Naši domaćini gostima su spremni ponuditi najviše standarde, ali i ispuniti njihove želje, bilo po pitanju organizacije izleta, bilo po mogućnostima da dobiju pojedine usluge. I to im se vraća jako dobrom popunjenošću
Feel Good Villa
Idemo “u glavu”: Feel Good Villa Antonia Novaka što se nalazi u glavnoj ulici Ravne Gore, onoj koja nosi naziv po pjesniku Ivanu Goranu Kovačiću primjer je kako sačuvati baštinu, kako gradovima i selima Hrvatske koji boluju od depopulacije čija je posljedica, posebno izražena u Gorskom kotaru, napuštanje i urušavanje stambenog fonda vratiti dostojanstvo te istodobno osigurati jako dobre turističke kapacitete. Znamo da je u nemalom broju slučajeva nemoguće pronaći sve vlasnike kako bi se ruševne zgrade kupile te obnovile, no na svim pozicijama na kojima je to moguće morala bi to biti poticana akcija i to od svih struktura i vertikala društvene zajednice. Jer, što u suprotnom dobivamo? Prečesto situaciju u kojoj su prve susjede ruševina i raskošna vila. Kontrast koji tako nastaje je zbunjujuć, ponekad i ponegdje i šokantan za turiste koji prigodom odabira objekta za odmor to čine fokusirani na ponuđene fotografije. Kad ono – rezerviraš vilu, koja to uistinu i jeste, a oko tebe “Černobil”.
– Kuću sam u cijelosti renovirao, bolje rečeno od nje su ostali samo temelji. U novoj izgradnji u potpunosti smo se vodili arhitektonskim osobinama Ravne Gore, dakako uz najmodernije izolacijske materijale kako bismo i u ekološkom smislu izrazili poštovanje prema kraju u koji smo došli. Nadam se da smo u tome uspjeli, da će to prepoznati i turisti te da će se zahvaljujući našem Feel Goodu i turistička Ravna Gora – bolje osjećati, naglasio nam je Novak.
A kuća, naglašeno tamne, skoro crne fasade, uistinu je jedinstvena. Kako vani gdje je istinski uklopljena u ravnogorski urbanitet, tako i u unutrašnjost koja ima specifični, moderni drveni namještaj i niz funkcionalnih te dekorativnih elemenata. A da bi se dalo posvetu prošlim vremenima, u zajedničkom prostoru vile s osam ležajeva nekoliko je slika velikih formata iz nekih prošlih vremena. Eklekticizam stilova nije lako postići, u ovom slučaju on je tako prirodan, tako skladan.
– Kuća je uistinu bila jako značajna u prošlosti Ravne Gore jer su u njoj bili trgovački sadržaji, dakle bila je mjesto gdje su svakodnevno zalazili mnogi stanovnici ovog dijela Gorskog kotara. S naše strane je da, zbog činjenice da vlasnik živi i radi u Zagrebu, svakodnevno skrbimo o njoj. Ne samo kod izmjene gostiju, nego i u svim onim “ne daj Bože” situacijama jakih vjetrova, pljuskova ili velikog snijega, pojasnila nam je svoju ulogu u funkcioniranju vile Josipa Šimunović, vlasnica obrta Sparkling koja skrbi i o još desetak sličnih objekata širom Gorskog kotara.
I dodatna pohvala, Feel Good je sačuvao i gospodarsku zgradu u pozadini u kojoj je pak nastao pravi – zabavni centar. Brojne igre za odrasle i djecu, prostor za druženje, golemi hladnjak pa čak i “Ferrari” među roštiljima – “kamado”.
A to nije sve. U svega nekoliko kilometara udaljenoj Staroj Sušici nove količine ushita i pohvala: Gorska bajka – kuće za odmor Jela, Smreka, Tisa i Borovica čija je pak vlasnica Jasmina Tome postala svojevrsnim simbolom, sinonimom uspješne turističke valorizacije Gorskog kotara, ma i čitave kontinentalne Hrvatske. Od kuća nastalih prije pet godina u kojima kao najvažniji materijal dominira sivi goranski kamen, pa do ultra romantičnih i privlačnih drvenih “trokuta” u kojima se istog trenutka kad uđete počinjete osjećati toliko dobro da vam se i turbulentna hrvatska stvarnost čini – sasvim OK.
