Dobitnik Reda hrvatskog pletera
Razgovarali smo s Puljaninom Petrom Ćurićem: Naša kronična boljka je to što si ne znamo postaviti prioritete
(Arhiva Glasa Istre)
Prošlog je tjedna Predsjednik Republike Zoran Milanović uručio, na svečanosti u Uredu predsjednika na Pantovčaku, odlikovanja zaslužnim pojedincima, tvrtkama i udrugama iz domovine i iseljeništva. Među odlikovanima iz područja kulture je i Puljanin Petar Ćurić, poznati hrvatski kulturni djelatnik, menadžer, direktor »Branding Hrvatske« konferencije te bivši član Radne skupine Predsjednice Republike za državni brending.
Komične situacije
Odlikovani ste za iznimne zasluge u promociji hrvatske kulture i međunarodne kulturne suradnje te osobiti doprinos glazbeno-edukativnom projektu Hrvatske flautističke akademije u zemlji i inozemstvu. Kako je krenuo cijeli projekt flautističke akademije?
- Red hrvatskog pletera, Odlikovanje Republike Hrvatske koje sam primio od Predsjednika Milanovića prošlog tjedna na Pantovčaku, vrhunac je moje profesionalne karijere u kulturi. Na neki se način nastavlja na Medalju županice Karlovačke županije, Martine Furdek Hajdin, koja mi je uručena u Karlovcu na Svjetski dan glazbe 21. lipnja ove godine. Velike su to stvari. Osjećam se duboko počašćen i ponosan. Jako sam sretan!
Međunarodni projekt Hrvatske flautističke akademije pokrenut je 2014. i kroz desetljeće iza nas Hrvatsku su prvi puta pohodili neki od najvećih autoriteta iz svijeta klasične glazbe: prva flauta i ravnatelj Bečke filharmonije Dieter Flury, flautistički virtouz Denis Bouriakov koji se smatra ponajboljim živućim flautistom, legendarni Peter-Lukas Graf, Sir William Bennett s Kraljevske akademije u Londonu, prva flauta Minhenske filharmonije (i Concertgebouwa) Herman van Kogelenberg, prva flauta orkestra La Scala iz Milana Davide Formisano... Nabrojao sam samo neka imena. Dovoljno je proguglati »Croatia Flute Academy« i bit će vam jasno. Riječ je o najpoznatijem događaju ove vrste u jugoistočnoj Europi. Takav sličan događaj ne postoji niti u jednoj nama susjednoj državi. Doslovno smo lideri od Venecije do Atene.
Pokrenuli ste prije više od 15 godina Croatia Drum Camp, što je projekt od iznimnog značaja.
- Moje bavljenje producentskim poslom zapravo je krenulo iz Grožnjana. Tamo sam, sada već davne 2007. godine, započeo suradnju s Međunarodnim kulturnim centrom Hrvatske glazbene mladeži, te bih iskoristio ovu priliku i posebno se zahvalio Dubravki Dujmović Kušan, ravnateljici HGM-a, koja mi je pružila šansu da se uopće okušam u ovom poslu. Iskreno, da nije bilo Dubravke vjerojatno nikada ne bih dobio priliku ovime se baviti. Croatia Drum Camp projekt je koji sam uspješno vodio jedanaest godina, ali nisam mogao biti na sto strana. Koncept je bio sličan ovome što radimo u Karlovcu. Prve posjete Hrvatskoj slavnih glazbenika kao što su: Bill Bruford (YES, King Crimson), Steve Gadd (Eric Clapton, Chick Corea), Horacio Hernandez (Santana), Mike Mangini (Dream Theatre), Gerald Heyward (Beyonce, Mary J. Blige, Chris Brown), Pier Foschi (Jovanotti, Laura Pausini) i mnogih drugih. Posljednje izdanje pod mojim vodstvom bilo je u ljeto 2017., taman kada postajem gradski vijećnik u Gradu Puli.
