Pedeset pet godina brzo je prošlo, reći će umaški ugostitelji koji su, nakon završetka tadašnje Škole u privredi, krenuli jačati temelje umaškog ugostiteljstva, odnosno turizma. Neke su životni putovi odveli u druge krajeve svijeta, ali je velik broj njih ostao u Istri, posebno na Bujštini.

Zlatni jubilej

Prisjećajući se početaka srednjoškolskog obrazovanja i završetka srednje škole ugostiteljskog smjera 1967. godine, prije 55 godina, svi bivši učenici koji su se okupili na obilježavanju njima zlatnog jubileja, reći će da su sretni i ponosni što su tako važnu struku učili od vrsnih predavača, nastavnika koji su im prenijeli svoje veliko znanje i iskustvo.

- Zahvalni smo im za sve, od činjenice da su nas osposobili za životni poziv. Imali su za nas zlatne savjete i pravila za rad u toj turističkoj grani. Sjećat ćemo ih se zauvijek, od ravnatelja škole Artura Andreašića do nastavnika Luciane Šošter, Ivana Brstila, Lucijana Benolića, Ivice Horvata, Mladena Rudolfa, Milana Švorcana i drugih. Nažalost, većina nije među nama i zato smo obišli njihova počivališta, dajući im počast i zahvalnost, prenosi sjećanja Milena Rupena.

Mirko Jovanović jedan je iz te generacije, a sjećanja na početke školovanja i sada su svježa.

Procvat umaškog turizma

- Druga smo generacija čije školovanje je započelo u Umagu 1964. godine. Kroz praksu koju smo obavljali u Istraturistu i Bullei, odnosno u Umagu i Bujama, brzo smo usvajali sve na što su nam ukazivali iskusni konobari i kuhari. Imali smo priliku mnogo toga naučiti od izvrsnih ugostiteljskih i turističkih radnika koji su rado s nama dijelili svoje iskustvo. Usadili su nam ne samo radne navike, nego i mnoge životne vrijednosti. Svi su hvalili ondašnji model školovanja, jer smo zimi imali nastavu, a ljeti tijekom sezone smo stjecali praksu, što se pokazalo odličnim. Tih su godina na glasu bili Umag i Istraturist kao najpoznatije turističko središte. Tada se tražilo mjesto više, bio je to procvat umaškog turizma, sezone su bile za pamćenje. Mogu slobodno reći da novi menadžerski sustav organizacije rada nije donio ništa dobroga, još manje uspješnog, rijetki su bili zadovoljni odnosnom prema radniku. Stoga su mnogi iz naše generacije, a i ostali početkom devedesetih i kasnije odlazili u Italiju i Austriju ili su otvarali vlastite objekte. Miješaju se emocije, ali se lijepo sjetiti tih dana. Mi ćemo se i dalje okupljati svakih pet godina i rado se prisjećati lijepih i uspješnih vremena i dragih nam osoba, od profesora do onih s kojima smo se zajedno školovali i radili. Na žalost, vrijeme prolazi, evo od nas 40 koji smo bili kao maturanti u tom velikom razrednom odjelu, desetero nije više među nama, reći će Mirko Jovanović.

Povezane vijesti

• Umagu ranije no ikad dvomilijunto noćenje
• U Umagu otvorena najmodernija školska kuhinja
• Nakon sezone zahuktali su se komunalni radovi