STARA POŠAST
U ISTRI TUBERKULOZA U 30 GODINA UBILA 30.000 LJUDI Bolest koja je zaobilazila - bogate!
Španjolska gripa 1918.
Znakovito, nisu zabilježeni slučajevi zaraze u osoba veće ekonomske moći i visokoga društvenog statusa: od 96 slučajeva tek su se dva odnosila na intelektualna zanimanja * U Istri je prema službenim statistikama od 1880. do 1910. tuberkuloze umrlo 30.019 osoba. Zna je biti i danas, ali se učinkovito liječi antibioticima
Prije sto godina Pula i Istra doživljavale su velike preobrazbe i promjene iz prosperitetnog u dekadentno društvo, zahvaćeno ratom, migracijama, promjenama režima i vlasti, do promjena strukture samog stanovništva. Nisu ih zaobišle ni epidemije i zarazne bolesti, pa tako između dva svjetska rata tuberkuloza i malarija u ovoj regiji mijenjaju demografsku sliku i negativno utječu na njen razvoj.
Niske higijenske mjere, nedostatna prehrana, prenapučenost kućanstva i nedostatak zdravstvene infrastrukture stvarali su plodno tlo za širenje zaraznih bolesti. Tako je primjerice od tuberkuloze umirao svaki deseti čovjek, u čemu je Istarska provincija u usporedbi s ostatkom tadašnje Kraljevine Italije dvostruko premašivala prosjek.
Raspad carstva i Istre
Oslanjajući se na vrijednu knjigu pulskog povjesničara dr. Milana Radoševića "Smrt na krilima siromaštva - tuberkuloza i malarija u Istarskoj provinciji 1918. - 1940.", njegov mlađi kolega Vedran Stanić održao je preksinoć u Gradskoj radionici zanimljivo predavanje o zaraznim bolesti u Puli i Istri tijekom prve polovice 20. stoljeća te njihovom socioekonomskom utjecaju.
Istra je službeno pripojena Kraljevini Italiji Rapalskim ugovorom 12. studenoga 1920., a tada Istarska provincija broji 347.783 stanovnika, od kojih su njih dvije trećine živjele od poljoprivrede. Povratkom s bojišta mnogi su zatekli zapuštene oranice, vinograde i maslinike, prazne staje.
Nakon raspada austrougarskog carstva, tradicionalna odredišta za dotadašnji izvoz istarskih vina na austrijska, mađarska i češka tržišta bila su zatvorena, a na talijanskom tržištu istarsko vino nije bilo konkurentno. Kad se tome pribroje poratno zatvaranje pulskog Arsenala, epizoda štrajka rudara i Labinske republike 1921. godine, kriza prerađivačke industrije ribe, veliki pad proizvodnje i prodaje vina i maslinova ulja kao temeljnih poljoprivrednih kultura početkom 20-ih godina 20. stoljeća, sve to ostavit će dubok trag na gospodarstvu Istre.
Život u 20 kvadrata, bez vode
Uz takvu društvenu sliku ne čudi da su se pojavile tuberkuloza i malarija, koje se svrstavaju u bolesti socijalnog predznaka.
- Kraj 19. i početak 20. stoljeća obilježili su industrijalizacija, masovna migracija seoskoga stanovništva u velike gradove, skučeni prostori za život, puno ljudi. Stoga ne čudi visok pomor od bolesti tuberkuloze, kaže Vedran Stranić. Uz loše stambene i higijenske uvjete, negativni indirektni faktori bili su i loša prehrana, alkoholizam, nepismenost...
U Istri ubijeno 400.000 koza i ovaca zbog bruceloze!
U publici je bio i primarijus dr. Edi Terlević, umirovljeni infektolog s gotovo 40 godina staža borbe s najrazličitijim zaraznim bolestima (od čega je 27 godina vodio pulski odjel infektologije), u naknadnom razgovoru ukazao je na jednu manje isticanu infektivnu bolest, primarno u životinja, ali prelazi i na ljude, koja je prouzročila veliku štetu - brucelozu.
U Istri, kazao je, nije bila poznata do 1944. godine, kada je na Ćićariju, u kotare Buzet i Buje te na istarski krasu (uključujući i slovenski dio) uslijed ratnih okolnosti donesena sa zapada. Proširila se na ljude, a zaraženo i oboljelo je 473 osoba. Posljednji oboljeli registriran je deset godina kasnije, 1954. godine.
No, zapanjuje podatak da je u cilju iskorjenjivanja bolesti tada na sjeveru Istre, ponajviše na Ćićariji ukupno usmrćeno čak 400.000 ovaca i koza!
- Dobro smo znali da jednu zoonozu kao što je bruceloza možemo brzo i efikasno kod ljudi likvidirati samo ako nestane stoke, oglasio se 1948. Centar za brucelozu. Nepopularne mjere izazvale su masovno napuštanje pitanje ovčarstva, uništenje stočarstva u zahvaćenoj regiji i bježanje ljudi u gradove.
Brutalan način poduzetih mjera reflektirao je 'suptilnost' onodobnog, poslijeratnog rigidnog sustava. Zbog neprovođenja preventivnih mjera, kaže dr. Terlević, epidemija bruceloze javila se ponovno u Istri 1990. godine. Ovaj put 'uvezena' je s istoka, no bila je mnogo manjih razmjera. Oboljelo je osmero ljudi, sprječavanje širenja bilo je uspješno, ali uz goleme troškove. U susjednim krajevima, zaključuje on, bruceloza nije iskorijenjena te i dalje pokazuje svoj potencijal za mijenjanje povijesnih tokova.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
