nema ih tko zaštititi
Dugo već traje šikaniranje klubova s Poluotoka na nacionalnoj sceni
(Arhiva Glasa Istre)
Dugo traje "šikaniranje" istarskih nogometnih klubova na nacionalnoj nogometnoj sceni, ali izgleda da više čak niti Istrijani ne mogu pognuti glavu. Suđenje kakvo je imao Uljanik u susretu na otvaranju nastavka prvenstva SuperSport Druge lige, u kojem su prema riječima Brodograditelja "pokradeni" i još dobili batine, porečki je Jadran imao konstantno tijekom jesenskog dijela sezone istog natjecanja u organizaciji Hrvatskog nogometnog saveza (HNS). Doduše, čini se da je jedanaesterac za Hrvace ipak ispravno dosuđen bez obzira na ozljedu igrača Uljanika.
Realno, ništo bolje suđenje nema niti Istra 1961 u najelitnijem razredu hrvatskog nogometa, i to godinama, da o povijesnoj sezoni i uskraćenoj Europi ne govorimo. Takvu činjenicu ne može pobiti nijedna Sudačka komisija, kakva god priopćenja slala.
A bogami, u posljednje vrijeme nema niti Futsal Pula, koja se natječe u najelitnijem razredu malog nogometa pod okriljem Hrvatskog nogometnog saveza. I to kad igra u Puli, na gostovanju može biti samo gore.
Špranca
U nacionalnim okvirima istarske klubove najlakše je zakinuti s obzirom da ih nema tko "zaštititi" i boriti se za njihove interese. A interes su ravnopravni uvjeti, ne suđenje u njihovu korist. Naime, matična organizacija, Nogometni savez Županije istarske (NSŽI) ne talasa prema HNS-u, služi "svojoj svrsi" i ne zanimaju NSŽI žalopojke nositelja (malog)nogometa na Poluotoku. Uostalom, Poluotok niti nema predstavnika u Izvršnom odboru HNS-a poput većine drugih jer volonterski predsjednik NSŽI-ja je profesionalni sportski direktor Rijeke. Kada bi bio predstavnik istarskih klubova predsjednik NSŽI-ja bi mogao zaštititi istarske klubove, ali primarno mu je profesionalno brinuti o Rijeci, istarski klubovi su sporedni, bez obzira što ih vode njegovi prijatelji. Sličan primjer je i u NSŽI-ju, valjda takva špranca prolazi na svim razinama.
O istarskim sucima je, također, bolje šutjeti, sami su rekli o NSŽI-ju, i NSŽI o njima, "popljuvali" se međusobno, zašto na nacionalnoj razini ne postoji nijedan sudac iz Istre.
U Uljaniku djeluje sportski direktor koji je u Izvršnom odboru NSŽI-ja kao predstavnik Poreštine (!?) i funkcionira (ili je bio) u "nekom" od odbora Hrvatskog nogometnog saveza. Predsjednik Uljanika, također, je član Izvršnog odbora NSŽI-ja. Dakle, dva predstavnika Brodograditelja su u najvišem tijelu NSŽI-ja. Od ovog dvojca nije se, do sada, čuo glas zaštite istarskih klubova, a bilo je razloga, pa se može reći da je uzaludno "divljanje" nakon utakmice Brodograditelja. Ako će ih primiriti da se Uljaniku negdje "vrati" u budućnosti bit će to najveći poraz. Jadran nisu obranili članovi NSŽI-ja, Uljanik ima nešto "snažnije" veze s HNS-om pa će se vidjeti. No, to bi bila najveća tragedija nogometnog društva jer ono što je uobičajeno ne znači da je normalno.
Uljanik i Jadran ove sezone samo su primjer, i drugi istarski klubovi prolaze, ili su prolazili, isto. Prije koju sezonu Rovinjce se "masakriralo". Kako suci, tako i protivnički igrači. Također ih nitko nije zaštitio. I njihov je predsjednik u Izvršnom odboru NSŽI-ja.
Dvojba je može li se reći da su istarski nogometni klubovi sami krivi za takvo stanje, iako i politika itekako ima prste u tome, brojne je postavljala. Nije da previše klubovi negoduju, šutljivo promatraju očigledna zbivanja, kako na terenu, tako i u institucijama. Osim kada ih se zakine, pa očekuju "povrat" u nekoj drugoj prilici. Stoga su vrlo vjerojatno sami krivi.
Nezamjeranje
Tako što čudi jer, primjerice, iza Jadrana stoji cijela Poreština i, objektivno, drugi je nogometni klub u Istarskoj županiji što bi ipak trebalo imati nekakvu težinu. Slična je stvar i s Uljanikom, ostavljen od svih predsjednik ga je nosio na svojim leđima. Rovinj se sam izdignuo "iz krize" kad su svi digli ruke od njega zahvaljujući, zajedno s predsjednikom, podmetanju leđa rovinjskih bivših igrača, dakle lokalnoj priči. Rudar je s novim predsjednikom i upravom izvučen iz određenih dubioza, djeluje baš onako kako takva institucija Labinštine i treba djelovati.
Svima njima ne mogu nečije "mrvice" biti razlog "šutnje". Ne duguju takvi klubovi nikome ništa i zato je nerazumljiva politika nezamjeranja. Sve navedeno vrijedi i za Pazinku, Buje, Umag, Medulin, Banjole, Žminj i brojne druge istarske nogometne klubove u nižim rangovima. Primjerice, Iskra iz Vineža posljednjih godina primjer je ispravnog funkcioniranja amaterskog sportskog kolektiva unatoč godinama unazad doživljenim određenim "podmetanjima" i nema sumnje da znaju što je ispravno, a takvih je ljudi u istarskim nogometnim klubovima mnogo.
Zašto onda takvi kolektivi ne reagiraju na očigledne nelogičnosti i neispravnosti. Definitivno nije, i ne može biti, razlog u podijeljenih desetak novih lopti i smanjenoj kotizaciji za natjecanje, teritorijalnoj raspoređenosti i sličnim floskulama. To ne može biti razlog da se stvari ne počnu postavljati ispravno. Jer dok ih se ne postavi ispravno, svi istarski "jadrani i brodograditelji" doživljavat će ono što je trenutno aktualno.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