– Suprug i ja dugi smo niz godina radili u velikim korporacijama. Što je u jednu ruku dobro, stječu se nova znanja u vještine, ali s druge strane traži veliki, maksimalni, cjelodnevni angažman. Troši ljude. Odlazak u prirodu, bijeg za vikend u neki lijepi, poticajni kraj, negdje gdje je klima dobra postala je moja ultimativna želja. Susret sa Starom Sušicom dao je sve odgovore na moja pitanja, svi smo se angažirali na izgradnji naše prve, nevelike ali jako funkcionalne kuće. A kad je nama bilo toliko lijepo, odlučili smo – idemo u izgradnju turističkih kapaciteta. Digli smo kredit, zadužili se, izgradili, a onda je došla pandemija. Bila sam izvan sebe od straha, treba vraćati od banke pozajmljeno, a sve se zatvara. Srećom – priča je bila suprotna: nikad kao za covida-19 Gorski kotar nije bio toliko značajnom metom domaćih, kasnije i stranih turista. Krenulo je jako dobro da bi ove dvije drvene kućice bile logični nastavak priče. Da, zaduženi smo, ali i jako dobro bukirani, stalno imamo gostiju tako da smo i sretni. Jako sam često s gostima, dočekujem ih i ispraćam, posao je to koji me istinski veseli i ispunjava, sretna je Tome.
A korisna i po širu zajednicu jer osmislila je košaricu dobrodošlice kojom dočekuje goste. Riječ je isključivo o domaćim, specifičnim proizvodima, medunjacima primjerice jer rade se od meduna ne meda, hladno prešanom soku jabuke, teglicama meduna Medonja i jedinstvenom lukovdolskom Lynxovom ginu kao i receptu za koktel s njim koji uključuje većinu navedenih sastojaka. Gorski kotar je uistinu postao pravom riznicom turizma doživljaja. Emocije na najjače.
Ima još. Ali točno 148 kilometara prema jugozapadu, ili 2,02 sata vožnje koliko dijeli Gorsku bajku i Vilu Milicu u istarskim Šajinima. Zapravo, i nju bismo mogli okititi istim epitetima kao što smo to učinili i s ravnogorskim Feel Goodom.
– Vila Milica je naziv dobila po mojoj noni Milici koja je svoju staru kuću ostavila upravo meni. Obnavljao sam ju minuciozno, maksimalno poštujući naslijeđe, dakako i dodajući moderne materijale kojima je cilj bio učiniti je što je moguće više energetski neovisnom i ekološki osviještenom, objasnio nam je uvodno njezin ponosno vlasnik Franko Sifari.
Za razliku od većine finalnih objekata ovogodišnjeg Najiznajmljivača, “Milica” je iskusna, posluje već deset godina. Ali, po čemu je posebno značajna?
– Po tome da je bila prva ekološki certificirana kuća za odmor u Hrvatskoj zahvaljujući čemu sam dobio mnoge domaće i međunarodne nagrade. Dugo smo dvojili dodati joj bazen ili ne, jer istarska sela nisu imala ni dovoljne količine vode a kamo li bazene, ali na kraju smo popustili pred pritiscima modernog doba. Znate, svi naši gosti, a u prosjeku smo godišnje iznajmljeni nešto manje od 20 tjedana, skoro da se i ne miču iz nje pa smo uvažavajući njihove želje implementirali i bazen. Ono na čemu također inzistiramo je povezanost s domaćim stanovnicima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom. Svim gostima najavim kako će ih drugog dana njegovog boravka kod nas posjetiti susjeda s košarom domaćih proizvoda – od jaja do voća i povrća. To je naš dar, a ako žele, mogu se povezati s njom da im svakodnevno donosi željene namirnice. Dakako da – svi žele, pojašnjava nam Sifari, i inače jako aktivan u udruzi ekoloških iznajmljivača Istre.
A “Milica” je uistinu posveta tradiciji i naslijeđu Istre. Okružuju je stari kameni zidovi, boje i materijali su povezani s vremenima nastanka sela, a sama pozicioniranost Šajini je sjajna. Sve im je blizu, a ako želite možete se osjećati kao da ste sami na svijetu.
I još desetak kilometara prema istoku. Hrboki. Pozicija iznad Raškog zaljeva s jako dobrim pogledom na koju se god stranu okrenete.
– Najljepši pogled na Učku! Iako je ta mitska istarska planina lijepa i impresivna s koje ju strane gledali, pogled koji se pruža iz naše kuće apsolutno je najljepši. Nisam dugo ovdje, planiramo sada izvan pune sezone unijeti još niz poboljšanja, posebno u okoliš kuće kako bismo potpuno spremni krenuli u novu sezonu, rekao nam je Mario Starčić, vlasnik Ville Antee.
