Boris Miletić i Davor Bernardić (Milivoj MIJOŠEK)
Ulazak IDS-a u Restart koaliciju nije veliki korak za vladajuću istarsku stranku, ali je značajan dobitak za SDP i njegove male partnere, koji već tavore u izbornom savezu socijaldemokracije, liberala i interesnih stranaka što zastupaju umirovljenike i seljake. Prema svim dosadašnjim istraživanjima stranačkih rejtinga, IDS na parlamentarnim izborima 5. srpnja može računati na tri samostalna mandata, dok ga javnost s obje strane Učke doživljava kao zagovornika vrijednosti Istre i njezine baštine, bez obzira koalirao li s nekom većom strankom ili ne. Jednako tako poznata su stajališta IDS-a o decentralizaciji Hrvatske te o tome da Istra mora ostati samostalna regija ili županija dođe li ikada do teritorijalnog preustroja države, koji najveći optimisti predviđaju najranije za 2025. godinu.
Pristupanjem regionalnog saveza IDS-a i PGS-a SDP dobiva, očito, nekoliko sigurnih parlamentarnih mandata koje mu ne mogu prinijeti partneri iz HSS-a, GLAS-a, Snage i HSU-a, odnosno mogućnost da u osmoj izbornoj jedinici odnese pobjedu koja će mu kasnije biti presudna u sakupljanju parlamentarne većine. Ostvari li blok IDS-SDP u Istri, gdje ostali koalicijski partneri nemaju političku težinu mjerljivu na biralištima, rezultat iz drugog kruga predsjedničkih izbora na kojima je Zoran Milanović samo u županiji dobio 76 tisuća glasova, pokazat će se kako je brak iz računa bio isplativ za oba partnera.
Ne pobijedi li Restart koalicija na izborima ili joj izbjegne pridobivanje većine u postizbornom koaliranju, IDS će svakako zadržati svoj miraz od tri saborska zastupnika, a možda im se priključi i četvrti koji nije na sigurnom ulaznom mjestu. Mandat bi u sedmoj ili osmoj izbornoj jedinici mogao zadobiti i PGS koji bi tako ponovno postao parlamentarna stranka. Za interese Istarske županije IDS će se boriti kao i do sada, dok će se tema promjena županijskog ustroja slomiti već na prvom koraku jer za takav poduhvat treba imati dvotrećinsku većinu koja može mijenjati Ustav. Rezultati izbora 5. srpnja po svim projekcijama bit će takvi da će jezičac na vagi parlamentarne većine opet biti u obliku manjinskih zastupnika i ponekog prebjega iz širokopojasnih koalicija zapasanih s lijeve i desne strane hrvatskog političkog korala.
Ipak, ulazak IDS-a u Restart koaliciju nije win-win situacija, kako bi to rekao počasni predsjednik Ivan Jakovčić, i to iz nekoliko razloga. Prvo, niti najdugotrajniji i najopsežniji pregovori, poput višemjesečnog snubljenja IDS-a u novi brak sa SDP-om, ne mogu predvidjeti kako će se tko ponašati nakon izbora. To nam potvrđuje iskustvo Kukuriku koalicije gdje je IDS-ov doprinos osvajanju vlasti bio velik, da bi plan decentralizacije države bio odbačen već na početku. Za premijera Zorana Milanovića Vlada, u kojoj je IDS imao ministra turizma, nije riješila ni problem turističkog zemljišta, bivše vojne nekretnine nisu stavljene u poslovnu funkciju, a o projektu Brijuni Rivijera da se i ne govori jer se nije pomaknuo s mjesta. Tada IDS nije dobio mnoge važne stvari za Istru, uz iznimku višegodišnjeg projekta pulske bolnice, pa samo podsjećanje da je Restart treća verzija velike koalicije okupljene oko SDP-a ne budi optimizam. Milanovićeve koalicije iz 2015. i 2016. godine izgubile su dobivene bitke, ali činjenica da u njima nije sjedio IDS danas vjerojatno presuđuje da se Istrijanima popusti u svim njihovim zahtjevima. Propusti Kukuriku koalicije i ponašanje SDP-a očiti su razlog zbog kojeg smo proteklih dana iz središnjice IDS-a slušali kako ne žele da se istarski interesi zaborave već na postizborni ponedjeljak.
