(Snimio Aleksej Orel)
Premijera predstave "Treći izlaz" održana je 28.11.2024. u prostoru Kazališta Dr. Inat, u njihovoj produkciji po ideji Vladimira Butkovića koji je režirao i u predstavi se pojavljuje s Gordanom Trajković. Osim njih izvođačice su Lea Komel, Ines Trošić i Niki, a u pozadini tehničkim dijelom je ravnao Sandro Butković.
Zanimljivo je da je predstava izvedena u ograđenom dijelu velike prostorije kazališta na trećem katu Rojca te je publika ovaj put približena izvođačima, malo ih prijeteće opkolivši s tri strane, što se poklapa i idejom predstave u kojem četiri lika traži izlaz, iako nije sigurno da ga zbilja žele pronaći.
Oni plešu, luduju i žive svoj život kao da ne postoji sutra dok nepoznat netko, "duh" s maskom, polako ograđuje životni prostor, postavlja granicu i omeđuje ih. Što sada? Jedno je dok postoji to kolektivno (samo)zadovoljstvo, no što kada se netko od njih osvijesti i pomisli da ima nešto izvana?
Uskoro se granice počinju postavljati i među njima i bezbrižno prijateljstvo pretvara se otvoreno neprijateljstvo koje se može zaliječiti jedino ako se nađe žrtveni jarac - onaj, odnosno u ovom slučaju ona koja je pokušala pronaći izlaz. Ona mora biti kažnjena, bez imalo milosti da bi društvo zaliječilo svoje rane.
No, onda se na toj liniji odvojenosti pojavljuje rupa, prolaz, potencijalni izlaz… Umjesto da pohrle prema njemu, protagonisti priče ponašaju se poput kunića koji je cijeli život proveo u kavezu i sada je prvi put pušten na prostranu livadu. Podsjetilo me to i na završnicu filma "Neka bude jutro" Erana Kolirina koji je nastao u vrijeme pandemije iako se tema i poruka "Trećeg izlaza" mogu pronaći daleko u povijesti raznih djela.
Lik s maskom pak asocirao me na jednu ekstremnu verziju simboličkog "Izbavitelja" u istoimenom Papićevom filmskom klasiku. Ovo što se događa u "Trećem izlazu" uvijek će biti aktualno.