Bio je to Veliki četvrtak, uoči Uskrsa, 10. travnja 1941., kada se iz "krugovala", hrvatske postaje Radio Zagreba, čulo kako zamjenik Poglavnika Slavko Kvaternik, spominjući Božju providnost, proglašava Nezavisnu Državu Hrvatsku. "Pozivam sve Hrvate, u kojem god oni mjestu bili, a naročito sve časnike, dočasnike i momčad cjelokupne oružane snage i javne sigurnosti, da drže najveći red i da svi smjesta prijave zapovjedništvu oružane snage u Zagrebu mjesto gdje se nalaze te da cijela oružana snaga smjesta položi zakletvu vjernosti Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njenom Poglavniku. Cjelokupnu vlast i zapovjedništvo cjelokupne oružane snage preuzeo sam danas kao opunomoćenik Poglavnika!

I tako je počelo krvavo razdoblje koje će trajati sve dok se Pavelićeve ustaše, koje su u međuvremenu prodale Istru i Dalmaciju i počinile strašne zločine, neće dati u bijeg, s punim džepovima zlata, spašavajući vlastite živote dok ih za narod nije bilo briga. Pavelića tog 10. travnja nije bilo u Zagrebu, doći će pet dana kasnije da bi četiri godine vodio "državu" koju nitko nije priznao, pa je bila sve samo ne nezavisna. Kao nacistički protektorat NDH se "proslavila" stravičnim zločinima, mržnjom prema Židovima, Srbima, Romima, logorom Jasenovac, a zlo je krenulo odmah kako su ustaše umarširale u Zagreb. Sve po volji i želji Nijemaca i Talijana.

"Ta ovisnost pokazala se kao omča oko vrata, koju NDH nije ni mogla, a ni željela skinuti. To je bila jad i bijeda. Nećemo pogriješiti ako kažemo da je NDH de facto bila zakrpa na dupetu Trećeg Reicha", rekao je u jednom intervjuu Ivo Goldstein.

Hitler i Slavko Kvaternik, koji je proglasio NDH 10. travnja 1941.

"Ustaštvo je primarno bio pokret onih koji su mrzili Srbe. Osim toga, njegovi su članovi, koji su 1920-ih i početkom 1930-ih pristupali pokretu, odbacivali bilo kakav jugoslavenski okvir. Na to se potom nadodala mržnja prema Židovima, potom prema Romima, i na kraju općenito prema svemu što je bilo drugačije. Kako je ustaški pokret s Pavelićem na čelu bio politički sve relevantniji - negdje od 1939. i 1940. kada se vidjelo da je i rat pred vratima Jugoslavije, koju je trebalo rušiti - postalo je potrebno da ustaše osmisle cjelovitiju društvenu koncepciju, koju bi primijenili kada dođu na vlast. To oni nikad nisu cjelovito napravili, već su postavili određene teoretske premise, pa su preuzimali neke elemente iz nacizma, recimo antižidovske zakone i praksu. Od nacista su učili i kako izvesti genocid. Od Talijana su pokušali preuzeti korporativni model ustroja države, što je u ustaškoj varijanti bio takozvani stališki ustroj. No to nije funkcioniralo niti u Italiji, a još manje u NDH", smatra Goldstein.

Tog 10. travnja njemačke trupe brzo su napredovale prema Zagrebu. Vrhovna komanda Jugoslavenske vojske bila je nemoćna pred snažnim njemačkim snagama, dok su se istovremeno Mađari približavali Osijeku. Umirovljeni austrougarski pukovnik Kvaternik dobio je informacije da je tog dana ban Ivan Šubašić napustio Zagreb, gotovo istovremeno dok je njemačka vojska ulazila u Sesvete. U Banskim dvorima u prisustvu njemačkog izaslanika Edmunda Veesenmayera Kvaternik je proglasio NDH, a dva sata kasnije Vladko Maček je pozvao na podložnost novoj vlasti. Njemački ministar propagande Goebels je zapisao: "U Agramu beskrajno slavlje Hrvata. Proglašena autonomija. Mi je potičemo".

Reporter "Hrvatskog naroda" je izvještavao: "Iako srce udara i hoće da probije grudi od oduševljenja, osjećam, da treba izaći, gledati, sudjelovati u oduševljenju, koje je sve zahvatilo, da treba vršiti svoje zvanje s poletom, koga tako dugo nismo mi hrvatski novinari mogli imati. Maksimirska cesta, u 4 sata poslije podne. Ta najzagrebačkija i najhrvatskija ulica, u kojoj stanuju samo oni Hrvati Zagrepčani, koji imaju svaki po nekog po zatvorima i raznim mjestima, gdje su do sada morali živjeti i oni Hrvati, koji su svojoj domovini željeli dobro, ta ulica stoji sva napolju. - Živio Poglavnik! - ore se poklici...".

Dok je Kvaternik slao brzojav Adolfu Hitleru, Josip Broz Tito nervozno šeće zagrebačkim ulicama i sklanja se u jednu kuću na Trešnjevci. "Događaji u Zagrebu prilikom dolaska osvajača bit će najtamnija ljaga na Tvojoj povijesti, hrvatski narode", napisat će za koji dan.

Pavelić je sve to vrijeme obilazio ustaške postrojbe u Pistoiji kraj Firence, da bi ga sljedeći dan primio Benito Mussolini u službenoj rimskoj rezidenciji. Razgovaralo se o talijanskom preuzimanju Dalmacije, da bi Pavelić 11. travnja navečer sjeo u vlak do Trsta. Na sam Uskrs prešao je granicu na mostu kod Rijeke i Sušaka, a u Dugoj Resi ga je dočekao transparent "Živio ustaški poglavnik". U Karlovcu su mu dobrodošlicu zaželjeli Kvaternik i Veesenmayer, a u pratnji 200 ustaša 15. travnja ušao je u Zagreb.

