Sad su svi u SDP-u odjednom pametni, sad otvoreno govore o neuspjehu, sad žele isprati sve blato sa svoje odjeće. Ali, uz sve izbjeljivače, omekšivače, pranja na ultravisokim temperaturama, ne ide to tako lako. Onaj tko bude naslijedio Bernardića morat će stvari okrenuti naglavačke. Ne restartati mašinu, nego je rastaviti i ponovno sastaviti iz nekih novih dijelova. Taj će se morati riješiti utjecaja nekih veterana. Morat će s listi maknuti ranije zaslužnike, poput Vojka Obersnela i Željka Jovanovića

Europski izbori su bili gem, predsjednički su set, a vjerujem da će parlamentarni biti meč, izjavio je nakon pobjede Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima tada saborski zastupnik SDP-a Domagoj Hajduković. Pred ove je parlamentarne izbore isto ponovila i jedina nositeljica SDP-ovih listi Sabina Glasovac. Očito je da ni ona ni on nisu dobro zbrajali punte, jer meč je debelo otišao na drugu stranu. SDP je uništen, opustošen, ponižen. Iza Davora Bernardića ostaje jedno veliko ništavilo. Bilo je to neminovno. On je takav tip, potpuno netalentiran za politiku. Kako je onda uopće uspio doći do mjesta predsjednika SDP-a? Tko mu je povjerio tako bitnu ulogu nakon što ni zagrebačku organizaciju nije dobro vodio? Naravno, članovi SDP-a. Oni su ga izabrali dvotrećinskom većinom na unutarstranačkim izborima u studenom 2016., oni ga nisu smijenili ni kad je bilo potpuno jasno da ih s dječačkim smiješkom na licu vodi u provaliju. Dali su mu u ruke igračku koju je ovaj rastavio u paramparčad i onda tužno gledao u te komadiće koje više nikada neće moći spojiti u onu sliku koju je zamislio.

Unutarstranačke bitke u SDP-u nisu ništa manje krvave nego one u HDZ-u, koje samo iz medijski perspektive djeluju atraktivnije. Bernardić je njihov produkt. On je izrastao na nekim neslaganjima starijih članova, njihovom dokazivanju da preko svojih pulena mogu vući konce iz pozadine. Jedan od onih koji ne može bez takvih igrica je Zlatko Komadina, čovjek koji je podjednako odgovoran za ovaj SDP-ov poraz.

- Glavni odbor SDP-a još je jednom pokazao odgovornost i jasno poručio da smo izglasali pobjedničku listu na parlamentarnim izborima. Ono što je važno je da nam je zapisana treća pobjeda SDP-a jer smo jači od HDZ-a, to je evidentno. Njih hvata panika, a mi jačamo i okupljamo, izjavio je Zlatko Komadina na predstavljanju SDP-ovih lista za ove parlamentarne izbore. Ne zna se u koji je to grah Komadina gledao, očito u neku sortu koja iskrivljava sliku.

No, nesposobnost predviđanja bliske budućnosti i nije neki veliki grijeh, već samo govori da prorok nema pojma o onome što se događa izvan njegovih zidina sazdanih od laži. Puno je veći Komadinin grijeh što je uvijek preko nekih svojih ljudi htio pokazati i dokazati svoju moć unutar stranke. On je često bio kamen smutnje, onaj tko udara iza leđa, iz sjene, onaj koji ne preže ni od čega samo da održi svoju, kako si je zamislio, stranačku ulogu bitnog člana, onoga koga će svatko pitati za mišljenje. Zato je i preuzeo režiju, dodijelio glavnu ulogu, podijelio sporedne. Zamislio je da je on taj koji spašava, povezuje, a zapravo razjedinjuje i upropaštava. Još se prije zadnjih europarlamentarnih izbora spominjalo da bi, u slučaju Bernardićevog povlačenja s mjesta predsjednika, Komadina preuzeo tu poziciju, barem kao vršitelj dužnosti. Sada je napokon došao na svoje. Postao je v.d. predsjednika, iako bi i sam, kao dosadašnji potpredsjednik, trebao preuzeti odgovornost za ovaj izborni debakl i prepustiti to mjesto nekom neutralnijem do unutarstranačkih izbora.

Sad su svi u SDP-u odjednom pametni, sad otvoreno govore o neuspjehu, sad žele isprati sve blato sa svoje odjeće. Ali, uz sve izbjeljivače, omekšivače, pranja na ultravisokim temperaturama, ne ide to tako lako. Onaj tko bude naslijedio Bernardića morat će stvari okrenuti naglavačke. Ne restartati mašinu, nego je rastaviti i ponovno sastaviti iz nekih novih dijelova. Taj će se morati riješiti utjecaja nekih veterana, poput Komadine. Morat će s listi maknuti ranije zaslužnike, poput Vojka Obersnela i Željka Jovanovića, koji su na ovim izborima također pometeni. Hoće li to učiniti Biljana Borzan, Peđa Grbin ili netko treći, SDP-ovci će morati pomno odvagnuti. Jer onaj tko bude zasjeo na čelo stranke neće moći do lokalnih izbora napraviti čudo. Naprotiv, na lokalnim izborima SDP može očekivati još gori rezultat. Sve je to posljedica dugogodišnjeg lošeg vođenja stranke, kada su SDP-ovci jačali neke druge, istovremeno oslabljujući sami sebe.

