Bruno Brečević
Umirovljenika iz Labina Bruna Brečevića može se godinama svakoga jutra vidjeti ispred gradske tržnice gdje prodaje razne sezonske darove prirode, gljive, šparuge, žukve, med, i ostale proizvode. Rezidba vinove loze je već počela, a vezivanje bi trebalo biti obavljeno do sredine travnja pa ovih dana, uz šparoge koje brzo planu, prodaje snopove žukvi, jedne od mnogobrojnih vrsta vrba kojom se vežu trsi.
- Penzija mi je mala, 2.500 kuna, a i žena i ja smo bolesni pa se moram snalaziti jer moramo od nečega živjeti. Ne prodajem puno, ali pomažem i nositi kašete unutra, ribu i sve što treba. Ide, ide nekako. Dnevno prodajem po desetak maci šparuga prosječno, meni ostane pet kuna po macu, a najbolje idu rano ujutro kada im je cijena 30 kuna, poslije pada. Sada prodajem i žukve jer je vrijeme vezivanja loze. Popodne idem ljudima kopati i obrađivati vrt i masline, kaže Bruno koji je u mirovinu otišao iz Tvornice vapna u Most Raši, a šest je godina radio i u inozemstvu.
Na kraju je želio pohvaliti Labinjane.
- Ljudi su perfektni. Želim pohvaliti i našeg gradonačelnika koji zastane, da poneki savjet i čovjek je s kojim se uvijek lijepo može popričati. Ponekad kupi i neki mac šparoga, želim mu sve najbolje, zaključio je Bruno.