U ovim trenucima, subotnje je jutro 3. veljače 2024. godine, prodaju se zadnje ulaznice za ogled Rijeke i Istre 1961 koji će se održati u nedjelju, s početkom u 15 sati.

Dan prije utakmice Rijeka će s ponosnom na svoja prodajna mjesta izvjesiti natpise – rasprodano, nema ulaznica.

Jedina nada onima koji to nisu učinili na vrijeme, jer navikli su da ulaznica uvijek ima, su vlasnici pretplatničkih kompleta, kojih je skoro 5,5 tisuća, a koji nisu u mogućnosti doći na utakmicu.

Mnogo je u Rijeci primjerice pomoraca koji uvijek, a mogu biti i putokaz ostalima, kupuju pretplatu iako znaju da nekad neće odgledati ma ni polovicu utakmica za koje su kupili ulaznice.

Moguće je dakle njihovo ustupanje ili – nema prolaza na tribine Rujevice!

Prva ovogodišnja utakmica i odmah rasprodano. Bilo je toga ove sezone, ali bilo je kad se – očekivalo.

Do punog stadiona uvijek je trebala pomoć nekog “velikog”. Lille, Dinamo, Hajduk.

Uvijek se trpjelo pogrde kako naš stadion rasprodaju – oni.

Ovog puta, jer navijači Istre su na jugu kupili tek desetak posto od raspoloživih kapaciteta, nema njih.

Tu smo samo – mi tako da je nedjelja 4, veljače jedan uistinu važan datum u povjesnici Rijeke.

Ali, nije ova rasprodana subota važna samo za Rijeku. Važna je silno i za hrvatski nogomet. Za sve one koji su desetljećima trpieli teror bipolarnosti.

Istina, s jedne je strane bio Dinamo koji je u pravilu uvijek na kraju bio prvi, s druge strane wannabe prvak iz Splita.

Svi su ostali uvijek, za velik dio hrvatske nogometne javnosti, posebno za medijsku scenu, bili tek “privjesci”.

O kojim se naglašenije pisalo samo kad su dočekivali ili odlazili u goste “najvećim hrvatskim klubovima”.

Umjetnost mogućeg koju je prije više od deset godina započeo predsjednik Rijeke Damir Mišković je i ove subote doživjela potvrdu svoje ispravnosti.

Bez prenemaganja, bez razbacivanja, bez zaduživanja koje nadilazili realne mogućnosti da se to i vrati.

Nije da nije domaće navijače nerijetko izluđivao famozni Miškovićev “bađet”, ali da nije bilo tolike ustrajnosti na njemu, sasvim sigurno ne bi danas bilo Rijeke na pozicijama na kojima se nalazi.

Da, svakako da je bitno što je nakon 20. kola na prvom mjestu, svakako da je važno što je nedavno trijumfirala u Gorici i Splitu, svakako da je značajno što je ravnopravna u utrci za prvaka, i svakako da rasprodanom stadionu doprinose Sopićeve komunikacijske i socijalne vještine s igračima i navijačima.

Ali i da svega toga nema Rijeka je klub koji je definitivno razbio taj umjetno stvoreni sustav bipolarnosti hrvatskog nogometa.

Rijeka je danas naprosto nada.

Za svoje navijače koji sanjaju realni san o tituli, ali i za navijače svih ostalih klubova koji u odgovornom poslovanju Rijeke mogu pronaći recept i za svoj uspjeh.

Bez prenemaganja, bez potrebe da iz Nemecove klinike ili lovranske bolnice prije utakmice dovodi rekonvalescente pred kojima je dug put oporavka kako bi napalila puk. I stvorila dodatni pritisak prema sucima i HNS-u.

Ne, samo ustrajni i brutalno jasno provođeni “bađet”, silna, golema ljubav i svakim danom sve veća vojska navijača.

U pravu smo kad kažemo da je Rijeka klub koji poštuje sva pravila civiliziranog poslovnog ponašanja, koji ne vuče za rukav i ne prijeti pojedinim bogatijim tvrtkama tražeći harač za sebe, da je naprosto klub koji troši koliko ima.

Koji je unatoč svemu tome, svoj toj svojoj poslovnoj transparentnosti i svoj bahatosti “bipolaraca”, na prvom mjestu.

I, što je također jako važno, baš nitko od onih koji će sutra radosno ispuniti Rujevicu ne misli da je Istra laki protivnik, još manje da treba samo istrčati kako bi se kontu ažuriralo nove bodove. Ma ni najmanje.

Sport uvijek znači i rezultatski troznak.

Rujevica je rasprodana ne kako bi se, eto, s lakoćom “skinulo skalp”, rasprodana je kako bi se uživalo u Rijeci.

U njezinom nastupu, lepršavoj igri, zajedništvu tribina.

Support your local team. Ili kako je poštenje postalo jače od bipolarnog poremećaja HNL-a.