Radnička fronta nastala je 2014. godine kao politička organizacija ljevice koja okuplja radnike, sindikaliste, aktiviste, studente, umirovljenike i nezaposlene istomišljenike. Ističući da im je cilj graditi progresivnu lijevu političku frontu za korjenitu promjenu, od minorne organizacije s malim brojem entuzijasta u tek nekoliko gradova Hrvatske, RF se vrlo brzo prometnuo u ozbiljnu oporbenu ljevičarsku stranku. Njihova najistaknutija članica, Katarina Peović, na parlamentarnim je izborima 2020. u 8. izbornoj jedinici izborila dovoljno glasova da uđe u Sabor. Od tada RF polako doživljava ekspanziju članova, poglavito mladih intelektualaca i radnika, koji uspostavljaju nove ogranke u svojim gradovima.

Svoje kandidate stranka će imati u mnogim hrvatskim gradovima i regijama i na predstojećim lokalnim izborima, a sve to znak je da se mlađe generacije polako počinju buditi i baviti politikom, te prestaju biti samo pasivni promatrači zbivanja oko sebe. Zlatko Nikolić, član Radničke fronte od samog njenog osnutka, koji je jedno vrijeme obnašao i dužnost zastupnika u zagrebačkoj Gradskoj skupštini, a od 2018. je stanovnik Pule, najavio je nova iznenađenja i na predstojećim lokalnim izborima.

- U gotovo svim većim gradovima ćemo izaći na izbore, ponegdje za mjesta gradonačelnika i dogradonačelnika, ali u većini ćemo nastojati barem ući u vijeća i skupštine. Radnička fronta danas je prepoznatljiva opcija jer je usamljena na političkom spektru, barem u smislu opcije koja se otvoreno zalaže za demokratski socijalizam. Danas se socijalizam tabuizira, što je poglavito produkt nastojanja današnjih političkih opcija da ocrne sve što je postojalo prije njih. Od vremena prije svoje vlasti rade bauk jer u posljednjih 30 godina koliko uživaju vlast, nemaju puno toga za pokazati. Starije generacije pak jako dobro znaju koliko se ona bivša država brzo razvila zahvaljujući pametnim i usmjerenim privrednim politikama, znaju da smo se izvukli iz jednog agrarnog društva, izgradili prometnu, zdravstvenu i obrazovnu infrastrukturu, institute, zavode, smjestili ljude u stanove, kaže Nikolić.

Bernie Sanders

I dok se i dalje u našoj zemlji u mnogim slučajevima povijest revidira, a socijalizam poistovjećuje s komunizmom, u razvijenim zapadnim zemljama demokratski je socijalizam itekako popularan i upravo je on uglavnom protuteža nacionalističkim, konzervativnim političkim tendencijama, ali i kapitalističkoj realnosti. Radnička fronta je nedavno postala članicom Europske partije ljevice u kojoj se okupljaju takve političke opcije iz cijele Europe. Poznato je i da se jedan veliki dio frakcije demokrata oko Bernieja Sandersa u SAD-u također otvoreno zalaže za demokratski socijalizam. Ovakvi pokreti postoje diljem svijeta, najpoznatiji su možda u Južnoj Americi, postoje i na Bliskom i Dalekom istoku, što samo po sebi govori da socijalizam nije tabu, niti da je stvar prošlosti.

- Kada sjednete na kavu s ljudima koji su gotovo cijeli svoj životni vijek proveli u takvom sistemu, svi će vam reći da im je bilo bolje, jer su imali siguran posao, jer su dobili stan, za svoju plaću su si mogli priuštiti sve što im je trebalo, i najobičniji radnici mogli su otići na ljetovanje ili zimovanje, mogli su školovati djecu, i tako dalje. I cijelo vrijeme nam se plasira da su ta vremena prošla, da smo se mi odlučili za slobodno tržište i kapitalizam. Pravo pitanje je, da li smo se mi uopće za ovo odlučili? Da li smo ikada kao društvo odlučili da uvodimo kapitalizam, da ukidamo društveno vlasništvo, da rasprodajemo društvenu imovinu koju su generacije gradile. Ili su nam to samo naše nove elite servirale. Čisto sumnjam da bi ljudi i onda i danas glasali za to da se smijeni sustav koji im je osiguravao siguran posao i plaću s kojom su si mogli priuštiti što im je trebalo, mirovinu, potpuno besplatno obrazovanje i zdravstvo, društveni stan. Isto tako nas danas elite ništa ne pitaju kada rasprodaju državnu imovinu budzašto ili dijelove našeg zdravstva privatiziraju, što će na kraju dovesti do toga da se efikasno liječiti mogu samo oni koji imaju novaca, kaže Nikolić.

Kako god da se zatekao u Hrvatskoj, divlji kapitalizam opstaje ovdje već 30 godina, pa se postavlja logično pitanje kako bi Radnička fronta, kad bi imala tu mogućnost, riješila postojeće probleme i uredila državu. Nikolić ističe da Hrvatskoj treba šira demokratizacija i reguliranje podivljalih tržišnih odnosa, kao i odnosa između radnika i vlasnika radnih mjesta, te bolje reguliranje odnosa između države i privrednih subjekata. Važno je, napominje, da država zaštiti društveno korisnu proizvodnju, jer je proizvodno-prerađivačka industrija na sve nižim granama, a ključna je za normalno funkcioniranje bilo koje ekonomije. Sve se više oslanjamo na sektor usluga što je potpuno kriva privredna politika, ističu iz Radničke fronte. Nužno je zaustaviti i puzeći proces privatizacije zdravstva i obrazovanja, što je proces uništavanja i posljednjih ostavština socijalne države, nauštrb interesa običnih ljudi. Aktualni politički sistem je i problematičan u smislu demokracije, i zato se Radnička fronta zalaže za implementaciju neposredne demokracije na svim razinama.

