REDATELJ PREDSTAVE "POTPLAĆENI ! NE PLAĆAMO!"
PATRIK LAZIĆ: ČOVJEK U FOKUSU, A NE POLITIKA - PROPAST BRODOGRADNJE U PULI BILA MI JE NAJDIREKTNIJA INSPIRACIJA jer mislim da je naš grad u ozbiljnoj identitetskoj krizi otkad je izgubio svoj zaštitni znak
Kazalište danas često zapada u elitizam i samodopadljivost zaboravljajući da se financira javnim novcem i da ima odgovornost prema građanima čiji novac troši. I da svaki građanin mora moći razumjeti ono što stvaramo. Mi trebamo privlačiti, a ne tjerati publiku iz kazališnih dvorana. Nadam se da ćemo to postići i ovom predstavom. Iako nastaje pod jakim utjecajem lokalnih prilika, ona zahvaća i fenomene današnjice globalno prisutne
Patrik Lazić
Pametan, angažiran, direktan, mudar i vrlo zreo. Sažimam dojmove o Patriku Laziću, mladom 26-godišnjem kazališnom redatelju iz Pule. Iako je tek nedavno diplomirao, poznato je umjetničko ime u kazališnim krugovima regije, ali i u domaćoj javnosti. Još dok je bio učenik Osnovne škole Stoja njegove su predstave ali i angažman u školskom listu bili iznimno zapaženi. Šira javnost upoznala ga je 2013. kao redatelja- gimnazijalca, kada je njegovu predstavu "Iskorak", koja je tematizirala gej ljubav i homofobiju, zabranila tadašnja ravnateljica Gimnazije Pula, a potom je predstavu ugostila pulska Udruga "Čarobnjakov šešir" u Rojcu gdje je igrala uz iznimno pozitivne odjeke publike i kritike. Sada se kao diplomirani redatelj s diplomom beogradske kazališne akademije vraća pred pulsku publiku. Premijera predstave "Potplaćeni ! Ne plaćamo!" talijanskog nobelovca Daria Foa u njegovoj režiji zakazana je za petak, 18. lipnja, u 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, a bio je to i povod za razgovor s Patrikom Lazićem.
Priča koja nadilazi lokalne prilike
- Izborom ovog dramskog teksta za kojeg uz režiju potpisujete i adaptaciju, pokazujete da je angažirano kazalište Vaša umjetnička misija?
- Ako pod pojmom angažiranog kazališta podrazumijevamo pamfletsko političko kazalište koje se razračunava s dnevnom politikom, onda - ne. Ali ako pod tim pojmom smatramo kazalište koje propituje kako se političke i socijalno-ekonomske prilike prelamaju preko sudbine običnih malih ljudi, onda to zasigurno. Dakle, čovjek u fokusu, a ne politika. Naša je stvarnost odavno postala toliko apsurdna da bi vulgarno bilo u umjetnosti se natjecati s njom. Zato nije jednostavno biti angažiran, a ne zapasti u banalnost. Trudim se kroz svoju umjetnost baviti se društvenim fenomenima koji me osobno provociraju, a opet vodeći računa da oni ostanu dovoljno široki i univerzalni da nisu važni samo meni. Kazalište danas često zapada u elitizam i samodopadljivost zaboravljajući da se financira javnim novcem i da ima odgovornost prema građanima čiji novac troši. I da svaki građanin mora moći razumjeti ono što stvaramo. Mi trebamo privlačiti, a ne tjerati publiku iz kazališnih dvorana. Nadam se da ćemo to postići i ovom predstavom. Iako nastaje pod jakim utjecajem lokalnih prilika, ona zahvaća i fenomene današnjice globalno prisutne.
- Tekst Daria Foa u Vašoj adaptaciji "Potplaćeni ! Ne plaćamo!" dobio je izrazito lokalni štih. Priča počinje s proglašavanjem stečaja u jednom dugovječnom poduzeću. Likovi su živopisni, a i mnogo ih je. Čini se da sve skupa u velikoj mjeri korespondira s našom stvarnošću. Hoćemo li se prepoznati? Što pulska publika može očekivati?
