DVOSTRUKI ASISTENT U POVIJESNOM OSTVARENJU - Antonio Ivančić (Snimio Danilo Memedović)
"Noći istarske" odzvanjale su još dugo nakon polufinalnog susreta Kupa Hrvatske na "Drosini". Nogometaši Istre 1961 su nakon 3:2 pobjede protiv "dragih susjeda preko Učke" vrijedne prolaska u drugo finale kluba u povijesti, ostali slaviti s navijačima. Imalo se i što slaviti nakon onakve utakmice. Posebno onih 45 minuta koji će se dugo pamtiti, zaključenih s nestvarnih 3:0.
- Proslavili smo odmah nakon susreta s Demonima. Popeli smo se na sjevernu tribinu i slavili zajedno s njima koji su bili ispod. Bilo je pjesme, veselja, čak i poneka baklja. Top proslava. Potom je dio igrača i navijača otišao na Portaratu, ali tamo su se kratko zadržali zbog epidemioloških mjera, rekao je jedan od junaka polufinalnog ogleda s Rijekom, dvostruki asistent Antonio Ivančić.
Zapravo, Ivančić je bio upitan za nastup do posljednjeg trenutka.
- Prije utakmice s Hajdukom sam osjetio bol u kvadricepsu, ali nisam stao, već sam nastavio trenirati. Međutim, u petak me baš "presjeklo" i tek sam onda krenuo s terapijom. Preskočio sam ogled s Hajdukom da bi odradio terapiju i bio spreman za kup susret s Rijekom. Tek sam u utorak odradio prvi trening. Ispostavilo se da imam rupturu od 8 mm, ali insistirao sam da igram i liječnička služba mi je na kraju ipak dala "zeleno svijetlo".
Bio je to pun pogodak.
- Ušli smo "nabrijani" u utakmicu, za razliku od Riječana, i odigrali najbolje poluvrijeme otkako sam u klubu. Bili smo okomiti, ubojiti i mogli smo postići još koji gol do odmora. Puno više smo htjeli od njih proći u finale i to se vidjelo na travnjaku. Zapravo, takvi trebamo uvijek biti kad igramo na našem stadionu.