Drugi nezaobilazan problem je nezadovoljstvo što ga sporazum IDS-a sa SDP-om izaziva u obje stranke. Istarski SDP-ovci teško će se uvući na ulazna mjesta izborne liste u osmoj izbornoj jedinici jer na tri ulazna mjesta sjede IDS-ovci, prvo je rezervirano za SDP-ova koordinatora Erika Fabijanića, u parlament mora ući i Silvano Hrelja iz HSU-u, dok na rubnoj poziciji sjedi još jedan kandidat IDS-a. Kako će konačne liste izgledati navodno će se znati tek 13. lipnja, uoči njihove predaje Državnom izbornom povjerenstvu, no aktivisti SDP-a Istre mogli bi u sabornicu ili preferencijalnim glasovima ili ako oni koji su ispred njih postanu ministri. Takav smo primjer već imali poslije izbora u prosincu 2011. gdje su do parlamenta dospjeli i kandidati koji su na izbornoj listi bili na jedanaestom mjestu.
Tiho nezadovoljstvo čuje se i u redovima IDS-a od strane starijeg članstva, koje je već dugo razočarano što je stranka krenula putom političkog liberalizma umjesto narodnjaštva kojeg je proklamirala devedesetih godina. Danas se čuju prigovori da IDS-u ne treba savez sa SDP-om čija je politika u padu u Istri, te s HSS-om čiji je predsjednik Krešo Beljak kompromitiran vlastitim aferama koje opterećuju čitavu Restart koaliciju u izbornim nadmetanjima. Recentna kazna Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa šefici GLAS-a Anki Mrak-Taritaš zbog toga što je sama sebi isplaćivala honorare također u djelu IDS-a budi nezadovoljstvo jer se smatra da takvi partneri kompromitiraju cijelu koaliciju.
Doduše, među viđenijim IDS-ovcima nema onih koji će i javno reći da je bolje da stranka ide sama na izbore za Hrvatski sabor, kako je to bilo 2015. i 2016. Ali potiho i u kuloarima kažu da će radije glasati za bivšeg IDS-ovca Damira Kajina ili za HDZ-ovog Antona Klimana. Smeta im i nedefiniranje okvira u kojem bi se, dođe li do teritorijalnog preuređenja Hrvatske, smjestila Istra kao regija te se podsjeća na zaboravljanje Rovinjske deklaracije iz 1994. godine.
Osim toga, posve je jasno da će novi savez IDS-a i SDP-a, prvi nakon 2011., imati posljedice na lokalne izbore za godinu dana, u svibnju 2021., koji su za IDS mnogo važniji nego za SDP iz proste činjenice što je regionalna stranka. Iako u IDS-u ponavljaju da se Restart koaliciji nisu priključili zbog lokalnih izbora, potpredsjednik SDP-a Zlatko Komadina to nije posve prihvatio rekavši da se "ne može ujutro surađivati, a popodne svađati".
Drugim riječima, SDP, koji su političari poput Komadine uvijek držali u dobrim odnosima prema malim i regionalnim strankama, mogao bi resetirati iliti restartati svoj odnos s IDS-om na razinu koja je postojala u vremenima prije Kukuriku krize i vremena kada je Milanović pokušao uzdrmati manjeg partnera diskvalifikacijom Damira Kajina te čistkom kadrova koji su dobro surađivali s najpopularnijom strankom u Istri. Može li Davor Bernardić izvesti takav manevar u situaciji u kojoj je SDP Istre oštra opozicija IDS-u na lokalnim temama, veliko je pitanje, dok će obrisi budućih odnosa vidjeti tek kada postane jasno tko je i s kime izborni pobjednik ili gubitnik.
Ulazak IDS u Restart koaliciju svakako znači snaženje njezinog potencijala u jednoj, po mnogima ključnoj izbornoj jedinici. Činjenica da je SDP pristao na sve uvjete koji su mu stigli iz Pule, nudeći potrebna ulazna mjesta na kandidacijskim listama te se zavjetujući na privrženost rješavanju istarskih briga, pokazuje da su na Iblerovom trgu shvatili i da im ostali partneri u miraz ne donose ništa. HSS, HSU, GLAS i Snaga, kao i Međimurski demokratski savez ne donose Restart koaliciji prevagu niti u jednoj izbornoj jedinici, a teško da su u bilo kojoj jači od jedan posto glasova. Stoga se naveliko najavljuje pristupanje Restartu međimurskog župana i bivšeg HNS-ovca Matije Posavca koji je magnet za glasove u svojoj regiji.
Sva te spekulacije i kombinacije ne moraju mnogo značiti. Danas i sami čelnici SDP-a, poput Rajka Ostojića, ne vjeruju da će Restart koalicija osvojiti više od 62 do 67 mandata. To je rezultat koji ne jamči pobjedu, ali može biti pozivnica zastupnicima nacionalnih manjina, manjih stranaka koje se provuku do Markova trga i nezavisnim zastupnicima, ako takvih uopće bude u desetom saborskom sazivu. Rezultat Kukuriku koalicije iz prosinca 2011. godine od 80 mandata više nitko niti ne sanja. Proširena Restart koalicija danas cilja da postane relativni pobjednik izbora, ali to im nitko, pa ni IDS ne može zajamčiti.