Utjecaj novca 

- Ovakva parlamentarna predstavnička demokracija sastoji se samo od našeg prava da svake četiri godine izaberemo neke ljude koji će nas zastupati, a za koje gotovo ne postoje instrumenti opoziva, dok oni koji dođu na položaje istovremeno vrlo brzo zaboravljaju zašto su izabrani i rade u interesu manjih ili većih interesnih skupina, pojačavajući i vlastitu korist bez straha od ikakvih posljedica. Na same izbore jako utječe novac, i iako je demokratsko pravo svakog građanina da se kandidira, ne možemo reći da je to ravnopravna utrka. Teško da netko može imati toliku količinu novca za političku kampanju kakvu imaju velike stranke. One imaju bogate i moćne sponzore koji znaju zašto ih sponzoriraju, i tako se velike stranke neprestano reproduciraju. Mali i nezavisni, ako i kad se pojave, vrlo brzo nestanu s političke scene upravo radi utjecaja novca. Da se razumijemo, i unutar trenutnog društveno-političkog uređenja može se napraviti puno za radnu većinu naroda, i zato mi i izlazimo na izbore, ali onu pravu promjenu može proizvesti samo široka masa putem neposredne demokracije. Oni najbolje znaju što je u njihovom interesu, veli Nikolić.

Primjerice, privatizacija zdravstva ne spominje se često u govorima hrvatskih političara, a narod misli da se takvo što nikad neće dogoditi. No posljedice privatizacije se već osjećaju. Privatizacija zdravstva nije jedan potpis na papiru koji će preko noći kompletan zdravstveni sustav "otkačiti s državne sise". To je proces koji se kontinuirano događa kroz dugi niz godina, od uvođenja dopunskog osiguranja koje zatim preuzimaju i privatne osiguravateljske kuće, pa do cijelih grana zdravstva koje se polako izmještaju iz javne sfere u privatnu. Za to vrijeme građani se polako navikavaju na činjenicu da sve više i više zdravstvenih usluga moraju plaćati u privatnim ordinacijama i poliklinikama. Nedavno je prvi put u novijoj povijesti Hrvatske zamalo cijela jedna grana zdravstva završila u potpunosti u privatnim rukama: stomatologija, koja ionako već jako puno usluga dodatno naplaćuje.

- Takav proces privatizacije zdravstva, opet ponavljam, ide polako i puzeći, jer da se to napravi preko noći, imali bi na ulicama stotine tisuća ljudi. No proces u kojemu liječnici postaju poduzetnici već je itekako prisutan. Mi još uvijek bez šire društvene rasprave i odluke latentno idemo prema amerikanizaciji zdravstva, što bi u skoroj budućnosti moglo dovesti do toga da veći broj stanovništva nema adekvatnu liječničku skrb. Treba postaviti pitanje koja je uloga ove države ako nije u stanju omogućiti neke osnove svojem stanovništvu, u koje svakako spadaju zdravstvo, obrazovanje, pravo na rad i dostojnu naknadu za taj rad. Situacija je danas obrnuta, ova je država servis domaćim i stranim korporacijama, onim najbogatijim teškašima i naravno, političkoj eliti koja se reproducira zajedno s njima, kaže Nikolić.       

Centar i periferija 

Radnička fronta definirala bi ovu državu kao uslužni servis inozemnog i domaćeg krupnog kapitala, a birokraciju i politički establišment kao one koji se brinu da opstane ovakav   status quo i da ne dođe do nekih većih pobuna. Socijalni mir se vrlo lako održava nuđenjem poslova u situaciji kada slobodnih radnih mjesta kronično nedostaje, uz uvjet učlanjenja u stranku ili podršku onome tko mu je radno mjesto omogućio. Mnogi su se ljudi, veli Nikolić, koje ne treba kriviti što žele jesti, našli u takvoj situaciji da biraju ili će to prihvatiti, ili će otići iz države. Takvo što se može riješiti samo otvaranjem brojnih radnih mjesta sa čime bi nestala rezervna armija nezaposlenih, a što bi u većoj mjeri dokinulo takvu vrstu korupcije i kupovanja biračkog tijela.

- Svima je jasno da je trenutačno stanje neodrživo i da broj umirovljenika i troškove države ovaj broj zaposlenih ne može nositi na svojim plećima. Kad smo ulazili u Europsku uniju, mnogi su nam obećavali prosperitet jer se pridružujemo velikom slobodnom tržištu u kojemu je sve pošteno. Realnost se pokazala drugačijom, strane tvrtke koje su teže i od našeg državnog proračuna su nas preplavile. Strane banke izvlače iz zemlje ogromne ekstraprofite, kao društvo smo još više osiromašili, nije se dogodio transfer bogatstva iz najrazvijenijih zemlja prema zemljama "na periferiji Europe", pa niti ujednačen razvoj članica. Korupcija je još uvijek sveprisutna čak do te mjere da nam je strana korporacija uspjela podmititi premijera. Jedino što se otvorilo to su granice države, pa sad školujemo ljude da idu raditi u strane ekonomije, što, primjerice jedna Njemačka objeručke prihvaća. Ne treba kriviti ljude jer su otišli raditi za pristojne uvjete, ali svima je jasno da je to po ovu zemlju potpuno pogubno, ističe Nikolić.

Povezane vijesti

• Nikolić zbog ozljede propušta Rijeku
• U Zagrebu održan prosvjed "izdajnika"
• Radnik i umjetnik Pino Ivančić za gradonačelnika