Nečovječna drama odvija se ovih dana u selu Buroli u općini Buje. Iz kuće se prisilno pokušava iseliti Desu Spasojević, koja se tu nalazi u posjedu nekretnine još od 2015. uz dopuštenje bivšeg stanodavca Elija Burola s kojim je imala potpisan ugovor o zakupu zemljišta (ekonomskoj zajednici) na trima parcelama.

Elijo je iznenada umro, a supruga pokojnika Alida Ciguj, točnije opunomoćena kći Alessandra bez ikakve pisane obavijesti, prodala je kuću zajedno sa njezinim stvarima, ali i Desom u kući.

 I dok pripovijeda svoju životnu dramu, u kuću joj navraćaju susjeda Kata i poznanik Giordano Benčić iz Nove Vasi, Kata Prenc iz Radina, pa vlasnik agrarije iz Pazina Milivoj Koraca, koji su u više navrata svjedočili njezinu odnosu s Elijom i njegovim izjavama, ali i onima njegove kćeri Alessandre koja bi sve blagonaklono potvrđivala da je pola kuće Desino, a osobito kad je Desa preuzela i brigu o Eliju koji je obolio od karcinoma debelog crijeva 2016.

- Pola je tvoje, rekla je i Alessandra onoga dana kada je bolesnog oca dovela iz Trsta u pidžami meni na grbaču. Njegova je supruga Alida, vrlo krhka i boležljiva, znala koliko im ja vrijedim i značim u kampanji jer im je Elio svake godine nosio veliki dio zarađenog od prodaje, kao i u naturi. Od vina, pšenice, voća i povrća, maslinova ulja…, kaže Desa.

Kad je u 2015. godini Elio u ovršnom postupku izgubio kuću u kojoj je Desa tada živjela i bila prijavljena, njih dvoje sele u renoviranu bivšu štalu, svaki u svoj stan.

- Ulagala sam u sve objekte s namjerom da ću steći svoj suvlasnički dio na tom dijelu nekretnine, jer zašto bih se inače odricala svog dijela prinosa od 70 posto iz ugovora o zakupu zemlje? Njegovi ukućani su to dobro znali, kao što su znali da ja tu radim i živim uz dopuštenje njihova oca, odnosno supruga. Znači, bila sam im od koristi kad sam rintala i skupa s Elijom hranila njihovu obitelj, uređivala starine, a sada me tjeraju kao bijedno pseto iz kuće, ljutito će, ali s dozom inata u glasu.

Pregledom dokumentacije koju nam podastire uočavamo da je nekretnina na kojoj tvrdi da je u posjedu od 2015. nakon iseljenja iz Elijove nekretnine izgubljene u ovršnim postupku, dakle ova nedavno prodana Slovencima, bila u vlasništvu supruge Alide. Je li znala da ulaže sredstva u adaptaciju njezine nekretnine?

- Naravno da sam znala, jednako tako kao što su njih dvije, kći i supruga, znale da živim u toj nekretnini. Zar bih bila luda ulagati u tuđe da nisam imala dogovor da ću ostvariti suvlasnički dio? Pa zar bi mi gospođe dopustile da uselim i ne bi me pokušavale izbaciti pravnim putem ranije iz te nekretnine da sam uselila bespravno? Naime, Elio je imao potpisanu specijalnu punomoć svoje supruge Alide da može raspolagati tim nekretninama, prodavati ih. Drugim riječima, mogao ju je prodati i sebi ili meni budzašto, pa i pokloniti. Uz njegovo sam dopuštenje i uselila u ovaj stan koji sam sama opremila, uređivala, vukla pločice, kamenje i drugi građevinski materijal da je osposobimo za život i svi seljani su upoznati od kad sam u njoj, samo mi je adresa u osobnoj iskaznici ostala stara, ona iz kuće prodane u ovršnom postupku. Zato se novi gazda Slovenac vadi na tu foru da je provjerio kako u dokumentima nemam prebivalište ovdje, pronicljivo će Desa.

Priznaje da je njezin veliki propust što je Eliju ljudski vjerovala pa nije forsirala potpisivanje nekog ugovora o stjecanju suvlasničkog dijela ili priznavanja uloženih sredstava, a on je mislio da će još poživjeti. U prvi je plan izbilo pogoršanje Elijove bolesti i brigu je preuzela Desa, uz sve radne obaveze na zemlji, a papirologiju je stavila u drugi plan.

