Alen Tafra (Neven LAZAREVIĆ)
Pulski doktor filozofije i srednjoškolski profesor povijesti dr. Alen Tafra proteklog je vikenda u popunjenom pulskom Klubu Kotač održao iznimno zanimljivo predavanje pod nazivom "Fašizam kao ekstremni eurocentrizam", u sastavu projekta Istarskog povijesnog društva "Stoljeće europskog antifašizma, Istra između lokalnog i globalnog", čiji je suradnik. Eurocentrizam je, pojednostavljeno, shvaćanje prema kojem je Europa središte svijeta.
Fokus njegova izlaganja posebno je bio usmjeren na orijentalizam talijanskog fašizma, odnosno antislavenstvu i preziru prema istoku. No, počeo je s revizionizmom i izjednačavanjem fašizma i komunizma.
- Posljedica izbjegavanja definiranja fašizma i posljedica postmodernističkog relativizma je, između ostalog, brkanje fašizma i komunizma kao dva totalitarizma odnosno isticanje njihovih sličnosti, dok se gubi iz vida ono što ja nazivam jezgrom ili 'slonom u prostoriji' - a to je eurocentrizam i orijentalizam (prezir prema Istoku), koji idu zajedno s rasizmom koji je ideološki nužan za svaki fašizam. Time otpada teza o bitnoj razlici talijanskog fašizma i njemačkog nacionalsocijalizma jer tu postoji kontinuitet gdje u konačnici svaki fašizam ispoljava i antisemitizam.
- Zapad se pročišćavao od svih svojih povijesnih grijehova. Antikomunizam je oduvijek bio apologija Zapada. Kad je Ernst Nolte 80-ih iznio tezu da je nacističko nasilje bilo protunasilje izazvano azijatskim barbarstvom boljševika, onda je to bio prilog zaboravu povijesnog kontinuiteta antisemitizma, rasizma, i kolonijalističkog imperijalizma, istaknuo je dr. Tafra.
Za njega je "slon u prostoriji" u određivanju minimalnog fašizma eurocentrizam i orijentalizam, i to i u talijanskom fašizmu i u njemačkom nacionalsocijalizmu, gdje se fašisti prikazuju kao branitelji europske civilizacije. Pojasnio je pritom i sliku na kojoj talijanski vojnici brane ženu s djetetom i sprečavaju ulazak u europski dom slavenskog čudovišta s Istoka.
U drugom dijelu izlaganja dr. Tafra je govorio o našem širem području bivšeg austrijskog primorja odnosno Julijske krajine, gdje je fašizam povijesno nastao, gdje je počela epoha fašizma, od osnutka pokreta 1919. do 1945. godine.
- Postupanje fašista sa Slavenima u Julijskoj krajini, u usporedbi s postupanjem prema Austrijancima u Tirolu, mogu se uočiti razlike koje se također mogu objasniti tim eurocentričnim razmišljanjima, prema kojemu su Austrijanci ipak zasluživali slabiji pritisak, spram terora i nasilja prema Slavenima u Julijskoj krajini. Neki to tumače većim otporom ovdje, no i taj je otpor bio rezultat intenzivnijeg nasilja, kazao je Tafra, spomenuvši u nastavku i konc- logor Rižarna u Trstu.
- Na novoj istočnoj granici Italije, D'Annunzio je u rujnu 1919. već prvog dana proglasio priključenje Rijeke Italiji. Tamo je i rođen fašizam kao takav, ne u Milanu. Mussolini je, zapravo, učio od karizmatičnog, tada puno jačeg i na terenu aktivnijeg "komandanta" D'Annunzija, kazao je predavač i nastavio: "Često se taj 'Riječki pothvat' zna romantizirati ili estetizirati. Znam da anarhistički teoretičar Hakim Bey u knjizi "Privremene autonomne zone "navodi da je "Riječki pothvat" primjer koji ima veze s anarhizmom, internacionalizmom, avangardom, ali rekao bih da su to sasvim nebitne stvari u odnosu na ono što se tamo događalo - bila je to neka vrsta pripreme, mogli bismo reći, "etničkog čišćenja". U svakom slučaju, riječ je o nacionalizmu s rasnim korijenima, nastavio je Tafra.