Najsvježiji primjer za to je koalicija s IDS-om. Bernardić je njome upropastio sve ono što je istarski SDP godinama gradio, svoju prepoznatljivost i različitost od IDS-a. Sve je to sravnjeno sa zemljom samo jednim potpisom, dogovorom o suradnji, koji nije imao za cilj ništa drugo nego ostvarivanje Bernardićeve ambicije da postane premijer i time dokaže svoju političku valjanost. Pritom je od jučer bivši predsjednik SDP-a zaboravio da iza sebe ima stranku o kojoj također valja voditi računa. Ona mu je iskliznula iz ruku. Ustvari je nikada u rukama nije ni imao. Isto je učinio i na početku svog stolovanja na Iblerovom trgu, ponudivši suradnju HNS-u na lokalnim izborima u Zagrebu, što je koristilo isključivo drugoj strani, nikako SDP-u.

Iako se već spominju, kalkulacije sada ne bi trebale doći u obzir. No, dok je god Komadine i sličnih, one će biti prisutne. Najnovija glasi da bi Bernardić otišao s Ibelorovog trga put Bruxellesa, a Biljana Borzan iz Bruxellesa na Iblerov trg. To je tipična kalkulacija iz staromodne SDP-ove kuhinje. Račanovska rošada bez ikakvih učinaka. Međutim, sada valja presjeći, biti čak i brutalan u tome, jer se samo tako može spasiti ono zrnje što se spasiti dade.

Peđa Grbin vjerojatno još uvijek nije siguran želi li preuzeti vođenje stranke. Morat će brzo odlučiti. Preferencijalni glasovi osvojeni na ovim izborima daju mu legitimitet da cilja na to. Ako je popularan u Istri, kojom se ne bavi pretjerano u Saboru, ako ga vole i u Rijeci gdje je osvojio skoro sto glasova više od gradonačelnika Obersnela, gotovo dvije tisuće više od popularnog Jovanovića, a da ne govorimo s kojom je suverenom prednošću završio ispred nositelja SDP-ove Erika Fabijanića, čije je postavljanje na vrh piramide, sudeći prema broju osvojenih glasova, bio još jedan Bernardićev gaf, onda Grbin ima itekako pravo ciljati na najvišu stranačku poziciju. No, njegov problem je komocija. On voli biti u pozadini. Ne voli medijsku pažnju. Voli zapjevati i Thompsona ako zalomi u noćnom klubu. Svega toga bi se morao odreći ukoliko sutra postane predsjednik SDP-a. Pitanje je ima li on volje baviti se unutarstranačkim problemima, mijenjati zahrđale stranačke strukture, razgovarati i donositi odluke.

Uostalom, predsjednička pozicija u bilo kojoj stranci donosi i rizik za onoga tko je prihvati. Kod prvog poraza ne samo da će biti smijenjen, nego će, a često je tako bivalo, biti i politički marginaliziran. Je li Grbin spreman prihvatiti sva odricanja i rizike? Teško. Grbin je, barem do sada, bio komotan. Možda se nešto promijeni, možda Grbin sve iznenadi. Bilo bi dobro da bude tako. Jer on to zaslužuje. Ako ni zbog čega drugoga, onda zato što je znao što se SDP-u sprema s Bernardićem na čelu. Zato je i bio kažnjen i donedavno otpisan. Sad je došlo njegovo vrijeme. Milanovićevac, koji stremi više prema centru nego lijevo, u zadnje vrijeme pokazuje da u sebi ima sve ono što ga može činiti dobrim liderom. Iako je u predizborno vrijeme oštro kritizirao kandidatkinju platforme Možemo! Katarinu Peović, u izbornoj je noći spustio loptu na zemlju.

"Vjerujem da ćemo s našim kolegicama i kolegama s ljevice, iz platforme Možemo!, kroz zajednički rad i zajednički jezik dovesti do toga da ovo u što HDZ pretvara Hrvatsku ne postane trajno stanje", izjavio je. Time je pokazao zrelost i spremnost da surađuje s onima koji mu po političkim idejama i nisu najbliži, ali su SDP-u najlogičniji partneri.

Povezane vijesti

• SDP u Poreču: Red i rad za daljnji rast Hrvatske
• Grbin u Pazinu: SDP-ova Vlada uvela je red i rad
• AKO POBIJEDE: Dvoje Puljana među vodećim imenima buduće SDP-ove vlasti