- Njegovala sam ga noćima, vozila ga na hitnu pomoć kad mu je pozlilo, vozila u bolnicu u Trst, posjećivala usred pandemije… Nisu tada o njemu brinule njegove gospođe. Elio je ustvari umro neočekivano, 1. ožujka 2021., kada smo se tome najmanje nadali. Supruga Alida i kći Alessandra nisu se nakon toga pretrgnule od želje da dođu u Burole, a nisu našle ni shodno pisanim me putem obavijestiti o namjeri prodaje kuće. Jednom prilikom prošloga ljeta htjela sam riješiti svoj stambeni status kako sam dogovorila s Elijom i kako je Alessandra sama govorila da je dio kuće moje, no ona je bila osorna i otrovno dreknula: "Via, via, va via…". Misleći valjda da im moj ropski rad više nije potreban i da će me šutnuti na cestu bez obeštećenja. Naslutila sam da to neće dobro završiti pa sam angažirala odvjetnika Miju Ćulića iz Pule. Problemi kreću koncem rujna prošle godine, Alessandra mi je isključila vodu, sve u namjeri da iselim, pa sam podigla tužbu. U međuvremenu ona uspijeva prodati kuću, onako narodski rečeno, uvaliti slovenskom odvjetniku i njegovoj supruzi. No, jedan bi vrstan odvjetnik trebao znati što znači biti u posjedu nekretnine i što znači ometanje tog posjeda, a ne se sada služiti perfidnim lukavstvima, metodama iznuđivanja iseljenja, zastrašivanja, iscrpljivanja, jer sam nezaštićena i nesituirana žena. Upao je u moj posjed, obio Elijov kućni prag, uselio u taj dio kuće, pa pokušao svim silama i u moj dio, ljuto će Desa.

Kaže da novi vlasnik već obavlja razne preinake na objektu, vozi na otpad njezine stvari iz dvorišta, postavio je kameru na krovište iznad njezine sobe. Svaki put pri odlasku Desa stavi novi lokot na ulaznu kapiju da mu prepriječi ulazak, ali ga on razbije da bi pristupio svojoj nekretnini. Najavio joj je da će morati iseliti milom ili silom, pa smo posjetili vlasnike uglednog odvjetnika i suprugu, u vrijeme dok su se majstori vrzmali po dvorištu. Pristao je dati izjavu, donijevši svu dokumentaciju vezanu uz kupoprodaju kuće.

"Ustvari sam kuću prepisao na suprugu", kazuje. Nekretninu je prije kupnje obišao s Alessandrom u dva, tri navrata. Tvrdi da Desu nije nikada zatekao u svom dijelu kuće, a Alida i Alessandra su ga vrlo površno obavijestile da Desa u njoj boravi tek povremeno i drži neke svoje stvari. Verbajs je vjerovao na riječ, iako su mu neki seljani pričali drugačije. No, u zemljišnim knjigama sve je bilo čisto i nigdje nije postojala neka zabilježba ugovora o najmu, doživotnom uzdržavanju ili slično. Kupio je nekretninu u dobroj vjeri, misleći da će Desa iseliti jer tu boravi povremeno. U jednom nam trenutku Verbajs ipak priznaje da je kuću kupio uz rizik, ali i po povoljnijoj cijeni. Kao iskusni odvjetnik očito je mislio da će iseljavanje Dese biti jednostavnije, no naišao je na tvrd orah i stvar se komplicira.

"Bilo je ludo kad sam prvi ušao u dvorište prošle godine i predstavio se Desi kao novi vlasnik. Već tada je intervenirala policija", kaže. Smatra da bi Desa trebala tužiti bivšu vlasnicu Alidu, a on će morati, ne iseli li Desa do svibnja, podići tužbu i to ostvariti sudskim putem.

Zatražili smo i mišljenje odvjetnika Mije Ćulića, Desinog opunomoćenika.

- Kako je Desa sama i k tome žena, svi to koriste. Očito je da je moj kolega nekrenitnu kupio vjerojatno po nešto nižoj cijeni, znajući da je Desa u posjedu, ali mene vlasnik ne interesira, on to može prodati i nekoj trećoj osobi, no Desa je u posjedu i zatražit ćemo sudskim putem da se ženu obeštetiti za uložena sredstva. Do tada je nitko ne može izbacivati iz nekretnine, osim sudskim nalogom, kaže Čulić te na kraju povišenim tonom poručuje: "Mrzim drskost, barbarizam i aroganciju kojom se Slovenci koriste našim hrvatskim zakonima."

I dok se bude vodila pravna borba između hrvatskog i slovenskog odvjetnika, kao i etičkih principa koje zastupaju pojedinačno u ovom surovom nekretninskom okruženju gdje se izgubilo obličje čovjeka i svake empatije, Desa neće mirno spavati i već strepi od novog subotnjeg upada slovenskog bračnog para u dvorište kuće Buroli 21A. Desa će braniti svoj posjed privezanim lancem na portunu dvorišta, a novi će vlasnik lanac opet skinuti i ta će se lančana igra, kako stvari trenutno stoje, raskinuti jedino sudskom presudom.

Povezane vijesti

• Predstavljanje mape i dokumentarca o Predragu Spasojeviću
• Filmski plakati Predraga Spasojevića
• Tužna priča žene iz Buja koju život nije mazio. Desa Spasojević: "TJERAJU ME IZ KUĆE KAO BIJEDNO PSETO"