(Snimio Milivoj Mijošek)
U sezonu se krenulo sa dozom opreza, posve razumljivo, dogodile su se određene igračke promjene, nekoliko stožernih iskusnih igrača napustilo je Veli Jože, dovedeni su drugi, ne pretjerano iskusni nogometaši od kojih se nije niti očekivalo da mogu u punoj mjeri nadomjestiti prethodnike. Neka mala nada u Poreču je tinjala u prvih nekoliko kola jesenskog dijela SuperSport Druge lige, dva remija protiv momčadi koje se bore za vrh ljestvice dala je vjeru, no kako su paralelno igrali i Kup Hrvatske, vrlo brzo, broj igrača u kadru je mali, sustigao ih je umor utakmica, treninga, putovanja…
Kada se tome pridoda realni manjak kvalitete da se bore u Drugoj ligi, sve je polako počelo kopniti u Jadranu. Uz to, nisu imali niti sreće sa suđenjem. Podatak da su u prvih devet kola čak tri suca dobila negativnu ocjenu od strane kontrolora suđenja, a sve zbog krivih odluka na štetu Jadrana, bilo je jasno da će teško dolaziti do bodova.
- Što se bunite na suđenje kada ionako stalno gubite - bile su riječi onih koji bi ih trebali zaštiti na terenu.
Valjda ne razmišljaju da gube upravo zbog toga jer kada si slab onda svi osjećaju da te mogu gaziti bez posljedica.
Nakon osam kola promijenili su trenera, umjesto Dalibora Šurana, vođenje je preuzeo Blaž Bugarin, unio neke novine, promijenio sustav, no stvari se nisu pomaknule na bolje.
- Dolaskom u Poreč nakon osam kola osjetio sam da su, ne samo igrači, nego i ljudi oko kluba, željni neke nove energije i istinski sam se trudio sa svojim stručnim stožerom da se to i dogodi. Htjeli smo se pomaknuti sa samog dna ljestvice, pokrenuti neku novu priču, iako da budem iskren, nisam znao što mogu očekivati. Igrački kadar je za mene bio nepoznanica. Sada kada imamo pauzu u prvenstvu mogu reći da su moje ambicije bile puno veće od ovog što proživljavamo ove jeseni - iskren je bio trener Jadrana Blaž Bugarin.
Krenuo je s rezultatima koje je naslijedio od svog prethodnika.
- Trebalo je vremena da igrači uhvate moj ritam rada, ideje, ono što tražim i očekujem te prve utakmice nisu pokazale ništa novog. Istina, mijenjali smo sustav, neke igračke preinake, ali što ti to vrijedi kada nema rezultata. Prečesto smo imali egal susret pa na kraju izgubili, a da nismo bili niti malo podređeni suparnici.
Definitivno vidim veliki napredak, međutim radimo previše individualnih grešaka i to baš one krupne koje protivnici kazne bez problema. Ako govorimo o napadu, onda nam tu nedostaje konkretnosti. Puno prilika nam treba da malo puta pogodimo i to deprimira.
Jadrana sputava i činjenica da mora igrati sa četiri mlada igrača.
- Svi klubovi to moraju, ne samo mi, ali sada u subotu Marsonija je imala igrače koji su 2003. godište, a mi puno mlađe, a to se kod klinaca ipak vidi, osjetiš tu razliku. Svi ti dečki su dobri, daju sve od sebe, napreduju, ali u određenim trenucima nemaju potrebnu kvalitetu da već sada budu tu.
U budućnosti definitivno da, ali ovo je je za sada njima previše rano. Nisu oni sporedni igrači koji ulaze s klupe i skuplju iskustvo, oni su glavni i to je njima veliki teret na leđima. Odgovornost je strahovita, strah od greške, od krivog pogleda suigrača, od komentara s tribine, sve je to njima u glavi i mislim da je malo previše.
Dolaskom Bugarina do kraja prvog dijela sezone ostalo je još sedam kola, Bugarin je ostvario prvu pobjedu u 11. kolu protiv Karlovca i još jedan domaći bod protiv Solina i sve to je bilo dovoljno za mizernih 6 bodova i posljednje mjesto. Istina, nisu niti prošle godine bili puno bolji, imali su tek devet bodova, no sve je izgledalo nekako pozitivnije nego sada.
- Ne znam kako je bilo prošle godine, a za ovu ću reći kako ne volim davati neka obećanja, ali dati ćemo sve što je u našoj mogućnosti da ostanemo u ligi. Čak ne ovisi sve o nama na terenu, treba se tu promijeniti puno stvari, no ljudi u klubu su svjesni svega i mislimo pozitivno - pomalo mističan je bio Blaž Bugarin.
Jednom je naglasio i da imaju puno izostanaka unatoč malobrojnom kadru.
- Tek donekle kompletni smo bili prvu utakmicu kada sam došao protiv Hrvatskog dragovoljca, u svim ostalim susretima imali smo izostanke, što zbog ozljeda, što zbog kartona. Generalno, jedan od većih problema u nogometu je nedisciplina koja je prisutna, a kod nas je to uzročno posljedično stanje u klubu, odnosno na prvenstvenoj ljestvici.
S tom pričom, jaukanjem i pritiskom prema sucu dobiva se puno toga, primjera ima napretek i teško je nekad postaviti granice jer kriteriji kod sudaca nisu isti i onda se dogode kartoni. Međutim, te rasprave sa sucima trebalo bi izbjegavati, nastojim promijeniti takav mentalitet i način razmišljanja pa vjerujem da ćemo se i tu popraviti.
O nečem pozitivnom nije lako pričati u ovim okolnostima, teško se »uhvatiti« za bilo što.
- Ne znam koliko ima smisla govoriti o pozitivnim stvarima nakon ovakve jeseni. Pada mi na pamet utakmica kada smo Radmana stavili u vezni red i sve je izgledalo bitno drugačije. Vidi se nekakva drugačija energija i kada je Sumić više prema naprijed i to me veseli, ali mi si trenutno ne možemo priuštiti takav komfor da oba dvojica ne budu u zadnjoj liniji. Jednostavno ne možemo.
Momčad nije balansirana po linijama, to je bio problem pred početak sezone, iz Pule nije došao baš nitko posredstvom famozne suradnja s pulskim prvoligašem, a vjerojatno se računalo na nekoga i tu se otvorila »rupa«. Nadam se da će ove zime biti drugačije, da ćemo se popuniti po pozicijama i spremno krenuti u misiju spašavanja Jadrana - zaključio je Blaž Bugarin.