Da li su košarkašice Pule stigle na kraj svoga puta u Premijer ligi? Slično se pitanje postavljalo prije pet godina, kad su Puljanke nakon 16 odrađenih kola imale isto toliko poraza (!), a pritom su utakmice prosječno gubile s 30 poena razlike.

Dva kola prije regularnog dijela sezone sve nedoumice vezane uz ekipu koja će skliznuti u niži rang hrvatske ženske košarke bile su riješene, ali onda je svoje prste umiješao koronavirus i sva su sportska natjecanja prekinuta, a Hrvatski košarkaški savez donio je odluku da se prvenstvo neće nastaviti kad se zdravstvena situacija normalizira, već će se svi postignuti rezultati obrisati te se nije dobilo prvakinje i nitko nije ispao iz lige.

Nema izlaza

Bio je to spas za pulske košarkašice, no ove sezone, na svu sreću, nikakva pandemija nije na vidiku, a teško je pulskoj ženskoj košarci pronaći neki drugi izlaz koji joj omogućio ostanak u najjačem hrvatskom razredu.

S bodovne strane ništa još nije potvrđeno jer su Puljanke na dnu ljestvice poravnate s Brodom na Savi, koji u subotu stiže u Dom sportova »Mate Parlov« te Medveščakom kod kojeg gostuju narednog vikenda, ali za očekivati je da će nakon ta dva kola sve nedoumice, ako one uopće i postoje, biti razriješene. Što drugo reći nakon što su nastavak sezone Puljanke otvorile porazom od 77 poena razlike u derbiju začelja sa splitskim KAŽL-om, najtežim »stradanjem« u 17 uzastopnih godina koliko nastupaju u najvišem rangu. Nakon što su u zimskoj stanci ostale bez tri uvjerljivo najbolje igračice, a pritom niti jedno novo lice nije osvanulo u pulskojsvlačionici, svima je bilo jasno da se put Splita odlazi bez ikakve nade u ostvarenje pozitivnog rezultata. Međutim, ovakvo »razbijanje« ipak se nije očekivalo. A druga četvrtina, okončana rezultatom 39:2, posebna je priča poslije koje se jedino može zapitati ima li smisla produžavati pulsku agoniju.

Realno, čak i da do kraja prijelaznog roka osnaže svoje redove, minimalne su šanse da »fenjer« koji trenutačno drže u svojim rukama Puljanke nekom predaju, a očekivani scenarij je da će sve preostale susrete do kraja regularnog dijela prvenstva uvjerljivo izgubiti. Možda ne s razlikom kakva je bila na splitskim Gripama, ali to u konačnici ništa neće promijeniti na činjenici da su, kako stvari stoje, stigle na kraj premijerligaškog puta koji bi, da nije bilo koronavirusa, ugledale prije pet godina. A kad jednom napuste društvo najboljih, hoće li se opet, i kada, u njega vratiti, pitanje je na koje je u ovom trenutku teško ponuditi odgovor.

No, jedno je sigurno, žele li u klubu da Pula opstane na ženskoj košarkaškoj karti Hrvatske, morat će napraviti drastičan zaokret i okrenuti se »proizvodnji« igračica, segmentu kojeg su posljednjih godina poprilično zapostavili.

Legija "strankinja"

Lako je bilo okupiti »legiju strankinja« dok su igračice dolazile za male iznose, ali kao i u bilo kojem drugom poslu, i u sportu cijenu diktira tržište te ako se pojavi netko spreman ponuditi više od tebe i ta ponuda bude prihvaćena, ne može se tu pričati o nekakvoj nezahvalnosti. Neovisno da li je razlika sto, ili tisuću, eura, svatko bira ono što je najbolje za njega, a onaj tko to ne želi, ili nije u stanju, pratiti, morat će se snaći na neki drugi način. I ne misli se pritom da se pulski klub, koji praktički počiva na leđima Ivana Đukića i Ivice Bolkovića, od kojih je ovaj potonji i glavni financijer, nalazi u novčanim problemima. Naprotiv, nemaju nikakvih dugovanja, ali su svjesni svojih limita i ne žele ulaziti u nikakve dubioze, pa čak i ako će im to donijeti silazak u niži rang.

Košarka je ekipni sport

Dalo bi se raspravljati i koliko je dobra opcija da dvije ponajbolje igračice žive u Zagrebu te ih se pred gostujuću utakmicu pokupi po putu, dok za domaću utakmicu, eventualno, dođu dan ranije u Pulu i odrade jedan zajednički trening. Košarka je ekipni sport u kojem uigranost igra veliku ulogu i da je trener Đukić tijekom prvog dijela sezone imao stalno na raspolaganju sve igračice, teško se oteti dojmu da bi i pulski bodovni konto bio »deblji«. Onda i eventualni odlazak najboljih ne bi predstavljao toliki problem jer bi se stvorila zaliha koja bi garantirala ostanak. Ovako će ga teško biti ostvariti, ali nada umire posljednja.

Povezane vijesti

• Hrvatska - Njemačka 74-72
• Naglić: Želimo igrati mušku košarku
• Hrvatska se namučila s Estonijom