I 34. izdanje pulskog malonogometnog turnira »Moja ulica, moja ekipa 2023« stiglo je do svog kraja. Kroz 16 natjecateljskih dana parketom Doma sportova »Mate Parlov« u glavnom je turniru prodefiliralo 70 ekipa, a kad se u finalu, u kojem su pred dupke ispunjenim tribinama snagu odmjerile dvije nepostavljene ekipe, posljednji put oglasila sirena sa zapisničkog stola, svjetla reflektora obasjala su nove Heroje ulice, haklersku družinu ujedinjenu pod imenom MNE Valdebek GOAT nekretnine.

- Ekipa je to koja je u posljednje dvije-tri godine postala »ozbiljan« ljubimac publike, jer ti dečki uvijek donesu jednu posebnu energiju. Puno ih je uključeno u cijelu tu priču, nisu to samo šest-sedam igrača na parketu. Vidi da su se dali u to, i oni sa strane su »grizli« kao da igraju, vjerovali i na kraju ih je nagradilo - rekao je Valter Cetina, predsjednik Stanoinvest Futsal Pule, organizatora »Ulice«. - Da stigneš do kraja moraš imati i malo sreće, a Valdebek ju je imao u četvrtfinalu u kojem se pucalo 13 serija penala. Bilo je i utakmica u kojima ih nije išlo pa ih je »čupao« golman, koji je i u finalu radio čuda te spriječio HMRM da se vrati u život, ali u konačnici je presudila njihova širina i uigranost. Imali su najveći broj kvalitetnih igrača u ekipi, što im je omogućilo da na svakoj utakmici cijelo vrijeme drže visok ritam, budu agresivni i pritišću protivnike. Vidjelo se da su se nalazili na terminima i igrali, što ti u konačnici ništa ne može garantirati, ali barem znaš kako si dao sve od sebe. Puno je ekipa, ne samo ove godine, moglo mnogo više napraviti na turniru, ali velika očekivanja da će se daleko dogurati teško je opravdati kad se nakon što se dva mjeseca nisi vidio, okupiš u svlačionici pred prvu utakmicu.

Premda su završni dan dočekale dvije ekipe koje su osvojile četiri prethodna izdanja turnira, najveći favorit za otići do kraja bio je debitant, pazinski HMRM.

- Mladi Pazinjani u svojim redovima imaju igrače koji nastupaju u višim ligama i poznatiji su većini ljudi, a usto su osvojili dosta malonogometnih turnira, ali na kraju se osjetila ta činjenica da su imali »tanak« igrački kadar. Završni dan su odigrali dvije teške utakmice, a usto su u finalu ostali bez »požutjelog« Maružina čime im se dodatno smanjila rotacija. Dali su zadnji atom snage i svaka im čast na tome, ali u situacijama kad juriš rezultat u nekom trenutku »pukneš« sa snagom, protivnik te kazni i to je gotova priča - istaknuo je Cetina.

Prestiž

- Domino je na kraju završio treći, premda je igrao praktički s drugom ekipom, no bio je tu opet odlični Crljenica koji je stigao na korak od toga da i treću godinu u nizu dobije priznanje za najboljeg golmana turnira. Bio je savršen i vukao je suigrače, a usto su i oni imali sreće kod penala, i to u dva navrata. Premda, nije to samo sreća, već i vjera u sebe. Vjerovali su u trenutku kad se sve činilo izgubljenim i protivnik je imao dvije meč lopte, no oni su to uspjeli okrenuti. Do završnog dana je stigla i Veruda s Elvirom Husarićem koji se vratio nakon suspenzije i nosio svoju ekipu. »Pretanki« su bili za nešto više od polufinala, ali ne trebaju žaliti za ničim.

Prosjek od 4,3 pogotka po utakmici je drugi najbolji u posljednjih 11 izdanja turnira, ali pritom nije bilo »razbijanja« na terenu, već je veliki broj lopti koji je završio u mrežama došao kao posljedica velikog broja izjednačenih utakmica.

- Pred osminu finala sam izjavio kako od tih 16 ekipa svaka, naravno uz malo sreće, može otići do kraja. Nije bilo niti jedne ekipe nadmoćne nad ostalima, kao što je prethodne dvije godine, izuzmemo li polufinale i finale, bio Domino Maling. S te strane mislim kako je naša odluka da dečki iz kluba nemaju pravo nastupa bila pun pogodak - smatra Cetina. - Prvi i osnovni razlog zašto smo je donijeli bila je želja da ih zaštitimo koliko god je to u našoj moći, kako bi nam zdravi i odmorni došli na početak priprema. Druga stvar je što je njihovim neigranjem jednu dodatnu draž dobio turnir koji se ne igra radi novca i sigurno nitko neće doći na »Ulicu« kako bi osvojio dvije tisuće eura za prvo mjesto. Ona se igra radi prestiža, pune dvorane na završnom dana i da postaneš Heroj ulice o kojem će svi pričati narednih godinu dana, do sljedećeg turnira. Još jedna stvar s kojom smo pogodili su prekršaji, kod kojih smo smanjili bonus te se deseterac puca nakon petog akumuliranog, a ne poslije šestog kao što je bilo dosad.

