OBJAVLJENO na današnji dan 1998.
VREMEPLOV GLASA ISTRE: Umaški učenici u Školi u prirodi u Staroj Sušici prije 24 godine
Posla sa serviranjem bilo je za sve ruke - i one spretne i one nespretne, no važno da su bile vrijedne. Ono što je učenicima, pak, najviše ostalo u sjećanju je večernja zabava. Tada se, u sklopu organizirane dječje zabave dodjeljivala i nagrada za najbolju pidžamu, najbolju frizuru, a vrhunac večeri je, pak, bio izbor mistera i misice Škole u prirodi
VREMEPLOV 16. 10. 1998.
Malo tko iz Istre tijekom svog osnovnoškolskog obrazovanja nije pohađao Školu u prirodi u čuvenom frankopanskom dvorcu Stara Sušica u Gorskom kotaru. O doživljajima i nezaboravnom iskustvu umaških đaka u starosušačkom Omladinskom domu pisao je i Glas Istre na današnji dan prije 24 godine, kada je umaška Osnovna škola Viktora Cara Emina sa stotinjak učenika ondje boravila pet dana.
- Ondje se ne rješavaju matematički zadatci, ne savladavaju se gramatika i pravopis, ali se svejedno događaju važne stvari. U Školi u prirodi u Staroj Sušici uči se život u zajednici i prirodni sklad, a oni nisu ništa manje bitni od školskih predmeta, štoviše. Kad tome dometnemo da se znanja ne crpe iz udžbenika, već se doživljavaju, tada se takvo gradivo teško zaboravlja, zapisala je novinarka Ljubica Marfan.
Došla i glumica Marija Kohn
U Sušici bi dan započeo jutarnjim buđenjem mališana, a ono što bi se ocjenjivalo je njihovo pospremanje sobe. Kako je prenijela fotoreporterka, urednost sobe bilježila se ocjenama, odnosno oznakama "sunca" koji donosi određen broj bodova. "Sunce" je moglo biti nasmijano, ozbiljno i namršteno, a koje lice im je dodijeljeno đaci bi znali nakon što bi se vratili s doručka. Noćna se disciplina bilježila na isti način, no s oznakom Mjeseca.
Nakon doručka i odijevanja za šumski izlet, uslijedio bi odlazak u goru. Učenje na svježem šumskom zraku i u prekrasnom krajoliku, svidjelo se svakom đaku. Ne postoji bolje lekcije o čovjekovu okolišu i njegovoj zaštiti, nego one u šetnji po jesenski obojanoj šumi i vijugavim stazama punim lišća, rujnica i vrganja, uz vodstvo barba Johana koji je u svom rukavu imao sto i jednu zanimljivu i poučnu informaciju. Umaškim osnovnoškolcima iznio je tijekom šetnje niz zanimljivih činjenica o prirodi.
Osim učenja o biljkama, učenici su usvojili nova znanja i tijekom posjeta spilji Vrelo i životinjskoj farmi. Nakon šetnje uslijedio bi objed, no i tu bi mališani bili angažirani. Posla sa serviranjem bilo je za sve ruke - i one spretne i one nespretne, no važno da su bile vrijedne. Ono što je učenicima, pak, najviše ostalo u sjećanju je večernja zabava. Tada se, u sklopu organizirane dječje zabave dodjeljivala i nagrada za najbolju pidžamu, najbolju frizuru, a vrhunac večeri je, pak, bio izbor mistera i misice Škole u prirodi.
Od ostalih aktivnosti igrao se malonogometni turnir, izrađivala se gorska vila uz pomoć učiteljica, igrala se igra "Pokaži što umiješ", a djeca su imala priliku i uživati u društvu poznate filmske i kazališne glumice iz zagrebačkog HNK-a Marije Kohn. Neke mališane ulovila je nostalgija za obiteljskim domom pa se ispred telefonske govornice znalo čekati u redu za razgovor sa svojim najmilijima. Jedinstven vid nastave u prirodi i prekrasnom dvorcu Stare Sušice učenici pamte i prepričavaju nekoliko desetljeća nakon.
Grožđe - dvije kune kila
Istog se dana u Glasu Istre pisalo i o iznimno niskim cijenama po kojima se na Bujštini prodavao kilogram grožđa. On se, naime, mogao dobiti po samo dvije kune, uz uvjet da ga kupac sam ubere. "Dvije kune za kilogram grožđa su zakon ponude i potražnje. Netko će reći: grožđe nije prejeftino, već su preveliki troškovi koji prate njegovu proizvodnju".
Istovremeno, posla u vinogradu za malog istarskog poljoprivrednika bilo je i tada napretek. Godišnje treba u vinogradu orati bar dva puta, nabaviti i zabijati kolce, mijenjati i natezati žicu, kopati, rezati i vezivati vinovu lozu, prskati je i sumporati nekoliko puta, više je puta plijeviti. I na kraju će vinogradar za sav taj posao, za cjelogodišnji trud i rad, dobiti svega dvije kune. I to u slučaju da grožđe ne uništi tuča, piše novinar.
Nakon velikih kiša i poplava, koje su u ovom periodu prije 24 godine zadesile čitavu Istru, u porečkom Naselju "Mate Balota" započela je gradnja betonskih zidića u svrhu preusmjeravanja oborinskih voda od zgrada prema cesti pokraj naselja. Još jedan od razloga zbog kojih se krenulo s izgradnjom zidića je taj što su stanare suterenskih stanova u "Baloti" godinama mučile poplave. "Kako nije riječ samo o oborinskim, već i o kanalizacijskim vodama, zidići su samo privremeno rješenje".
Novinarka Gordana Čalić Šverko prenijela je tada doživljaje s 5. međunarodnog susreta "Prijatelji Roča - ljudi dobre volje", koji je okupio brojne umjetnike različitih vokacija - slikare, kipare, književnike, glazbenike, fotografe i druge. Svojim kreacijama nastalim tijekom jednotjednog boravka u Roču, obogatili su već poprilično raskošan ročki fundus umjetnina. Uz glavni program, u sklopu živopisnog susreta umjetnika počela je i sanacija četvrtaste kule iz sustava srednjovjekovnih fortifikacija Roča, a najavljeno je tada i restauriranje fresaka u crkvici sv. Roka.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
