NOVA VERZIJA "FURBAĆONE" Sasvim poseban jezični kolorit

Replike na dijalektu često izazivaju smijeh i kada su sasvim obične, samo zbog toga jer zvuče smiješno, a pritom ih izgovaraju glumci odjeveni u kostime koji djeluju pomalo neobično

Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula obilježilo je Noć kazališta predstavom "Frubaćona 2" u režiji Jasminka Balenovića, a na tekst Branka Lučića kojem je kao predložak poslužila komedija "La moscheta" iz 16. stoljeća Angela Beolca poznatog kao Ruz(z)ante.

Nakon ljetnih izvedbi na Kaštelu, "Furbaćona 2" preksinoć je premijerno izvedena u prostoru kazališta, na velikoj sceni. Obnovljena verzija "Furbaćone" bila je pravi izbor za desetu Noć kazališta u INK-u, jer osim što je prva verzija izvedena prije deset godina, radi se o predstavi iz vlastite produkcije koja je s jedne strane po svojoj temi i lepršavosti namijenjena široj publici, s druge strane zabavit će posebno one koji vole predstave na dijalektu, a u ovom slučaju radi se o lindarskom govoru. Bilo nam je zanimljivo uspoređivati ovaj govor s nekim drugim istarskim mjesnim govorima i nije nam uvijek bilo lako razabrati o čemu se u pojedinom trenutku govori, ali zato smo uživali u tom jezičnom koloritu dopunjenom nečim što ćemo opisati kao parodiju na talijanski, odnosno tršćanski govor u kombinaciji s hrvatskim.

Nije, ipak, bilo teško shvatiti da se radi o nevjeri i podmetanjima, a sve dovoljno zapetljano da se otpetlja u nekom razumnom roku, uz neizbježne peripetije i puno, puno humora koji djelomice proizlazi iz žustrog nizanja replika i povremenih, premda vrlo kratkih pauzi. Sve to ne bi imalo efekta da glumci nisu živahni i puni snage te da nisu spremni tu i tamo malo se približiti publici u prvim redovima, a pritom malo i zapjevati. Replike na dijalektu često izazivaju smijeh i kada su sasvim obične, samo zbog toga jer zvuče smiješno, a pritom ih izgovaraju glumci odjeveni u kostime koji djeluju pomalo neobično. Lokalno plus čudno jednako je komično, ali dodatni adut "Furbaćone" je što je taj lokalni jezik tu iz Istre, publici dobro poznat pa im se lako identificirati s tim govorom, a pritom mogu uživati i u priči. Također, u toj priči kolikogod da je opuštena i ne teži biti ništa više doli puke zabave, zna se isukati i poneki autoironični žalac poput onoga kada kum Žvane kaže Pepiću "Biš mu moga oprostiti. Ste judi...", na što ovaj nervozno uzvraća "Judi?! Judi?! Smo Istrijani i to trdi Istrijani!". Glumačku ekipu činili su Lara Živolić, Rade Radolović, Luka Mihovilović i Valter Roša koji su uspješno oživjeli likove i jako dobro se snašli s izgovorom replika na dijalektu. Svaki od tih likova djeluje komično čim se pojavi na sceni, a priča svakom iz četveročlanog glumačkog ansambla daje priliku da se jednako razmaše. (Mladen RADIĆ, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)