INKLUZIVNA DEMOKRACIJA
Opet se priča o spuštanju dobne granice za sudjelovanje na izborima. Treba li dati pravo glasa 16-godišnjacima?
Ilustracija (iStock)
Dogodine nas očekuju parlamentarni, europski i predsjednički izbori, stoga i teme koje se tiču biranja i biračkih prava sve više pune novinske stupce. Jedna od njih je i spuštanje dobne granice za pravo na glasovanje na izborima.
Pitanje cilja
Prošloga tjedna predstavljena je Gongova analiza "Prema inkluzivnoj demokraciji: spuštanje dobne granice za političko sudjelovanje na 16 godina", a predsjednik Vijeća Gonga i profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Berto Šalaj tom je prilikom naglasio kako prijedlog o spuštanju dobne granice u Gongu smatraju korakom u smjeru dodatne demokratizacije političkog života u Hrvatskoj.
– Pritom spuštanje dobne granice ne promatramo dominantno kao sredstvo ostvarenja nekih drugih ciljeva kao što su podizanje odaziva građana na izbore ili redistribucija političke moći, nego kao cilj po sebi, istaknuto je Šalaj, dok je izvršna direktorica Gonga Oriana Ivković Novokmet potvrdila kako je inicijativa za spuštanje dobne granice za stjecanje prava glasa dio nastojanja za unapređenje izbornog procesa, a zagovaranje ove izmjene logičan je nastavak Gongova rada s mladima na podizanju građanskih kompetencija i zagovaranjem sustavnog i kvalitetnog uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja.
Leo Fel, doktorand s luksemburškog sveučilišta koji se danas bavi internet glasovanjem, godinama se kroz angažman u Udruzi srednjoškolaca Hrvatske bavio tim pitanjem.
– Mi smo 2014. godine izašli pred Hrvatski sabor. Okupilo se 80 do 100 srednjoškolaca s natpisima "Glasaj sad 16+" te smo, prije desetak godina, htjeli tu temu dovesti u neki mainstream. Desetak godina to se pitanje pokušalo artikulirati kroz participaciju političkih stranaka, kao što je i ovaj Gongov okrugli stol, a mi smo htjeli da nas se čuje u raspravama i da imamo mogućnost na odluke koje su nama važne. Htjeli smo pokazati da mladi ne traže samo glas na izborima koji je i nijem, vrlo tehnički glas, jednostavno smo htjeli biti saslušani. Sada se, nakon deset godina, postavlja pitanje – kakvo je stanje? Jesu li mladi zagrijani? Pratio sam okrugli stol online putem i tamo nije bilo nijednog šesnaestogodišnjaka ili sedamnaestogodišnjakinje, nikog tko bi mogao reći: "Ja sam osoba koja ima 16 godina i podržavam to iz tog i tog razloga", prepričava Fel.
Kaže kako se kroz povijest pravo glasa za različite skupine proširilo u trenutku kada su one postale neki nezaobilazni politički faktor i kada je njihov doprinos društvu i politici bio prilično velik, a stariji maloljetnici, bar kako su u Hrvatskoj postavljene stvari, to još uvijek nisu.
Šalaj je, kao autor Gongove analize, naveo i primjere susjednih država naglasivši kako se situacija promijenila sa spuštanjem dobne granice za sve izbore u Austriji, za regionalne i lokalne izbore u Škotskoj i Njemačkoj te s probnim spuštanjem u Norveškoj. U tim državama stvorila se situacija u kojima je moguće propitati pojedine argumente za i protiv spuštanja dobne granice na 16 godina.
– Empirijska istraživanja pokazala su kako nema negativnih iskustava za društvo i demokraciju u državama u kojima je spuštena granica za glasanje, zaključio je Šalaj. Fel, s druge strane, smatra da problem nastaje u tome što mnogi od mladih koji bi dobili to pravo sa 16 godina nisu spremni isto prakticirati.
