Kazalište Knap
Porečka predstava Kad-tad u petak gostuje u Zagrebu
(Foto: Pučko otvoreno učilište Poreč)
Ovoga petka, 13. rujna, predstava Kad-tad putuje u hrvatsku prijestolnicu te će u kazalištu Knap zaigrati svoje drugo, veliko gostovanje. Predstava Kad-tad nastala je u produkciji Pučkog otvorenog učilišta Poreč i u autorstvu Davida Belasa, ujedno i redatelja predstave, te Suzane Rupenović i Darija Filipovića, koji uz Barbaru Munjas tumače likove ove komične melodrame.
Premijera u kazalištu Poreč dogodila se u ožujku 2021. godine te je, nakon nekoliko porečkih izvedbi, na proljeće 2023. predstava doživjela i svoje prvo gostovanje, i to u Istarskom narodnom kazalištu u Puli.
Kad-tad predstava je koja kroz komediju preispituje pojam sinkroniciteta i neobjašnjivih podudarnosti kojima svjedočimo u životu. Priča o povezanosti i mogućem zaljubljivanju Helle Rupenske i Artura Kralja prati jedan tipičan dan u njihovim životima. Dan je to kada se njih dvoje sasvim slučajno upoznaju na tramvajskoj stanici čekajući sedmicu, posljednji tramvaj prije noćnih linija i početka novog dana.
Hella je profesorica koja istražuje pojam zla kroz književnost te piše autobiografski roman koji nikada neće objaviti. Artur je uspješan glumac u krizi identiteta što se očitava kroz vrludanje među svim likovima koje je ikad odigrao u svojoj bogatoj karijeri. Treće lice je voditeljica radija Sinkro koja poput sveznajućeg pripovjedača čarobnog radija komentira događaje i daje impulse za daljnji razvoj priče. Sve se isprepliće u na prvi pogled neobaveznom razgovoru dvoje stranaca.
David Belas, voditelj i pokretač porečkog dramskog studija Čin, čin, nakon prve producirane predstave studija 2019. započeo je s individualnim radom s dvoje glumaca, Dariom Filipovićem i Suzanom Rupenović. Belas se prisjeća tih prvih izdvojenih susreta, koji su ujedno bili začetak uspješne i snažne buduće predstave: „Predstava je nastala je spregom/susretom jakih osobnosti koje su odlučile krenuti u nepoznatu avanturu usprkos okolnostima. Bio je to prosinac davne 2019. godine.
Nakon redovitih proba razvila se žustra rasprava, krenula je ulicom na putu do omiljenog kafića, inače baze polaznika studija, Cornera. Rasprava, koja se vodila između Suzane i Darija, govorila je o pojmu istine, odnosno ima li je uopće, postoji li jedna istina ili je istina relativna. To su one rasprave u zoni, brze, lucidne, na potenciju. Ja nisam sudjelovao, već afirmirao – to je prva proba buduće predstave.“
David Belas nastavlja, opisujući početak 2020. godine: „Nakon Nove godine počeli smo se
okupljati na radu oko novih materijala, iz te nove četiri probe nastala su dva koncepta koja su se ostvarila, materijalizirala i postala predstave (Crtež Davida Belasa i Kad-tad). Istovremeno smo radili i druge projekte, gostovanje prve predstave studija Ma šta? u Puli (kazalište Dr. Inat), pripreme za festival Zlatni Zub i slično. Dobar ritam i atmosferu naglo je prekinula panika zvana COVID. Nakon nekog vremena potrebnog da se saberemo, odlučili smo raditi dalje u komornim, dopuštenim uvjetima.“
U nastanku predstave Kad-tad nemjerljivo se ističe i uloga Vesne Stilinović, inače
umirovljene akademske glumice, koja je mlade glumce na sebi svojstven način inicirala u
procesu stvaranja, a redatelju Belasu bila čvrst oslonac i svjetlo na putu. Iako živi u Zagrebu te je u tijeku nastanka ove predstave postepeno i izgubila vid, Vesna Stilinović autore je pratila na svakom koraku, osjećala, sve vidjela i pomagala.
Važno je spomenuti i ulogu Barbare Munjas, glazbenice, članice dramskog studija Čin, čin i novopečene majke za vrijeme stvaranja predstave. Belas opisuje: „Ona je napravila glazbu za predstavu, a kasnije je osmislila i svoju ulogu radija Sinkro koji svira uživo i daje impulse za daljnji razvoj priče na predstavi.“
Uvidjevši poseban entuzijazam autora, ali i posebnost ideje predstave, Belas dalje nastavlja o svima koji su na različite načine sudjelovali u njezinom stvaranju, oblikovanju i
poboljšavanju: „Kada smo 'zakuhali predstavu', po putu su nam se pridružili i pomogli nam i drugi izvanredni pojedinci, umjetnici, da dodaju ono što nedostaje, poput Ivana Arnolda, Eni Jekić, Valtera Černeke, Ivana Pisaka, Lovre Čepelaka, Zorana Budije, Dee Curić… Na taj način predstava nastala u Poreču u potpunosti autorska, na što smo posebno ponosni.“
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
