S Robertom Paulettom, uvaženim pulskim akademskim umjetnikom razgovarali smo o njegovom viđenju kulturnog i umjetničkog života u Puli.

Kao dugogodišnji akademski likovni umjetnik, koji je djelovao u svim segmentima likovnosti - kao likovni pedagog, voditelj i utemeljitelj galerija te kao slobodan umjetnik, kako, generalno ocjenjujete aktualni likovni život u Puli?

- Sa zadovoljstvom pratim uspon pulske glazbene i kazališne scene, a raduje me i povećan interes spram lokalne filmske produkcije. Više od svega želim vjerovati da nije tek riječ o trenutnom valu, već o notorno ukorijenjenoj činjenici kojom se iskazuje kulturni i progresivni gradski identitet. Po pitanju aktualnosti suvremene likovne prakse stvari se ne čine baš toliko sjajne, premda za tako nešto postoje mnoge premise.

U Puli više nego ikad dosad, djeluje niz profiliranih galerija; ok, one često opstaju zahvaljujući sumanutom žaru njihovih voditelja, no izlagački prostori kao da se nude: Makina, Poola, Gradska galerija, galerije HUIU-a, Dnevni boravak, zatim novopokrenuta, svježa i inovativna Galerija Novo, plus otvorene mogućnosti izlaganja u Svetim Srcima, ili u Vodospremi Povijesnog i pomorskog muzeja Istre, pa ipak naposljetku kao da nedostaje izvjesne vitalnosti i svježine.

Mlada generacija umjetnika

S druge strane, uz djelatne i prepoznate lokalne autore, na sceni se u respektabilnom broju pojavljuje jedna nova, mlada i odgovorna generacija umjetnika. Svjesni suštinskih globalnih problema u koje su uronjeni i zajednički umreženi bremenom kojeg nasljeđuju, ovi autori tehnološki i društveno opismenjeni, svojim se ozbiljnim radom nameću kao društvena potreba kojoj treba izaći u susret. No, za prezentaciju i afirmaciju svojih umjetničkih creda oni potrebuju ozbiljnije uvjete i drugačije strategije djelovanja.

Najveće prednosti i boljke?

- Ključni mi se nedostatak, a vezan za gore navedeno, u ovom trenutku nameće u problemu više virtualnog no stvarnog postojanja Muzeja suvremene umjetnosti Istre. Jer samo jedna živa i dinamična, otvorena i po potrebi provokativna, da ne kažem dobro umrežena i stručno vođena institucija, kakvi muzeji te naravi u osnovi jesu, može postati generator i promotor suvremenih umjetničkih stremljenja.

Iz tog je razloga MSUI, kao krovna, stručna i identitetna institucija osnovan. No, u ovom žalosnom trenutku, njegovo je cjelokupno djelovanje: od nabavke toaletnog papira i nadziranja građevinskih radova do ostvarivanja programske djelatnosti, raznih izvješća i marketinga, svedeno na nadnaravni trud tek dvije stručne zaposlenice. Naravno da na taj način umjetnog preživljavanja Muzej nije u stanju odgovarajućom brzinom odgovoriti zahtjevima i potrebama novonastalih vremena te da kaska za stvarnošću.

(Arhiva Glasa Istre)

Vjerujem da bi se po tom pitanju valjalo potruditi; oživjeti muzej, sjesti i razgovarati. Postoje mnogi načini kojim bi si mogli pomoći i znam da bi i u Županiji i u Gradu naišli na razumijevanje. No red je na umjetnicima, oni su ti koji bi trebali preuzeti inicijativu.

Nedostaje li Puli pravi gradski muzej, kakav je prisutan u drugim gradovima?

- Posljednjih nas je godina, malo po malo, napustila plejada značajnih istarskih umjetnika, neki od njih značajniji su nego što im to priznajemo. Prijateljevao sam s mnogima od njih i naravno da me boli grijeh propusta, šutljiva koprena zaborava kojom ih natkrivamo.

Pribrojimo tu mnoge još Puležane i one koji su s Pulom imali veze, koji su u Puli ostavili trag. Gdje su se ti ljudi kretali, što su radili, čime nas oplemenili? U kojem je segmentu gradskog tkiva to vidljivo? Možda je i sam pojam muzeja pomalo muzejski.

Skloniji sam inovativnijim pristupima, postupcima koji su sukladni našem vremenu; parkovna instalacija, osmišljena fontana, kružni tok, dječje igralište, diskretna intervencija na trgu, klupa u parku. I tako dodatno bogatiš grad kojim hodaš. Takav bi pristup bio nesumnjivo adekvatniji, smisleniji, demokratičniji i nadasve jeftiniji od konglomerata, proizvoljnosti i kiča, koje nam netko van natječaja i javnosti, već godinama podmeće Puli.