- Iako se u predstavi nikada ne precizira o kojem je to propalom dugovječnom poduzeću riječ jer je takvih poduzeća u Hrvatskoj bezbroj, vjerujem da će svima biti jasno o kojem se to najrecentnijem primjeru radi. Propast brodogradnje u Puli bila mi je najdirektnija inspiracija jer mislim da je naš grad u ozbiljnoj identitetskoj krizi otkad je izgubio svoj zaštitni znak. Pula će morati pronaći svoj novi identitet u godinama koje dolaze. A ova priča nadilazi lokalne prilike jer je na primjeru propasti industrije u Puli, vidljiv čitav princip funkcioniranja države u malom. Ta hobotnica čiji su krakovi s jedne strane urušena pravna država, s druge strane lopovske uprave, s treće strane nemoćni sindikati i šutljivi mediji, s četvrte nezainteresirani građani i konačno sami radnici koji uvijek plate najveću cijenu iako je često njihova vlastita pasivnost i manjak solidarnosti ono što hobotnici dopušta da se širi.
Teško je misliti o politici dok ti je čitavo biće zaokupljeno time kako da spojiš kraj s krajem, ali očigledno je da država koja je nastala riječima "Imamo svoju Hrvatsku!" više ne da nije naša, nego jedva da i postoji. Ona je deindustrijalizirana isporuka radne snage strancima, ona je država s najvećom stopom nezaposlenosti u EU, zemlja u kojoj je na djelu krnji neoliberalni kapitalizam u kombinaciji s ortačkim kapitalizmom, zemlja blokiranih računa i banki koje financiraju potrošnju, a ne proizvodnju. Kredit ćeš lako dobiti da kupiš novi auto, ali daleko teže ako si mali poduzetnik koji hoće uložiti u svoju firmu.
Šibanje vlasti i vraćanje dostojanstva potlačenima
- No, "Potplaćeni ! Ne plaćamo!" je komedija? Uz rad na predstavi zapisali ste da je "Dario Fo jednom izjavio kako smijeh ne otvara samo vaša usta već i um" Smijeh, kažu, liječi? Je li i to Vaša redateljska premisa u ovom slučaju?
- U pravu ste, iako prethodni odgovor nije nimalo komičan, tekst Daria Foa je komedija te će i naša predstava ostati na tom tragu. On je i dobio Nobelovu nagradu jer vješto koristi tradiciju komedije u nemilosrdnom šibanju vlasti i vraćanju dostojanstva potlačenima. Dobra komedija je često opasnija i preciznija u demaskiranju stvari od bilo kojeg drugog žanra. Sam Fo je platio veoma visoku cijenu zbog toga što je tokom čitave karijere ismijavao društvene fenomene Italije. Godinama cenzuriran na državnoj televiziji, hapšen, prekidi predstava od strane policije, otmica i silovanje njegove supruge glumice France Rame... Doduše, opasnost koju je tadašnja talijanska vlast prepoznavala u njegovoj trupi nije bila samo zbog komedije, već i zbog omasovljenosti publike. Oni su igrali u napuštenim halama, društvenim centrima, ponekad i za deset tisuća ljudi po predstavi trudeći se približiti radništvu i onima koji ne čine uobičajenu kazališnu publiku. Kome mi danas možemo predstavljati opasnost s limitom od dvjesto ljudi po predstavi? Je li smijeh uopće moguć u polupraznoj sali i s prekrivenim licima?
Stvarna pobuna u milanskim supermarketima
- Kako je predstava nastajala? Tko je sve u ansamblu?
- Tekst za predstavu su na čakavštinu s talijanskog preveli Aleksandar Bančić i Valter Roša, koji i glume u predstavi uz Marijanu Peršić, Niku Ivančić i Luku Mihovilovića. Nama je beskrajno zabavno na probama i vjerujem da je nemoguće da publika ne osjeti bar djelić te atmosfere.
Prva verzija ovog teksta je premijerno izvedena 1974. godine u Milanu i u njemu jednoga dana žene kojima prekipi konstantni rast cijena u supermarketima odluče uzeti robu i platiti ju onoliko koliko procjene da ta roba zaista vrijedi. Postoje podaci da je poslije premijere slična pobuna krenula po milanskim supermarketima. Samo kažem.
