(Foto NK Smoljanci Sloboda)
Čudna su momčad Smoljanci Sloboda. Teško je shvatiti koliko zapravo mogu, čak i njima samima, a posljednjih nekoliko sezona mogu, stalno su pri vrhu. Bez obzira na ime trenera, imena u igračkom kadru, na ozljede, kartone i razne izostanke te na činjenicu da se stalno povlači teza o slabijem treniranju, oni se vrte oko prvog mjesta. Što bi tek bilo da treniraju?
Od protekle subote zasjeli su na čelo županijskog prvoligaškog nogometa u Istri i to na način da su doslovno deklasirali do tada vodeći Štinjan, koji je pritisnut brojnim problemima u igračkom kadru, no to je već neka druga priča. Ovo je priča o igračima i treneru sa Suhače Danielu Ostoviću, koji je već neko vrijeme bio na ulaznim vratima kluba.
- Duže vrijeme smo u kontaktima, a sada su se poklopile neke stvari i eto mene u Savičenti. Bio sam ranije u Fažani, radio s klincima pa sam se htio malo odmoriti od toga, dobio poziv predsjednika kluba Mauricija Mišana, došao pogledati dvije utakmice i sa zadovoljstvom pristao biti na čelu prve momčadi. Privuklo me što su Smoljanci Sloboda zdrav klub oko kojeg živi cijelo mjesto.
Igrači su pravi, ono što sam uvidio prije dolaska je da igraju dobro, a još uvijek postoji prostora za napredak. Potencijal kod mladih igrača je velik, od nekih igrača i trenera sam dobio pozitivne kritike i sve je to bilo nešto što te privuče da prihvatiš izazov. Kada sam "ušao unutra" uvidio sam da su prava "kompanija" te da su srčani. Mladi su potentni, stariji ih drže uz sebe i sve to čini ono što mi trenutni imamo - kaže u uvodu Ostvović.
Posljedni susret protiv Štinjana bilo je oličenje svega što se radi u posljednje vrijeme.
- Iako smo imali poteškoća s igračkim kadrom, stalo je netko odsutan, svako novo kolo pokazujemo nešto više pa sve do prošle subote kada smo pobijedili vodećeg i mi došli na najvišu poziciju ljestvice. Bilo je savršeno, iako treba biti iskren i reći da je Štinjan bio silno oslabljen. No, bez obzira na to, mene je veselila naša igra jer smo u kup susretu s njima vodili 2:0 na poluvremenu, pa je završilo 2:2.
Sada je ponovo bilo 2:0, no naš pogodak početkom nastavka jednostavno je ugasio njihove nade. Stajali smo blizu njihovih veznih igrača, koji su im najopasniji dio momčadi, dobro smo duplirali najboljeg strijelca lige Elvisa Trešnjića, u pravom trenutku dali gol za 3:0, bili kompaktni i uz naše odlične navijače koji su gorjeli za pobjedu mirno susret priveli kraju - opisuje trener Smoljanci Slobode.
O tezi o slabom odazivu na treninge nije želio previše razglabati.
- Naravno da sam i ja to čuo, no ne i doživio slab odaziv. Nije sporno da uvijek može bolje, ali ako mi imamo do 15 igrača na svakom treningu. Onda kako tražiti na ovom nivou nešto više? Postavio sam neke svoje uvjete i ciljeve, za sada me igrači prate, ja njih također, i nema potrebe da se to pitanje uopće i potencira - ističe Ostović.
Još su dva kola do kraja osnovnog dijela sezone, a onda novih pet susreta s onim najjačim momčadima u Ligi za prvaka.
- Mi smo prvi, imao utakmicu više tako da je sve otvoreno. Još je puno utakmica do kraja, još ćemo se sresti i sa Štinjanom, a ne treba zaboraviti niti Vodnjan, ali niti sve momčadi koje će biti u Ligi za prvaka. Odlučit će karakter, želja, voljni moment baš tog dana, sve su to male nijanse koje mogu otići na bilo koju stranu. Vjerujem da imamo snage da to bude na našu stranu.
Ambicije kluba postoje.
- Ambicije kluba su svaku novu utakmicu biti što bolji i tako do kraja sezone. Nastojat ćemo biti prvi, iako nema imperativa. No, tako razmišlja svaki sportaš. Učinit ćemo sve što je u našoj moći da budemo najbolji, a onda je na Upravi kluba da da odredi što i kako dalje. Bitno da im mi na terenu omogućimo da mogu birati - na kraju je pojasnio stav svlačionice Daniel Ostović, koji slobodno i s ponosom može nositi klupsku majicu sa znakovitom porukom "lipo mi gre".
SRC Suhača. Tako piše na ulazu u sportski kompleks na južnom ulazu u Svetvinčenat, a gotovo svakim novim danom poprima drugačiju dimenziju koja upotpunjuje objekt na ponos trenutnog lidera lige. Osim glavnog terena, kojeg odnedavno obasjava svjetlo novih reflektora, tu je nogometni poligon s umjetnom travom i vanjska teretana, svlačionice i prateći objekt neophodni za funkcioniranje kluba te društvene prostorije.
Nekadašnja svlačionica postala je prostorija gdje se okupljaju igrači, treneri, navijači, simpatizeri, protivnici bilo da su pobijedili ili izgubili te svi oni koji vole nogomet. Sila zaljubljenika u "ljubičasto-žuti" dres u vidu volontera kluba, počastit će vas s onime što imaju, a uvijek imaju.
Žedan baš nitko sa Suhače neće doma, ako to slučajno i pomisli, a nerijetko niti gladan. I to je ono što povezuje ovaj klub, što ih čini drugačijima, tu se stvara atmosfera, raste samopouzdanje, i "bilda" zajedništvo, koje se očituje na rezultatima. Jednom riječju, smisao postojanja kluba u malim zajednicama.