I bio je to početak terora, jer je dvadeset dana nakon proglašenja države donesena Zakonska odredba o državljanstvu, po kojoj je samo arijevac mogao imati državljanstvo. Židovima je bio zabranjen ulazak u kavane, a odmah po proglašenju NDH izdana je naredba da Srbi napuste sjeverni dio Zagreba. Masovno su iseljavani iz svojih stanova, a u manjim mjestima počelo je paljenje knjiga.

Prvi koncentracijski logor "Danica" odmah je uspostavljen, a slijedili su zločini po cijelom teritoriju NDH. Na Kordunu i Baniji ubijeni su Srbi, u Jadovnom na Velebitu, a već od ljeta 1941. počeli su i radovi u logoru Jasenovac. I dok su tih prvih dana NDH mnogi imali zatvorene oči ne shvaćajući ili ne želeći vidjeti zločinački karakter ustaškog režima, brzo su se širile vijesti o užasnom teroru.

Ante Pavelić došao je u Zagreb pet dana nakon proglašenja NDH

Ali 10. travnja 1941. ipak ništa nije dalo naslutiti da predstoje četiri krvave godine. Lokalne su novine izvijestile da je jednoj gospođi na zagrebačkoj tržnici ukraden novčanik. Nervoza je svugdje vladala jer su već počela zamračenja i odzvanjale sirene za zračnu uzbunu. U crkvi Svetog Marka monsignor Svetozar Rittig služio je misu na godišnjicu smrti Josipa Jurja Strossmayera, a u Hrvatskom glazbenom zavodu bio je najavljen koncert pijanistice Branke Musulin. Njemačke su štuke nadlijetale grad, dok se kralj Petar u Beogradu spremao na bijeg. Titu je društvo u Zagrebu činio Aleksandar Ranković, u ilegalnom stanu u Stenjevcu. Svi su znali da će se "nešto dogoditi", ali malo ih je tog dana smatralo da će zločin na velika vrata ući u Hrvatsku.

I kada netko danas pokušava rehabilitirati NDH, onda je to samo očajnički pokušaj opravdavanja zločina. Ništa u toj fantomskoj državi nije bilo kako treba, a karakteri kukavica i zločinaca najbolje će se vidjeti uoči velike beganije 1945. kada su ustaški vlastodršci, do jučer najvjernije sluge Adolfa Hitlera, pojurili prema Zapadu.

"Dan proglašenja takozvane Nezavisne Države Hrvatske je svakako najcrniji dan u hrvatskoj povijesti. To je dan kada je Hrvatska službeno postala saveznica najvećih zločinaca u povijesti Europe, Adolfa Hitlera i Benita Mussolinija, odrekavši se pritom svoje teritorijalne i političke neovisnosti", smatra dr. Hrvoje Klasić.

Kasnije će NDH-nostalgičari, koje je uvijek i samo povezivala mržnja, pričati bajke o stoljetnoj želji Hrvata da stvore vlastitu državu koja im je omogućena 1941. godine. Zaboravljajući da su tu "državu" stvorile strane sile sa samo jednom i jednom željom, a to je raskomadati i uništiti Hrvatsku. Dobrim dijelom je to Talijanima i uspjelo i da nije bilo Titovih partizana, Dalmacija i Istra ostale bi u talijanskim rukama. Ustaše, kako su došle, tako su i otišle, pod okriljem noći. U početku je to bila rulja nasilnika, koja je sijala teror, da bi na kraju bili bijednici koji su spašavali vlastite živote da bi u emigraciji sanjali o obnovi "države".

NDH je bila najmanje hrvatska država, a još manje država o kojoj su sanjali Hrvati. NDH je ostala posljednja Hitlerova saveznica, puč Mladena Lorkovića i Ante Vokića protiv Pavelića nije uspio i pogubljeni su u Lepoglavi. Uplašeni ustaški junaci okretali su kapute, u nadi da će ih saveznici prihvatiti. Ministar Vjekoslav Vrančić britanskim je snagama predao memorandum kojim se snage NDH stavljaju na savezničku stranu, dok je Rafael Boban u Bjelovaru likvidirao taoce. Poraz je bio tu, a naivnost ustaša da će ih saveznici prihvatiti brzo je pala u vodu. Tito je 21. svibnja 1945. u Zagrebu kazao: "Zajedno s njemačkim Gestapom i s njemačkim generalima došao je tzv. poglavnik i uzeo dužnost glavnoga krvnika, glavnoga sluge okupatora u Hrvatskoj. Ali moram ovdje podvući da je sreća za hrvatski narod što su se našli sinovi i sestre koji su pošli u borbu... da bi oprali tu sramotu koju je nanio hrvatskome narodu najveći zločinac što ga je rodila hrvatska majka, Pavelić".

Povezane vijesti

• Izborna skupština Zajednice društava Josip Broz Tito: DRUŠTVENI JE MORAL NA VRLO NISKOJ RAZINI
• IVO GOLDSTEIN U PULI O NDH: Koja je najveća luka 1941. u Hrvatskoj? Banja Luka
• Komšić pred dužnosnikom UN-a izjavio da HRVATSKA NIJEČE GENOCID POČINJEN U DOBA NDH