- U zadnje vrijeme u nekoliko hrvatskih kazališta igraju predstave nastale prema tekstovima Daria Foa. Uz Puljanina Valtera Rošu, čiji se nagrađivani "Mistero Bufo" već može nazvati dugovječnom predstavom, isti tekst primjerice odnedavno igra i Dražen Šivak. Od kuda po tebi takav interes za Foa kod nas?
- Zbog toga što su ljudi željni dobre, a pametne komedije. U moru ovih "hit urnebesnih komedija" s dva glumca poznata iz sapunica, jednim stolom na sceni i eventualno jednim kaučem ako se baš rasipaju pa plate kombi za gostovanje iako bi radije da se predstava može spakirati u gepek da bude jeftina kao i humor u njoj, drago mi je da postoji publika koja cijeni drugačiju komediju.
- Nedavno ste diplomirali. Vašu diplomsku predstavu "Fine mrtve djevojke" Mate Matišića režirali ste u uglednom Beogradskom dramskom pozorištu. Zasigurno je bila velika čast raditi u tom pravom kazališnom hramu, na čijoj je pozornici velike uloge ostvarila i naša Marija Crnobori. Za tu ste predstavu i nagrađeni. O kakvoj je nagradi riječ? Kako je predstavu primila publika?
- Na tragu prethodne priče o pametnim društvenim komedijama, Mate Matišić je još jedan primjer takvog pisca koji kroz oštru satiru izvrgava i razobličava društveno ruglo. Prošle su dvije godine od premijere, a za predstavu i dalje postoji veliki interes publike što je priličan uspjeh za neku predstavu, a pogotovo kad je to nečiji diplomski rad. Za nju sam dobio godišnju nagradu Beogradskog dramskog pozorišta za režiju i radujem se što me na jesen čeka još jedna predstava u tom kazalištu. Naime, povezali smo Beograd i Zagreb kroz koprodukciju spomenutog kazališta i Zagrebačkog kazališta mladih - ZKM. Radimo Mayenburgov komad "Kamen" s mješovitom glumačkom ekipom, između ostalog i s Mirjanom Karanović i Brankom Katić u glavnim ulogama.
- Kako je vratiti se pred pulsku publiku?
- Lagao bih kad bih rekao da nemam tremu. I to nema nikakve veze s onom klišej pričom "moj grad", "moja država". Ja nemam nikakve patriotske osjećaje, za mene su nacije izmišljene priče koje postoje samo u ljudskim glavama i u koje, po defaultu, vjerujemo, a zapravo su samo podrazumijevajući dogovori koji su više zla nego dobrog donijeli. Ali imam tremu jer radim u kazalištu zbog kojeg sam odlučio upisati režiju, s ekipom ljudi koji su ostavili veliki trag tokom mojeg odrastanja, pred publikom koja pamti i neke moje ranije mladenačke radove i razvoj. Pozivam publiku i radujem se da što ćemo imati priliku nasmijati se u nešto većem broju budući je kapacitet dvorane malo povećan zadnjom mjerom. Svima nam nedostaje živi kontakt s ljudima, ova pandemija udarila je u temelj čovječnosti – zajedništvo i kontakt, tijela koja se dodiruju u masi. Zato je borba za svaku živu izvedbu, svaki koncert, svaki tulum, važnija nego ikad.
Nagrađivani autor
Patrik Lazić rođen je 1995. u Puli. Diplomirao je kazališnu režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu u klasi prof. Egona Savina predstavom "Fine mrtve djevojke" po tekstu Mate Matišića u Beogradskom dramskom pozorištu. Živi i radi u Srbiji gdje je do sada režirao predstave "Životinjska farma" (Gradsko pozorište Čačak) i "Smrt gospodina Goluže" (Pozorište mladih Novi Sad). Dobitnik je godišnje nagrade Beogradskog dramskog pozorišta za režiju, nagrade za najboljeg mladog redatelja na TNT Festivalu u Rumunjskoj te dobitnik nagrade "Dr. Hugo Klajn" koju dodjeljuje Fakultet dramskih umjetnosti za najboljeg studenta režije u generaciji.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