Mladi (ne)spremni
– Malo je izbora za vijeće učenika gdje učenici zaista mogu imati neku kampanju unutar škole ili razreda, kandidirati se, održati izbore i slično. U samom startu razrednik ima nekog svog pomazanika koji će, eto, biti taj za koga se zna da je uvijek predsjednik iz nekog razloga. Dakle, ljudi u mlađoj dobi nemaju prilike participirati u nečemu što se zove glasovanje, biranje, odlučivanje. Ne stječu praksu. Nama nedostaje temelj – a to je življenje tog demokratskog života i participacije. Mi taj temelj nemamo, niti ga nastojimo ostvariti. Upravo to vijeće učenika je primjer kroz koji se mladi mogu aktivirati. Vijeća učenika bila su uvedena još za ministra Dragana Primorca, a za mog angažmana u Nacionalnom vijeću učenika Republike Hrvatske, kada je ministar bio Vedran Mornar, htjeli smo da Nacionalno vijeće donese pravilnik o izboru učeničkih predstavnika. Taj bi PIUP, na neki način, uniformirao izbore jer svaka škola svojim statutom ima pravo potanko urediti vijeće učenika. U Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi postoji mali članak koji delegira kako će vijeće učenika izgledati, a mi smo htjeli da taj pravilnik omogući da u cijeloj Hrvatskoj izbori za vijeća budu u isto vrijeme, da se proces demokratizira i da učenici krenu u kampanje. Htjeli smo ih stimulirati i stvoriti osjećaj pripadnosti, otkriva Fel. Napominje da se nitko neće izboriti za pravo glasa šesnaestogodišnjaka ako oni to sami ne izbore jer su, historijski gledano, ljudi koji su tražili pravo glasa bili na prvoj liniji borbe, drugi nisu to radili za njih, dapače, drugi su bili protiv.
Preuska mjera
Profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu Robert Podolnjak kazao je da treba ojačati biračku moć mlađih kategorija građana i građanki Hrvatske.
– Osobno sam za Gongov prijedlog. Argumenti su na strani snižavanja dobne granice za glasanje i to treba ići zajedno s uvođenjem građanskog odgoja. Nužno je pokrenuti inicijativu u Hrvatskom saboru za snižavanje dobne granice za glasanje na izborima, zaključio je Podolnjak, dok je politolog Nikola Baketa podsjetio na rezultate analize Instituta za društvena istraživanja – tek 11 posto mladih smatra da su interesi mladih dobro ili vrlo dobro zastupljeni u društvu.
Naš sugovornik Fel napominje kako je snižavanje jedna od mjera koja bi trebala biti šira.
– Pravo glasovanja samo od sebe neće napraviti ništa osim što će omogućiti nekima koji su već svjesni i žele glasovati ili nekima koje bi roditelji potakli da glasaju, ali sumnjam da će njihova kvaliteta, kvaliteta participacije i demokratskih promišljanja biti povećana. Brojne druge stvari u hrvatskom društvu nisu adresirane. Ovo je zanimljiva tema, čovjek se lako za nju uhvati jer izaziva pozornost, ali ako ona u pozadini nema one malo sumornije teme, kao što je kako mlade učiti demokraciji, onda dajemo pravo glasa osobama koje za to nisu spremne, a s pravom glasa dajemo im i odgovornost jer glasovanje je i dužnost, barem bi trebalo biti, a kad imate dužnost – za nju morate biti osposobljeni, zaključio je Fel.
Mrtvo slovo na papiru
U Gongovoj analizi naglašeno je da niti jedna vlada u Hrvatskoj nije do danas ozbiljno i sustavno pristupila temi spuštanja dobne granice, samo je povremeno to bilo tematizirano. Ideja o glasanju šesnaestogodišnjaka prvi se put pojavila u Nacionalnom programu djelovanja za mlade od 2003. do 2008. godine, izrađenom u mandatu vlade Ivice Račana. Dokument je usvojen u ljeto 2004. godine kada je resorna ministrica, u vladi Ive Sanadera bila Jadranka Kosor. No to je, piše u Gongovoj analizi, ostalo mrtvo slovo na papiru.
Mladi (ni)su zainteresirani za izbore
U Hrvatskoj nema puno istraživanja o tome što o ovoj ideji misle mlade, a iznimku predstavlja istraživanje koje je proveo Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu 2013. godine kojim se nastajalo detektirati i analizirati potrebe, probleme i potencijale suvremene generacije mladih u Hrvatskoj. Kako se navodi u Gongovoj analizi, ovo istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku 2000 mladih u dobi od 15 do 29 godina, pri čemu je jedno od postavljenih pitanja bilo o tome podržavaju li spuštanje dobne granice za stjecanje aktivnih političkih prava na 16 godina.
Prikaz odgovora na to pitanje sugerira kako među mladima u Hrvatskoj ta ideja nema značajnu potporu. Naime, od ukupnog broja ispitanika samo 25 posto podržava ideju, 29 posto je neodlučno, a 46 posto izražava protivljenje ideji spuštanja dobne granice. Međutim, zanimljivi rezultati dobivaju se ako se ukupna populacija podijeli u dvije grupe, jednu koja obuhvaća mlade od 15 do 18 godine, te drugu u kojoj su mladi od 18 do 29 godine. U prvoj, mlađoj grupi, u kojoj su oni koji prema postojećim odredbama nemaju aktivna biračka prava, potporu ideji spuštanja dobne granice izražava 35 posto, neodlučno je 26 posto, a protiv je 39 posto. U drugoj grupi mladih, onih koji su već stekli prava, potpora ideji je 16 posto, neodlučnih je 24 posto, a protiv je čak 60 posto.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
