Ovogodišnje izdanje najprestižnije Ultra Trail utrke na svijetu - Ultra Trail du Mont Blanc održat će se od 16. do 18. rujna, a prvi put na njoj će nastupiti dvoje istarska ultraša, Marko Marković, Puljanin s porečkom adresom, i Mladenka Buić iz Marčane, u trkačim krugovima poznatija kao Mady. Zaslužili su to prije svega kvalifikacijskim utrkama, Marković sudjelovanjem na najprestižnijoj utrci u Hrvatskoj "100 milja Istre" 2019. godine, a Buić također na "100 milja Istre" te "100 milja Vipave" u Sloveniji, gdje je završila kao treća žena, a prva u svojoj dobnoj kategoriji. I dok se Marko triput bezuspješno pokušavao prijaviti na UTMB, Mady je to uspjelo iz prve - prva prijava i odmah je izvučena. "Prava sretnica!", zaključio je kroz smijeh Marko.

Kako nam kažu, UTMB - Ultra Trail du Mont Blanc u svijetu trail runninga i trekinga pozicionirao se kao jedna od najvažnijih utrka u životu svakog pasioniranog trekera. Svojevrsno je to, iako neslužbeno, svjetsko prvenstvo u trailu i trekingu. U samo dvije godine UTMB je stekao kultni status i dosegnuo toliku popularnost da su uvedene kvalifikacije za samu utrku. Naime, za 1.500 do 1.700 mjesta na utrci prijavi se više od deset tisuća trkača. Neki, oni najbolji, imaju izravan ulaz, a drugi ulaze u bubanj, kao na lutriji. Međutim, svi moraju odraditi potrebne kvalifikacijske utrke, jer nema mjesta za outsidere i one koji nisu profilirani ultraši.

- UTMB je postao prava trekerska meka zato što prolazi oko masiva i najvišeg vrha europskog kontinenta, Mont Blanca, visokog 4.810 metara, te počinje i završava u jednom od najpoznatijih turističkih središta u masivu Alpa, u Chamonixu. Naravno da je to i meni bio cilj. Međutim, iako sam se prijavljivao tri godine, sve dosad me nisu izvukli, ali je dobra stvar da su, što vrijeme više prolazi, šanse da me izvuku sve veće. Upravo zato sam i ostao pri tome da odradim utrku na 100 kilometara i da ne mijenjam za onu od 160 kilometara jer bih onda riskirao da krenem ispočetka. I tako sam ove godine, nakon tri godine čekanja, ipak uspio dobiti priliku za nastup na Mont Blancu, i to u čarobnoj utrci naziva CCC od 100 kilometara sa 7.000 metara visinske razlike koja prolazi kroz tri države, Švicarsku, Francusku i Italiju, kroz devet općina i 50-ak mjesta, sela i zaselaka te gradove Courmayeur-Champex-Chamonix, rekao nam je Marković.

Međutim, planovi su vrlo ambiciozni pa bi tako, bude li sve po planu, nakon ove utrke, upoznavanja staze, terena i aklimatizacije, drugi puta išao na 168 kilometara, možda 2023. godine.

- Sada je plan odraditi ovu utrku unutar 20 sati. Mislim da to mogu. Međutim, tu je svaki korak rizik, svaki krivi korak može značiti kraj utrke… Tako da ću ići vrlo pažljivo i fokusirano. Tim više što sam lani operirao koljeno, prošao rehabilitaciju i ne želim forsirati. Zato i preskačem ovogodišnjih "100 milja Istre" na kojoj ću odraditi samo utrku na 70 kilometara i volontirati. UTMB je najveći godišnji sportsko-turistički događaj u Alpama. Nikakva utrka skijaškog svjetskog kupa, pa čak ni Zimska olimpijada, ne može se mjeriti s atmosferom koju proizvodi UTMB. I da, zato će i dalje biti u mojim planovima, rezolutan je Marković.

Ove godine, prije UTMB-a, predstoji mu još Dinara trail od 120 kilometara, a potom priprema organizma za UTMB. U pratnji će mu biti prijatelji s kojima i inače trenira, a zahvalan je na suportu koju mu pruža obitelj, supruga Iva i njihovih troje mališana, 10-godišnji Dan, 5-godišnja Perla i mali Petar koji ima svega 18 mjeseci.

Mady Buić nakon prve prijave i izvlačenja, ide odmah "u glavu" - na 168 kilometara dugu stazu s 9.500 metra visinske razlike! Ova prvostupnica sestrinstva, zaposlena u Općoj bolnici Pula na funkciji glavne sestre Službe za internu medicinu, trčanjem se bavi tek četiri godine, a iza sebe već ima impresivan popis utrka, na kojim se nerijetko okitila i medaljom.