Art Zona Kandler prilikom inauguracije za Dan grada Pule 2014. godine (Arhiva Glasa Istre)

Poglavito ako uzmemo u obzir i društvenu participaciju na takvim projektima. U dosluhu s mjesnim odborima kao predlagačima moglo bi se štošta učiniti. U konačnici i sami građani svojom inkluzivnošću mogu postati koautori djela.

Umjetnički hepeninzi pod naslovom "Tu smo", a koje je predvodio viši kustos MSUI-ja Mladen Lučić i koji su se održavali diljem šireg gradskog prostora Pule bili su pravi putokaz, smjer mogućeg djelovanja u tom smislu. Kao i mnoge takve inicijative došle su prerano. Ponekad mi se čini da Puležani nemaju baš izraženu potrebu usprotiviti se gravitaciji.

Puno se govorilo o pokretanju Art zone Kandler, do nekih malih pomaka je, istina, došlo, no priča se kroz godine nije puno pomaknula od početka, Kandlerova ulica je, i dalje prilično pusta i mračna izvan sezone.

- Svatko bi očekivao nešto drugo u starom srcu obalnog grada, stoga je Kandlerova posebna. Brend po sebi. Turistička zajednica ti izvuče ime u nekom nagradnom kolu i pogosti te sedam dana Kandlerovom.

Zamisli ti to, all incluse. Ili da je možda predložimo Trumpu umjesto Greenlanda. Ili je i dalje ostavimo ovakvo jedinstvenom kakva je, samo nama nalik. Zanimljivo je to kontinuirano bjekstvo, odustajanje svake dosadašnje gradske uprave kada je srce grada u pitanju.

(Arhiva Glasa Istre)

Pula, tapija ili grad s (nedovoljno) iskorištenim potencijalom?

- Pomalo sam alergičan na taj pojam - tapija, zvuči mi previše aristokratski. Vidljivi su mi nedostaci klubova, umorstvo Uljanika, cajkaroški parkovi, djeca pred vratima Rojca koja već predugo čekaju svoj red, da ne govorim o oštarijama, koliko mi one tek fale, ali vidljive su mi i kulturne manifestacije širokopojasnog spektra: koncerti u Rojcu, Malom rimskom kazalištu, Sa(n)jam knjige sa sjajnom ekipom mladih mislećih ljudi, Pulska filmska tvornica, brokatni jazz u Circolu, Dječji kreativni teatar, Istarsko narodno kazalište - Gradsko kazalište Pula, Teatar Naranča, Big band. Ako tapija nije bijeg od odgovornosti onda ne znam što taj pojam znači.

Grad zreo za istinsku promjenu paradigme

Je li je teško dan-danas djelovati kao samostalni umjetnik u Puli?

- Ni samostalnost ni umjetnost nisu kategorije našeg doba, pa se tako nekako i doživljavam. U društvenom smislu - Out of my time, a u osobnom Fool on the hill.

A što s gradskom politikom?

- Da ponovim: boli me grijeh mnogostrukih propusta i posljedičnih prebacivanja, a potom i odricanja od odgovornosti vođenja Grada. Pula treba nove hrabre i realizirane ljude od struke, ali otvorenog uma. One koji će je razumjeti kao organizam, pristupati holistički, a djelovati konkretno. Četiri godine nije malo za pokrenuti, popraviti staro, lansirati i realizirati novo i bolje.

- Kako vidite izbore 2025.?

Vjerujem da je Grad zreo za istinsku promjenu paradigme - da Pula konačno dobije svoju prvu Gradonačelnicu. Svježe lice bez stranačkih utega i interesnih pozadina gdje se ime Lorene Boljunčić pojavilo na obzoru kao jedino suvislo obećanje boljeg vođenja grada na temeljima znanja, struke i merituma.

S istim (starim, poznatim) imenima prisutnim na političkoj sceni ne očekuju se drugačiji, pogotovo ne bolji rezultati. Što su mogli - to su pokazali, a svjedočili smo da je od lošeg moglo još i gore.

*Sponzorirani sadržaj*

Povezane vijesti

• Puljanka Lorena Boljunčić, autorica Kuće istarskog maslinovog ulja, NAJBOLJA HRVATSKA MIKRO PODUZETNICA
• Pulska poduzetnica najavila kandidaturu za gradonačelnicu: "Udahnut ćemo novi život našem gradu"
• Lorena Boljunčić: Kadroviranje u Kaštijunu i Pula parkingu su ishitrene odluke koje će sljedeća gradska uprava morati ispravljati