Bilo je to lijepo rano popodne na Verudi, doduše, još uvijek nedostaju stolice radi punog komfora na stadionu, no onih dvjestotinjak gledatelja nija za to marilo. Opijeni suncem uživali su u pobjedi Uljanika, drugoj uzastopnoj koja ih je podigla na deveto mjesto SuperSport Druge lige. Kustošija na osmoj poziciji udaljena je velikih devet bodova pa je ovo trenutno stanje na ljestvici nešto najbolje što Uljanik može ponuditi. Rezultat je to odličnog tjedna, nakon Karlovca i Trnje je moralo priznati da su Brodograditelji bolji.

"Probili znoj"

Ono što se događalo na terenu nije odavalo dojam velike igre, no u Uljaniku su naučili da ne prolazi igrati dobro, a izgubiti bodove. U subotu nisu bili sjajni, ali su pobijedili.

- Prvih par minuta smo baš bili loši, nismo ušli dobro u utakmicu, bili smo umorni, a to mogu pripisati činjenici da je puno igrača igralo u srijedu navečer u Karlovcu. Neke je trener odmarao, neki nisu igrali poput mene, no bilo je suigrača kojima je to bio drugi susret u manje od tri dana. Dok nas nije "probio znoj" djelovali smo teško. Nakon toga smo bili malo sigurniji i sve je izgledalo bolje. Ništa spektakularno, ali smo uspostavili igru što nam je olakšalo daljnji tijek utakmice - reći će Robert Perić-Komšić.

Protivnik ga nije iznenadio.

- Bili smo svjesni da naš čeka težak susret s protivnikom koji je bio bodovno izjednačen sa nama i imao isti cilj, a to je ostati u ligi. Upravo zbog toga ova pobjeda vrijedi puno više od tri boda. Znali smo da će stati u duplom bloku, da nas neće odmah napasti, a kada smo poveli nisu više imali potrebe braniti gol pa su neko vrijeme bili na našoj polovici, stihijski nešto pokušavali, što smo mi bez velikih problema rješavali.

Promjena igre

Bilo je vidljivo i na koji način Uljanik želi ugroziti gol protivnika, ispucavanje lopte od strane vratara ili igrača iz zadnje linije pravo prema Perić-Komšiću koji ju onda uglavnom glavom prebacuje na lijevu ili desnu stranu suigračima.

- Pretpostavili smo kako će oni stajati, znali smo da kao centralni napadač mogu privući na sebe jednog stopera, da će se oni zaletjeti u mene i onda bi glavom loptu proslijedio "u tunel" i uspjelo nam je to nekoliko puta, no Dukan Ahmeti je, ili bio malo daleko od mene, ili mu je lopta ostala iza noge, pa nismo od toga dobili ništa. Nećemo žaliti, tri boda su ono što smo tražili na bilo koji način i do toga smo došli - zaključio je najbolji strijelac s Verude Robert Perić-Komšić.

Povezane vijesti

• Svjetleći divovi ne svijetle
• Hrvatska brodogradnja želi uvoziti radnu snagu
• Uljanikova knjiga narudžbi vrijedi milijardu eura