Predstave s porukom
Treći i četvrti dan PUF-a: Performansi Branka Gulina i Dragane Sapanjoš i kvalitetne plesne predstave
(Snimio Igor Dražić/PUF)
U sklopu 30. PUF-a na Giardinima u petak, otprilike paralelno s održavanjem Zenzerovićevog projekta na drugim lokacijama, održan je performans "Duhovi prirode uzvraćaju udarac" koji je pripremio Branko Gulin a izveli su Milan Medak i Dječji ukrajinski studio iz Pule. Performans je to s ekološkom porukom, a kao scenografija, osim samih Giardina, poslužili su i totemi sastavljeni od posječenih ladonja čiji su trupci odneseni u Gradsku radionicu.
Bila je ideja da se od tih trupaca naprave skulpture no onda se pojavila prilika da se vrate na mjesto odakle su otišli, ali u drugom obliku, ili kako kaže Gulin, "u obliku duhova prirode koji opet na simboličan način obilježavaju tu potrebu čovjeka da respektira prirodu i da živi u cijelosti prirodno". Postavljena su tri totema, dva s izvornikom u tradiciji plemenske kulture sjevernoameričkih Indijanaca i Indonezije u izvedbi Branka Gulina i jedan originalni totem u izvedbi Debore Trusgnach i Marijana Sinožića koji vode Gradsku radionicu u Puli.
Zemlja i čovjek
Milan Medak vodio je performans uz male Ukrajince koji su zaplesali s indijanskim maskama i pozvali okupljene da im se pridruže. Medak i posjetitelji dobili su priliku pročitati poruku koja se nekad pripisivala poglavici Seattleu i koja između ostalog kaže da "Zemlja pripada čovjeku nego čovjek pripada Zemlji".
- U tom odnosu čovjeka prema prirodi nikad nije dovoljno isticati to da je priroda ipak jedan možda i najvažniji dio koji bi čovjek trebao respektirati i to se uklapa u sve ta nastojanja da se sačuva raznolikost životinja i vrsta i da se sačuvaju šume. Ovaj performans je vezan za tradiciju sjevernoameričkih indijanaca koji su u tom odnosu prema prirodi razvili cijeli spektar svojih rituala i svojih stavova, naročito kad je bijeli čovjek počeo naseljavati Sjevernu Ameriku i kad je započeo taj genocid prema američkim Indijancima.
Oni su duboko bili vezani kao plemena za život u prirodi i od prirode. Njihov život je u stvari ovisio o prirodi i onda su oni uspostavili taj kontakt s prirodom koji izgleda da je bio pravilan jer se poštivalo pravila. Razvojem ljudskog roda i civilizacije to se sve promijenilo industrializacijom itd. ali ponovo se traže načini da se dovede do nekakvog sklada između egzistencije čovjeka i postojanja prirode i drugih vrsta života i biljaka na zemlji, kaže Gulin.
Drugi dio treće večeri održan je u Istarskom narodnom kazalištu gdje se predstavio francuski Laboration Art Company s plesnom predstavom "Anna". Radilo se o odavanju počasti postignućima pet izvanrednih, ali često zanemarenih njemačkih žena od 19. do 21. stoljeća. To su Lise Meitner, Sophie Scholl, Clärenore Stinnes, Pina Bausch i Clara Schumann. Koreografkinja Laura Arend istražila je kako odlučnost i postignuća ovih žena nastavljaju inspirirati i utjecati na suvremeno društvo.
U početku vrlo dinamično, kasnije prilično introspektivno, "Anna" žene o kojima govori stavlja u kontekst, ali nikada ne ispušta iz vida taj emotivni dio pa predstava ima tu neku dušu koja se osjeća. Iako su u prvom planu žene o kojima je riječ, Arend i Alex Blondeau pokazuju koliko su vješte plesačice, koordinirane i povezane zbog čega predstava, koja nikada ne klizi u dosadu, dodatno dobiva na kvaliteti.
U festivalskom Klubu Kotač u DC-u Rojc iste večeri prvi put u Puli nastupila je Tonota, odnosno mlada glazbenica Ivona Eterović iz Zagreba, čiji je rad usmjeren na elektronsku glazbu i zvučne eksperimente izvan žanrovskih odrednica, a spaja ambijentalnu, etno i bass glazbu s analognim i digitalnim zvučnim dizajnom. Nakon nje nastupio je i Tricky D koji je zatvorio treći festivalski dan.
U subotu, četvrti dan 30. međunarodnog kazališnog festivala PUF koji se u organizaciji SAKUD-a Pula održavao do jučer, u Istarskom narodnom kazalištu izvedena je predstava "Otok!" češkog Burkicoma.
"Otok!" je, ukratko, predstava zbog kakvih i dolazim(o) na PUF. Poput mačke koja je simbol festivala, i ova predstava ima glavu i rep pa iako na prvu djeluje umiljato, zna dobro zagristi u aktualne teme i pokazati koliko je okretna. Uz to se članovi družine Burkicom zavlače ispod tribina na kojima publika sjedi i svako malo se guraju nekom u publici kao da čekaju da ih pomaze.
No, ova mačka na pozornici je i pobješnjeli tigar koji će uskoro pokazati svoje zube. Ta komunikacija s publikom djeluje simpatično i mnogima je izmamila osmijeh na lice, no kao i obično, smijeh je u ovim predstavama samo element koji će pojačati nadolazeći šok. Opet, "Otok!" nije toliko šokantna ali na trenutke jest prilično nasilna i to nasilje je poruka što se događa s ljudima i prirodom jer o tome je predstava. Izvođači i izvođačice cijelo vrijeme daju više od sto posto od sebe i čini se da su u akciji čak i kad miruju jer kada miruju oni nešto iščekuju.
Koreografija je vrhunska, mogla bi se opisati i akrobatskom i nevjerojatno je da u svim padovima, skakanjima i vrtnjama nitko ne slomi neku kost. Ovo je temeljito pripremljeno i jako dobro razrađeno i zbog toga uvjerljivo. Čak i malo previše uvjerljivo jer scene nasilja, premda prilagođene plesnom izričaju, one nisu ništa manje snažne ili stilizirane. "Otok!" je napet dok miruje i žestok dok je u pokretu, a najvažnije je da ni u jednom trenu nije dosadan.
Redateljica i koreografkinja Jana Burkiewiczova napravila je odličan posao i sa svojim kolegama koji su si svojski dali truda pokazala kako se publiku, da se tako izrazim, može uhvatiti za gušu bez da je se udavi. Ovo bi bilo impresivno gledati na ekranu, no još je impresivnije kada se jednom ovakvom nastupu može prisustvovati i osjetiti.
Šutnja i strah
Četvrti dan 30. PUF-a počeo je performansom novigradske umjetnice Dragane Sapanjoš "you can (not) redo - dej ga notr vadi ga van" realiziranim u sklopu festivalske produkcije PUF Off u Bistrou Public, bivšem klubu Uljanik. Sudjelovale su članice Koturaljkaškog kluba Uljanik - Stare koke i Zbora Cantus PoPuli. Jučer prijepodne u Galeriji Cvajner održano je predstavljanje knjige "Šutnje straha" Jelena Marković, a moderatorica je bila Ivona Grgurinović.
Knjiga je rezultat istraživanja započetog 2017., a u njoj se autorica zadržava u međuprostoru između narativizacije i prešućivanja kako bi pokazala kako su šutnja, prešućivanja, (samo)utišavanja i ušutkavanja nužni za razumijevanje i pripovijedanje o strahu, kao i razumijevanja komunikacijskog sustava.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