Veteranski turnir okupio je 20 ekipa, tri više nego prije godinu dana, a završnica je donijela potpuni »deja vu« jer je poredak četiri najbolje identičan lanjskom.

- Uvjeren sam da će veteranski turnir iz godine u godinu biti sve jači, jer mnogi jedva čekaju da napune 38 godina kako bi ga mogli igrati - naglasio je Cetina. - Meni je ovo bio treći nastup i treće finale sa Stellom u kojem smo stigli do drugog naslova, nakon što smo prije dvije godine izgubili od Jaša na penale. Sad smo na isti način dobili, u utakmici u kojoj smo jako »patili«. Znali smo da će biti teško, jer Umažani imaju odličnu ekipu i svjesni smo bili što nas čeka. Dosta smo se i nervirali, ali ostali smo zajedno. Kazali bi jedan drugome ono što smo imali i nastavili dalje, a to je odlika prave družine. Na kraju moram reći da mi je žao prvenstveno Eniza Šabanovića, jer znam koliko se dao u to i koliko je želio osvojiti turnir, ali da se ne lažemo, ipak mi je draže da smo ga osvojili mi, a ne oni.

Na zavidnom su nivou bile i predstave koje su prikazali oni najmlađi, a do kraja su otišli porečki Jadran (U-11) i Istra 1961 (U-15).

Bogatstvo

- Po onome što sam posljednjih godina mogao vidjeti, Jadran je jedini ili jedan od rijetkih klubova na kojem se vidi da su se prije »Mini ulice« spremali upravo za ovaj turnir. Nije bitno koliko, ali nešto su radili i pritom dali sve od sebe kako bi ovdje nešto napravili. Ne umanjujem pritom njihovu kvalitetu, ali u finalu su postigli dva gola iz prekida kakvih se ne bi posramila niti Futsal Pula. Klinci su to napravili i to me veseli, jer znači da ima netko tko s tom djecom radi i to im pokazuje. Treću godinu za redom su osvojili prvo mjesto, što znači da idu pravim putem - nije dvojio Cetina. - U U-15 smo u interesu kluba prešli na 4+1 kako bismo tom godištu pokušali malo približiti futsal, mislim da je to bio pun pogodak i sigurno ćemo s time nastaviti. Dečki su se odlično snašli u puno dinamičnijoj igri u kojoj nema stajanja na terenu i sve je skupa mnogo intenzivnije. Istra 1961 je na kraju pobijedila i tu se jednostavno vidi kvaliteta rada, kao i činjenica da se u tom uzrastu okupilo ono najbolje što vrijedi iz većine istarskih klubova. No, i u ovom uzrastu je Jadran bio odličan, što je samo potvrda da se u porečkom klubu sa svim mlađim kategorijama odlično radi.

Kad se na kraju podvuče crta pod ovih 16 natjecateljskih dana koji su ostali iza nas, Cetina ne krije kako je više nego zadovoljan onim što je vidio, ali isto tako smatra da prostora za poboljšanje ima više nego dovoljno.

- Prije svake »Ulice« postavim si pitanje s čime bih bio zadovoljan i odgovor je da bude ista kao i lanjska, jer se ne mogu sjetiti niti jedne koju smo organizirali, a da mi je ostala u nekom lošem sjećanju. Prošle godine sam na završnom danu igrao veteransko finale pa možda nisam uspio na sve obratiti pozornost, a kako sam ove godine zbog ozljede sve skupa promatrao sa strane te vidio da nema jedne stolice slobodne i da ljudi sjede na stepenicama, normalno da sam osjetio zadovoljstvo, jer to je pokazatelj da radimo nešto dobro - svjestan je Cetina. - Da budem iskren, bojao sam se kako će sve skupa ispasti s obzirom na puno obveza koje imamo unutar kluba, a brojčano nas je malo. Cijelo sam vrijeme razmišljao o tome da nam »Ulica« mora biti puno više na listi prioriteta, jer ovo je turnir koji će postojati i kad nas ne bude, uvjeren sam u to. Ona je bogatstvo koje mi Puležani i Istrijani imamo i trebamo je čuvati, a ako se prema njoj budemo odnosili s »lako ćemo« i razmišljali kako je sve to već uhodano, dugoročno neće biti dobro. Ove je godine ispalo dobro, ali želim da iduće »Ulica« bude još bolja, a to ćemo napraviti samo ako je ne radimo usput, već joj se puno više posvetimo.

"Ulica" u brojkama

- 70 ekipa nastupilo na glavnom turniru

- 70 susreta odigrano

- 8 susreta odlučeno izvođenjem sedmeraca

- 2 susreta završena bez pogodaka

- 301 pogodak postignut

- 4,3 prosjek pogodaka po susretu

- 10 pogodaka najviše je postignuto na jednom susretu

- 8 pogodaka postigao je najbolji strijelac Elvir Husarić

Povezane vijesti

• Odigrani susreti turnira za dječake do 11 i 15 godina u skupinama E i F: ISTRA 1961 OČEKIVANO UVJERLJIVA U OBJE KATEGORIJE
• Večeras osmina finala: Izvjesna će u Matinom domu biti samo jedna stvar - neizvjesnost
• Marin Filipović: To je ostvarenje sna za sve nas, još ne možemo vjerovati