ISTRANI SE OPRAŠTAJU OD LEGENDE

Asim Šehić: "Ćiro je unikat kao takav" / Mirsad Omerhodžić: "Nisam siguran da će se više roditi jedna takva ljudina u duši" / Igor Pamić: "Zbogom Ćiro, zbogom majstore"

| Autor: Boris VIDULIN
Miroslav Ćiro Blažević (Snimio Jure Mišković / Cropix)

Miroslav Ćiro Blažević (Snimio Jure Mišković / Cropix)


Kroz život Miroslava Ćire Blaževića prošlo je mnogo ljudi, kako kroz javni život tako i kroz onaj nogometni, a među njima je i nekoliko Istrana. Prije svega to je Igor Pamić, koji mu je bio trener u Dinamu i izbornik u reprezentaciji Hrvatske.

- Iako se to moglo naslućivati u posljednje vrijeme, svaka te smrt iznenadi i rastuži pa tako i ova koja se dogodila danas. Što reći o Ćiri, jednom jedinom i neponovljivom, a da se već ne zna? Iznimno sam počašćen što sam imao privilegiju biti dio njegove trenerske karijere i to kao igrač u klubu ali i kao dio reprezentacije.

Igor Pamić (Snimio Milivoj Mijošek)Igor Pamić (Snimio Milivoj Mijošek)

Bilo je tu puno anegdota, smijeha, plača i svega što život donosi. Osjećam se tužno i prazno jer je Ćiro bio poseban, drugačiji i svoj, te će nam nedostajati. Isto tako siguran sam da on nikada neće umrijeti u našim sjećanjima i srcima, bio je veliki čovjek i gospodin. I zato i ovom prilikom samo mu želim reći - zbogom Ćiro, zbogom majstore, bio je kratak i osjetno tužan Igor Pamić.

Asim Šehić surađivao je s Miroslavom Blaževićem u švicarskom Neuchatel Xamaxu i, iako je prošlo već 17 godina, ostao mu je u odličnom sjećanju.

- Asime sine, Ćiro je na telefonu i želim da dođeš kod mene u Švicarsku, u Xamax. Tim mi se riječima obratio Miroslav Blažević kada me nazvao na telefon nakon čega sam prihvatio poziv i bio mi je trener pola sezone. U to kratko vrijeme uspio sam se uvjeriti kakva je to ljudska ali i trenerska veličina i koliko mi zapravo mislimo da ga cijenimo, a to nije ni pola onog kako su to činili ljudi širom svijeta. Legendarni igrači, istinske nogometne zvijezde, rado su s njim popričali, izmijenili iskustvo, zatražili savjet i jako ga cijenili. Kao trener bio sam zadivljen njegovim osebujnim načinom komunikacije s igračima i mogućnošću motivacije. To se ne da ispričati, trebalo je osjetiti tu njegovu energiju u svlačionici kad se obraćao igračima.

Asim Šehić (Snimio Danilo Memedović)Asim Šehić (Snimio Danilo Memedović)

To njegovo izražavanje je bilo unikatno, zapravo Ćiro je unikat kao takav. Drago mi je što sam bio dio toga i kada sam čuo da više nije s nama, osjetio sam tugu, kaže Asim Šehić.

U njegov je život ipak najviše bio implementiran Mirsad Omerhođić, trener s kojim je surađivao posljednjih dvadesetak godina.

- Sjećam se da je on svog sina Miroslava 2001. godine poslao u Pulu da vidi što se tamo događa jer sam ja bio trener u II ligi i imali smo odlične rezultate. Tu smo uspostavili jedan vid suradnje , a intenzivno sam bio dio njegovog tima četiri godine i to u reprezentaciji Bosne i Hercegovine i u jednom klubu u Kini. Dakle, ne samo da smo surađivali, već i bili skupa 24 sata na dan. Od njega sam naučio svu filozofiju života, ne govorim samo o nogometu već i o ponašanju, odgoju, pogledu na život… Ćiro je bio genij, veliki motivator, taktički i tehnički obučen, odnos s igračima na vrhunskom nivou i želio je, a i uspijevao da svi oko njega budu zadovoljni, od predsjednika kluba i igrača pa do čistačice tribine i vozača autobusa. Njemu je to uspijevalo jer je znao s ljudima. Nisam siguran da će se više roditi jedna takva ljudina u duši, a slobodno mogu reći da mi je bio drugi otac.

Ćiro Blažević i Mirsad Omerhodžić (Arhiva)Ćiro Blažević i Mirsad Omerhodžić (Arhiva)

On nije ništa naslijedio, uz pomoć svoje divne obitelji baš sve je izgradio od nule. Ne znam koliko ljudi zna da je dolaskom u Švicarsku čistio ulice, vozio kamion i trenirao klub iz četvrte lige te došao u prvu ligu. Bio je obožavan i cijenjen od svih, bio je fenomen i najmanje 100 godina ispred svog vremena. Čuli smo se telefonom jako često, posljednji put prije tri dana kada je bio jako emotivan. Shrvale su ga emocije , bio je svjestan da je došao na kraj svog putovanja ali i u takvi okolnostima jedan drugom smo davali nadu u bolje sutra. Osjećam se isprazno i kao da mi je drugi put umro otac, toliko mi je zapravo značio Ćiro. Njega više nema no geniji ne umiru nikada, ostaju s nama vječno, sjetnim se glasom Mirsad Omerhođić prisjetio jednog od najvećih nogometnih trenera na svijetu.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter