Europsko prvenstvo u Njemačkoj je ugodna promjena, prije svega za navijače, u odnosu na posljednja dva velika natjecanja. Nakon ozloglašenog korona pan EURO-a i Svjetskog prvenstva u Kataru, Njemačka je samo pokazala kako bi FIFA i UEFA u budućnosti trebale voditi više računa o izboru domaćina. U posljednje vrijeme zajedničke organizacije tih završnih turnira postale su trend, ali i noćna mora za navijače. Nažalost, to se neće promijeniti ni u budućnosti jer sljedeći EURO će se igrati u Ujedinjenom Kraljevstvu i Republici Irskoj, a svjetska prvenstva su još "bolesnije" priče. Svjetsko prvenstvo 2026. ugostit će SAD, Kanada i Meksiko, a onaj 2030. je tek živi očaj jer će se igrati na tri kontinenta! Domaćini su Španjolska, Maroko, Paragvaj, Urugvaj i Argentina. Čisti užas za sve one koji misle pratiti svoje reprezentacije bilo kao navijači bilo kao izvjestitelji. Dokaz je to kako, posebno FIFA, uopće ne vode računa o navijačima zbog kojih je nogomet postao planetarni sport No.1.

UEFA je po tom pitanju pametnija ako izuzmemo tu posve promašenu ideju Michela Platinija o pan EURO-u. U Njemačkoj je užitak bio vidjeti sve te krcate stadione i njihove tribine obojane u boje reprezentacija koje igraju. Atmosfera je sjajna, sve reprezentacije imaju veliku podršku svojih fanova što bi trebala biti glavna smjernica za budućnost. Nažalost, ogroman novac koji se okreće oko dvaju najvećih nogometnih natjecanja diktira puno toga i prijeti uništenjem duše "kralja igara". Bez navijača on postaje kao bezalkoholno pivo. Proizvod koji ne nudi konačni užitak. Ostaje pitanje može li se barem UEFA othrvati tom izazovu te Europsko prvenstvo učiniti još pristupačnijim za šire navijačke mase, a smanjiti broj "korporativnih navijača" kojima je jedini cilj uslikati se na licu mjesta.

Za turnir u Njemačkoj navijačima pojedinih reprezentacija bilo je dostupno 10.000 ulaznica, što u Njemačkoj predstavlja petinu ili nešto manje kapaciteta stadiona. Oni koji nisu imali sreću ući u taj kontingent, morali su se snalaziti na razne načine, a oni potiču cvjetanje "crnog tržišta" koje sigurno nije u interesu UEFA-e. Istina, s tolikim brojem navijača dolaze i neke neželjene nuspojave, ali one nisu ni izbliza tako neugodne da bi izazvale zabrinutost. Svjedočili smo brojnim kvalitetnim druženjima navijača iz raznih zemalja, huliganskih ispada, koji su ranije nerijetko obilježavali europska prvenstva, dosad uopće nije bilo. Ukupna slika i atmosfera na tribinama bila je - odlična. I ne samo na stadionima već i u gradovima gdje su se odigravale utakmice. Naglašena je bila pozitiva među navijačima što je spoznaja koju bi UEFA trebala uvažavati te bi u budućnosti mogla razmotriti dodatne korake koji bi dodatno približili kontinentalnu smotru pravim navijačima. Hrvati su se posebno istaknuli brojnošću, ali još više navijanjem. Atmosfera tijekom susreta protiv Italije je, usuđujem se reći, bila jedna od najboljih uopće na veliki turnirima na kojima je Hrvatska sudjelovala. Takav trend može zahvaliti jednoj pojavi koja je gotovo bila zaboravljena. Nakon dugo vremena na završni turnir jednog velikog natjecanja stigle su ujedinjene snage navijačkih skupina hrvatskih klubova. Upravo su ti ljudi bili generatori sjajnog navijanja pa bi bilo sjajno kada bi se taj trend nastavio u budućnosti.

Ranije smo bili svjedoci brojnih trzavica na realciji HNS - navijači, ali u Njemačkoj se opet pojavilo toliko potrebno jedinstvo koje nas je krasilo na prvim velikim natjecanjima.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast