Ovo štivo kao svojevrstan životopis, odnosno putovanje generacija, zaokuplja čitatelja svojom neposrednošću, ali ga i potiče da uči iz iskustva drugih

Književni susret s autoricom knjige "Preko rijeke na biciklu", argentinskom spisateljicom Anom Cecilijom Prenz Kopušar, profesoricom španjolske i latinoameričke književnosti protekao je u vedroj atmosferi u prisustvu znatiželjnih srednjoškolaca koji su u znatnom broju popunili prostor Gradske knjižnice na prvoj programskoj večeri posvećenoj Mjesecu hrvatske knjige.

Naime, namjera organizatora bila je da roman koji tretira odrastanje argentinske tinejdžerke u okrilju različitih država i kultura, približi vršnjacima srednjoškolcima i na taj način ostvari jedan od svojih temeljnih ciljeva - poticanje mladih za čitanjem knjiga.

Duhovito i neposredno

Programska je večer tako i bila osmišljena te organizirana uz komuniciranje prilagođeno mladoj publici za što su zaslužne moderatorica, dugogodišnja tomizzijanka, dr. Sanja Roić, prof. s Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta Zagreb, gošća programa dr. Marija Mitrović, prof. sa Sveučilišta u Trstu koja je knjigu beogradskog izdavača Clia, edicija Klepsidra već predstavljala u Puli, te posebice duhovita i neposredna autorica knjige, Argentinka, redovna profesorica na Sveučilištu u Trstu s adresom u Sloveniji.

Inače je knjiga doživjela prijevod na tri jezika i ne ubraja se u red knjiga "blizanki", već zasebnih ostvarenja, no kako je fabula ista, umaško predstavljanje hrvatskog izdanja bilo je ciljano mlađoj populaciji.

Kroz autobiografski presjek odrastanja autorice koja je rođena u Beogradu, a djetinjstvo do desete godine provela u Argentini, da bi u vrijeme vojne diktature iz Argentine s roditeljima preselila u Beograd gdje pohađa srednju školu, a zatim napuštaju Jugoslaviju i sele u Trst, Rim, Istru, književnica opisuje svoje doživljaje, adaptaciju i integraciju u različitim sredinama, pojam slobode i neslobode u novim društveno-političkim okolnostima, komunikaciju s vršnjacima, gdje kroz svoja razmišljanja u slikama s duhovitom lakoćom podastire, gotovo filmski, jednu antropološku sliku tih prostora. U tim je sredinama već tada razvijala otvoreni dijalog s ljudima jer je vjerovala da smo predodređeni za susrete, a ne međusobna sukobljavanja. Dirljivi su autoričini opisi bake i djeda, podrijetlom Istrana, iz Merišća i Kringe koji žive u Argentini i naporno rade u fabrici po 14 sati dnevno, ali njeguju u tuđini svoj "istarski vrt", dijalekt i istarsko nasljeđe koje je prenijeto u ovu knjigu.

Daleka Argentina

Poput svoje bake, koja je uspjela snagom volje izdignuti se iznad turobnih trenutaka i nakon preseljenja u daleku Argentinu, sanjajući tamo kako će nevolje preletjeti na biciklu preko Rija de la Plate (argentinske Srebrne rijeke) i sama autorica svoje odrastanje doživljava kao pomalo gorko, ali najbogatije iskustvo, memoar, bilježeći to perom, gdje je iz potresnih situacija u knjizi, tu "rijeku", blago prelazila pisanjem poezije, ne bi li na taj način spasila svoje iskustvo sreće iz dana davnog odrastanja.

Ovo štivo kao svojevrstan životopis, odnosno putovanje generacija, zaokuplja čitatelja svojom neposrednošću, ali ga i potiče da uči iz iskustva drugih, a osobito u multikulturalnim sredinama.

Predstavljanjem vrlo neposrednog romana argentinske spisateljice i Gradska se knjižnica otvorila vremenski i prostorno kao mjesto za nove susrete sa svojim vjernim čitateljima u Mjesecu hrvatske knjige. (Sanja BOSNIĆ)