Poboljšanja u kuću? Antea je jedan od najvećih i najimpresivnijih vila koje smo kroz sve ove godine Najiznajmljivača ikad imali u konkurenciji. Djeluje poput dvorca! A tek okućnica, velika, bogata raslinjem i jamstvo apsolutne privatnosti. Mada, vila je smještena na sam kraj mjesta, iza nje je greben ispod kojeg se Raša ulijeva u more i čini koloristički fenomen kakvih je malo na Jadranu tako da je i po tim elementima privatnost samorazumljiva.
– Svi razlozi koje smo postavili pred investiciju, s Anteom su se ispunili. Uvjereni smo da je riječ o mjestu koje je svemu i svima tako blizu, na jako dobroj poziciji i što se tiče samog prirodnog okruženja, a opet tako čudesna i apsolutno, po svakom elementu, dostojno pet zvjezdica koje nosi, pojašnjava nam Starčić.
Vrhunski luksuz, arhitektura koja korespondira s klasičnim vilama, opremljenost što se rijetko susreće i u najboljim hotelima. K tome, u ponudi su vrhunska vina i mogućnost, koja se često koristi, najma kuhara.
– Gostima smo spremni ponuditi najviše standarde, ali i ispuniti njihove želje, bilo po pitanju organizacije izleta, bilo po mogućnostima da u kući dobiju pojedine usluge. Iznajmljenost nam je dobra, a vjerujemo kako ćemo s vremenom poslovati još i bolje, kako će nam pojedini gosti postati stalnima. U svakom slučaju veselimo se godini koja dolazi u punoj valorizaciji naše Antee, zaključio je Starčić.
A iz mjesta koje dodiruje Kvarner na njegovim najzapadnijim obalama, selimo u središnji dio, na sjeveroistok Krka. Iako je kroz zadnja desetljeća Šilo postalo popularnije i poznatije, mora se znati da je povijest ovog kraja nastala koji kilometar iznad, u Polju. Impresivna crkva sv. Marije to podcrtava. A iako je izgledalo kako će se sav turizam sliti na more, uz Šilo, vrijedni ljudi su taj smjer ne okrenuli, ali svakako da disperzirali. Među najboljim jedinicama turističke ponude u svakom su slučaju apartmani Olivia & Navy čija je vlasnica iskusna turistička radnica Jasenka Frković
– Mi smo vam u Polju – Donje selo, i kad se popnemo u naš apartman Navy, vidjet ćete što naše goste ostavlja bez daha.
Ulazimo u apartman, sav u bijelo-plavim nijansama. Sve, od namještaja do čaša. Bogat je i detaljima, a onda naša domaćica Jasenka otvara vrata do iznimno velike terase s koje – puca pogled! I to koji, Crikvenica na dlanu, Selce, za lijepog vremena vidi se Velebit i ono što je najvažnije, zahvaljujući konfiguraciji terena pogled će zauvijek ostati takav, čist i impresivan.
– Gostiju ima od konca ožujka do sredine listopada. Dakako da bismo željeli poslovati čitave godine, pa apartmani su integralni dio naše kuće, i mi tu živimo, ali problem je u svim ostalim sadržajima. Naši su apartmani visoke klase, u njima je smještaj za dvije osobe tako da je jasno kako su to ljudi koji preferiraju odlazak u restorane. A kad prođe ljeto, većina se takve i ostale turističke ponude zatvori. Čemu da mi dovodimo turiste za koje onda ima jako malo sadržaja, pita se Jasenka.
Drugi apartman, Olivia je posveta maslinama. Boje su potpuno usklađene s tom čarobnom biljkom koja u najvećoj mjeri definira Mediteran. Materijali, od posuđa, do sjedećih garnitura najviše kvalitete, namještaj jednak takav rađen namjenski, “po mjeri”.
– Ni u kojem detalju se ne smije štedjeti želite li poslovati s gostima najviših kategorija, a opet, s obzirom na to da smo im u dvorištu kuće napravili sobu za druženje, gdje je i roštilj, silno uživaju sjediti kraj našeg vrata, kraj pomidora i blitve, svega onog što uzgajamo. Naravno, slobodno mogu uzeti što god žele, a to ih i oduševljava, zaključuje naša domaćica koja je istinski, ma sto posto uronjena u turizam.
Melodije Istre i Kvarnera. Koliko god ih se kao festival nekad gura u drugi plan praćenja naše nacionalne televizije, ali kad je turizam u pitanju – ni San Remo im nije ravan.