Jedna od protagonistica Sa(n)jma knjige u Istri bit će i poznata pjesnikinja Monika Herceg, čiji će angažman u poetskom dijelu programa biti iznimno velik. Bio je to povod za razgovor s ovom autoricom.

Neodvojivi identiteti

- Hrvatska ste pjesnikinja, dramaturginja, scenaristica i urednica. Dobitnica više književnih nagrada, te angažirana aktivistica, feministica, zagovarateljica jednakopravnosti žena. Toliko toga u jednoj osobi. Je li je Monika Herceg prije svega pjesnikinja, a angažman proizlazi iz pjesništva ili ste sve zajedno?

- Meni su svi ti identiteti neodvojivi; sigurno je da me micanje nekoga od njih ne bi koštalo glave, ali bih bila nešto nesretnija. Pišem jer manje-više moram, a tako je i sa svim ostalim. Čovjek svakodnevno ima toliko prilika da bude s neke strane, da bude strpljiv, ili kreten, pošten ili nepošten, grub ili nježan i ako se ta bitka svakodnevno izbori s većinskim na onoj dobroj strani, život je dobar. To su suštinske stvari koje se svaki dan moraju dogoditi i to razlikuje dobrog od lošeg ljudskog stvorenja. Svi ovi ostali izbori, mada su potreba, su i luksuz.

Moje pisanje neće odrediti jesam li dobra osoba, ali meni će možda nešto lakše biti držati glavu nad vodom ako pišem.

Aktivizam, s druge strane, često ima veze i s ovim odabirima jer traži od osobe jasno suprotstavljanje konformizmu. Zato je on jako bitan, čak i kad se radi o malim koracima, takva micanja od stalne poslušnosti bilo kome i bilo čemu radi nečijeg dobra nužni su da sveobuhvatnije spoznamo i upoznamo sebe.

- Studirali ste fiziku u Rijeci. Kako je krenula iz prirodnih znanosti ljubav prema poeziji?

- Fizika i dalje čeka, ali nadam se da će i to uskoro doći na red. Nekako se život dogodio prije nekih planiranih stvari, kao što je diploma. Kod nas postoji to razlikovanje prirodnih znanosti od umjetnosti jer nismo svjesni da je to isti kreativni napor, izazov, kakogod želite. Da bi se riješio zadatak iz fizike ili napisala kratka priča, pjesma, potrebno je primijeniti sve naučeno, a nerijetko i izaći izvan okvira. I kada se dogodi takav izlaz iz nečega poznatoga, dolazimo do suštinski bitne znanosti koja mijenja paradigme, ili do remek-djela umjetnosti. I za sve je to bitna upravo kreativnost koju obrazovnim sustavom ne samo da ne razvijemo, nego i zatiremo.

- Hrvatska poetska scena danas?

- Iznimno živahna, raznolika. Budući da zaista imamo velike prethodnice i prethodnike, kao pjesnikinju veseli me vidjeti da sadašnjost našeg pjesništva rezonira s tim što nam je ostavljeno.

- Pokrenuli ste ciklus tribina "Pjesnikinja petkom" gdje u fokus stavljate stvaralaštvo pjesnikinja.

- Čini mi se da je u nekom trenutku vrijeme to tražilo, da govorimo o mnogim pjesničkim glasovima pjesnikinja koje su zaživjele na sceni i naprosto su toliko prekrasno glasni da ih trebamo slušati. Mnoge od tih iznimnih žena imat ćemo priliku čuti upravo sada u Puli.

Najbitniji čitatelji

- Vaša pjesnička zbirka "Lovostaj", a potom i "Vrijeme prije jezika" imale su iznimno dobru recepciju - i od publike, i kod kritike.

- Čini mi se da su na kraju najbitniji čitatelji. Naravno, ako uzmemo u obzir činjenicu da je dobar tekst onaj koji ipak ima određene estetske kvalitete, tako i dobra poezija ipak mora zadovoljavati određene kriterije. Kritika je tu zapravo dobar instrument. Veseli me što su i "Lovostaj" i "Vrijeme prije jezika" dobili druga izdanja. Imamo i sjajne knjige "Divlje i tvoje" Olje Savičević Ivančević ili "Smiljko i ja si mahnemo" Eveline Rudan koje su također u drugim izdanjima i to za poeziju znači da je čitatelj živ, a tada svi naši tekstovi imaju i smisla.

Povezane vijesti

• Predstavljen program 22. izdanja Sa(n)jam knjige
• Što sve donosi 23. Sa(n)jam knjige u Istri
• Prva "nad Kvarnerom" pjesnikinja Nevenka Erman iz Žminja