje sitnice.
Često se dogodi da kupci uopće ne uzimaju račune. Zato su im ih prodavačice počele stavljati u vrećice s namirnicama, no problem je što sve više ljudi ne uzima plastične vrećice, već namirnice stavljaju zajedno s ostalom špežom i pritom ne uzmu račun, a on završi zagubljen među ponudom na štandu. Inspektori samo čekaju takve greške, vrebaju iz prikrajka. Prodavačice nam govore da znaju dežurati satima pokraj štandova.
- Neki dan je jedna žena stajala pored mog štanda. Mislila sam da čeka nekoga. Nakon pola sata joj se pridružila druga. Nešto su stalno gledale u mobitele. Stajale su tu sat i pol vremena. Znala sam da su inspektorice i da gledaju ne bi li nekoga uhvatile bez računa. Čekaju u zasjedi, kao da smo svi kriminalci.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
