Šibl u razgovoru s Pužarom (Snimio Duško Marušić Čiči)
"Današnji nam je gost popularan, čuveni, ugledni slikar, uvijek me oduševe njegovi radovi", kazao je Aljoša Pužar predstavljajući stvaralaštvo Duška Šibla na današnjem Doručku s autorom 26. Sa(n)jma knjige u Istri.
Čitao Prousta
Šibl nije odmah, iz prve, uzeo boje u ruke, najprije je studirao književnost, odnosno komparativnu književnost i povijest umjetnosti, htio se tada baviti novinarstvom.
- Još od malena, puno sam čitao, oduvijek sam obožavao čitati, književnost ima jako veliku ulogu u mom životu. Sjećam se kako sam vrlo rano pročitao Proustova djela, a potom je u srednjoj školi profesorica bila zaprepaštena što znam sve detalje iz knjige, nije mogla vjerovati da sam tako rano pročitao ove knjige, kazao je Šibl.
Na Doručku je bilo govora o raznim društvenim, umjetničkim i drugim temama. Šibl je kazao da je Jugoslavija, unatoč svim lošim stvarima koje su se dešavale, bila opuštena zemlja za mnoge.
Govorio je i o svom odnosu s metropolama, koliko su ga ti veliki gradovi u kojima je živio motivirali i odredili, te kako je odlučio studirati umjetnost jer je u tom trenutku mislio da za takav fakultet neće trebati toliko znanje jezika.
- Tražio sam studij gdje neće trebati toliko govoriti, te sam s riječi, odnosno književnosti, prešao na djelo, na likovnost i dobro sam se snašao u svemu tome i tako sam ušao u likovni svijet, kazao je Šibl.
Govorio je i o poštovanju drugog, drukčijeg, ističući kako je to osnova civiliziranog ponašanja, prihvaćati da ne misle svi isto, poštivati drukčije ponašanje, ne pljuvati druge ljude zbog različitog mišljenja, poštovati ih, te da je pomanjkanje tolerancije stvar mentaliteta.
Diskriminacije
Govorio je i o tome kako je razvio osebujan stil, o ljubavi prema plošnosti, o tome kako privatne galerije jedva preživljavaju jer se moraju baviti svime i svačime da bi preživjeli.
Nije moglo izostati niti Pužarovo pitanje o recentnim naci-grafitima koji su se pojavili na raznim lokacijama, na što je Šibl odgovorio da mladi ljudi nemaju pojma o svemu tome, unatoč obrazovanju, da ne znaju što je bio fašizam, te da "svako društvo koje radi diskriminaciju, radi i korak prema fašizmu", te da su mladi uglavnom jako neupućeni.
Rekao je i da se dan-danas nema gdje pobjeći, da loših društava ima svugdje, da mladi sve manje komuniciraju, jer se dopisuju, kao i da u prevelikom obilju informacija nedostaje znanje.