Zato sam i prepustio vođenje tog projekta drugima. Naime, postalo je malo komično, jer otkad znam za sebe imam isti broj mobitela. Tako da su me na isti broj, istoga dana, a nerijetko i istog sata – zvali: prvo roditelji nekog djeteta za upis u Grožnjan; poklopim – zvoni – umirovljenici iz Pule traže da na sjednici vijeća postavim pitanje zašto se dodaci na mirovinu nisu korigirali s porastom inflacije u zadnjih deset godina – poklopim, opet zvoni – flautistice - ručak u Karlovcu na akademiji je premastan (djevojke su iz Nizozemske/Belgije i nisu naučene na »mesine i pečenja, one bi više povrća, pa odmah skačem i to rješavati) – poklopim, zvoni iz Ureda predsjednice RH - javljaju da je odobreno visoko pokroviteljstvo konferencije »Branding Hrvatske«, poklopim – zove me mama »kako si sine, jesi li živ?« – poklopim – opet umirovljenici - da li sam već pripremio akt, ili ga mogu malo izmijeniti... I tako dalje, i tako dalje (smijeh). Bilo je puno takvih komičnih situacija.
Radili ste kao predavač i s manjom djecom, ali i kao profesor sa studentima u Engleskoj, no onda ste krenuli u organizacijske vode.
- Po vokaciji sam akademski glazbenik. Magistrirao sam na Sveučilištu Surrey u Engleskoj te se usavršavao u Los Angelesu (CalArts), Dallasu i Sveučilištu Michigan. Radio sam kao profesor u Americi (Princeton High School, TX; Charlotte Middle School, MI) u Srednjoj glazbenoj školi u Puli, kao timpanist u Orkestru Opere, u Riječkoj filharmoniji te kao predavač na Akademiji za suvremenu glazbu Academy of Contemporary Music - ACM u Londonu. Potječem iz obitelji učitelja i prosvjetnih radnika.
Oboje roditelja su diplomirani profesori književnosti i radili su kao nastavnici po školama, a jednako tako i moj pokojni djed Marijan, majčin otac, kojeg nažalost nisam upoznao jer je umro izrazito mlad, sa samo 29 godina. Predavao je matematiku i bio ravnateljem Osnovne škole Marčana. Tako da se može reći da su nam prosvjeta i obrazovanje u krvi. Kulturni menadžment i organizacijske vode nešto je sasvim drugo. Ne znam otkud to u meni, ali pretpostavljam da je ulogu odigrao studij u Engleskoj te usavršavanje u Americi. Zapad me definitivno naučio organizacijskim vještinama.
- U zadnje vrijeme ima Vas više u politici? Koliko u toj ulozi možete učiniti za boljitak kulturne scene/situacije?
- Pa i nije baš da me ima u politici u zadnje vrijeme. Otkako mi je završio mandat u Gradskom vijeću napustio sam politiku i nisam član niti jedne stranke, evo gotovo četiri godine. Ali, složio bih se da je politika bitna. Pogotovo ona lokalna. Recimo, načelnik općine Grožnjan je prof. Claudio Stocovaz. Grožnjan je međunarodni centar Hrvatske glazbene mladeži. Nije li i to dijelom odluka i zasluga neke lokalne politike? Ili, gradonačelnik Damir Mandić u Karlovcu redovito posjećuje koncerte klasične glazbe, dao je podršku projektima lokalne Glazbene škole, inače najstarije u Hrvatskoj, koja je lani od županije dobila i nove moderne prostore u centru grada za dodatno širenje, a taj isti Karlovac je i dom Hrvatske flautističke akademije – nije li i to zasluga upravo kvalitetno vođene lokalne kulturne politike? Ili, okrenimo situaciju naopačke - u Puli nema nikakvog međunarodnog kulturnog centra, niti ikakve bitnije ljetne akademije na nacionalnom nivou, a kamoli na međunarodnom. Nije li krivnju za to potrebno potražiti upravo u loše vođenoj gradskoj politici? Zaključite sami.
Maksimalno aktivan
Stanje u kulturi danas, koje su kronične boljke?
- Smatram da je ova tema prevažna i da zaslužuje jedan cijeli zaseban razgovor samo o tome. Znate da sam četiri godine bio članom Kulturnog vijeća za inovativne umjetničke prakse Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a osim toga bio sam i jedan mandat od četiri godine članom Upravnog vijeća Državnog arhiva u Pazinu. Imao bih ponešto reći o stanju u kulturi danas. Dvije godine sam vršio dužnost člana Radne skupine Predsjednice Republike za razvoj identiteta i brenda Republike Hrvatske. Naša kronična boljka je to što si ne znamo postaviti prioritete.
Planovi za budućnost?
- Želim nastaviti biti maksimalno aktivan i insistirat ću da svoje znanje i korisna iskustva koja sam prikupio tijekom dugog perioda života u inozemstvu stavim aktivno u pogon ovdje u Istri, ali i diljem Hrvatske.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