- Moji počeci vezani su uz Marčanu u kojoj živim i gdje sam pretrčala sve poznate i manje poznate staze, da bi kasnije upoznala ljepotu i čari Ćićarije savladavajući zahtjevne staze, organizirane utrke i izazove koji su uslijedili, poput "24 sata Žbevnice", koju sam istrčala pet puta. Početkom 2021. godine upisala sa se u Atletski Klub Sljeme, pod čijim vodstvom i programom treniram, te postajem članicom Atletskog saveza Hrvatske. Te iste godine nanizala sam brojne utrke, domaće u Istri, međunarodne te nastupe na državnim prvenstvima. U rasponu od mjesec dana odradila sam dva ultramaratona, odnosno utrke od 100 milja Istre na 168 kilometara te 100 milja Vipave u Sloveniji. Bile su to utrke koje su mi donijele kvalifikacijske bodove za ulazak u ždrijeb za UTMB utrku, uz sreću koja mi je toga dana bila naklonjena, kaže skromno Buić.

U pratnji na UTMB-u bit će joj, osim njenog partnera Inota Klemenčiča, i Barbara Nežmahen te kćer Viki.

- Spremna sam u potpunosti i baš se veselim UTMB-u. Kod mene su planovi vrlo ambiciozni. Nedavno sam odradila Polojsku ultru - Prvenstvo Hrvatske u trčanju na 100 kilometara za 10 sati i 32 minutu i završila kao 17. žena. Planiram i nastup na još nekoliko utrka za koje se svakodnevno pripremam: krajem travnja idem na Ultrabalaton oko jezera Balaton u Mađarskoj u dužini od 210 kilometara, u lipnju me čeka Lavaredo ultra trail u Cortini d Ampezzo na 120 kilometra, u srpnju na pojedinačno i ekipno prvenstvo Hrvatske u planinskom trčanju na duge staze, a potom u studenom na pojedinačno i ekipno prvenstvo Hrvatske u 12-satnom trčanju u Zagrebu, nabraja Mady.

I dok Marković, uz svakodnevne obaveze, posao i obitelj, hvata svaku moguću priliku za treninge, koje, uz trčanje, kombinira s pilatesom, vježbama snage i ostalim, Mady svaki dan odvaja barem dva sata, također između brojnih obaveza, te kombinira vježbe snage, bicikliranje, trčanje, a dobra je kaže i u plivanju. To sve neminovno vodi k idućem cilju - sudjelovanju na triatlonima. "Ma joj, svašta se meni mota po glavi, ali takva sam, uporna i odlučna u svojim naumima", kaže nam kroz smijeh.

Nakon što je 2020. godine na stepeništu porečke Žatike trčao 28 sati i tako se upisao u one koji su uspješno prošli izazov trčanja dužine kao da se penje na Everest uz visinsku razliku od 8.850 metara, Marković kaže da mu sada sve ostalo izgleda lako. Međutim, na UTMB-u cilj će mu biti uživati u prirodi, planinama i u samoj utrci.

- To je jedinstveno iskustvo i zato nema žurbe. Ako stanem negdje da napravim izuzetnu fotografiju, neću žaliti ni vremena ni plasmana, rekao je Marković.

Mady primjenjuje drugu taktiku, baš kao i u svakoj utrci, vizualizira cijeli put. Kaže, ide spavati s mišlju kako će joj biti, kako će sve izgledati, što treba napraviti. Mozak joj je fokusiran samo na to, a poslije bude kako bude, a praksa je pokazala da bude - itekako dobro!

- Sebi sam najgori kritičar. Volim se uspoređivati, volim vidjeti vremena drugih žena i možda oboriti koji rekord. Tako i sada, želim svoj osobni rekord. Koji će to biti, ne znam, jer sve ovisi o onome što me čeka na stazi, ali volim izazov. Negdje na pola staze počinjem kalkulirati s prolaznim vremenom, s plasmanom, to je vrijeme kada mozak tjera tijelo naprijed, ali svaka utrka nosi svoje iskustvo, priča Mady i prisjeća se svojih najgorih iskustava, žuljeva na "100 milja Istre" s kojima je pretrčala čak 70 kilometra. Nakon tog iskustva, kaže i ona, sve drugo je lako!

Povezane vijesti

• Baljanska 10K
• ZDRAVICA S ISTARSKIM PJENUŠCEM NA 3.244 METARA NAD MOREM: Umažani na najprestižnijoj Lavaredo Ultra Trail utrci
• ISTARSKI ULTRAŠI MADY BUIĆ I MARKO MARKOVIĆ OSVOJILI MT. BLANC!