Vatrogasci iz Umaga
"Kao prsti na šaci, djelovali su homogeno naši građani, vođeni srcem u pružanju pomoći u potresom razorenim krajevima Sisačko–moslavačke županije", kaže Bojan Štokovac, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Umag koja djeluje na području Bujštine.
Razgovaramo s njim dan nakon što se vratio iz Petrinje. U prošloj je godini umaška Područna vatrogasna zajednica bila angažirana na više od tisuću intervencija i potres na kraju godine kao da je bio veliko finale svih nevolja koje su obilježile 2020.
"Nadam se da je ovo bila 'točka na i', kazuje Štokovac, iz kojega uvijek zrači vedrina i optimizam.
"Iz našeg su se JVP-a pridružila tri vatrogasca. Radilo se o Goranu Štigliću (zapovjednik), Marku Fusiću i Josipu Klariću, koji su se vratili u nedjelju, odradili noćnu šihtu u Umagu i sad su slobodni do srijede. Neka se zasluženo naspavaju. Ali jučer je krenula u ispomoć nova tročlana ekipa u sastavu Dejan Tončić, Elvis Villanovich i Jurlina Roberto, nabraja Štokovac, pa opisuje i svoj iznenadni odlazak u Petrinju.
"Nisam to imao u planu, ali kad se mora, ništa nije teško. Tako je to u našem zvanju. Osim nedaća koje su tamo snašle ljude, sada su krenule i kiše. Kolege su mi javili da ima ljudi koji su došli na ispomoć volontirati, ali nemaju odgovarajuću opremu, točnije kabanice. Nazvao sam tvrtku Vatroprotekt iz Zagreba, koja nam je ovog proljeća već donirala adekvatno platno za izradu zaštitnih maskica protiv koronavirusa, objasnio im u čemu je problem, a oni su bez oklijevanja opet pokazali svoju dobrohotnost, darujući 40 kabanica, koliko su imali na zalihi, no u nedjelju ih nije imao tko dostaviti. Sjeo sam u vozilo i sve obavio sam. Tako sam stigao do Petrinje te se imao prilike i sam uvjeriti u posljedice nastale nakon razornog potresa. Nažalost, teško je bilo što racionalno i utješno kazati, radi se o prirodnoj katastrofi na koju nitko nema točan odgovor i ne može je predvidjeti. Međutim, impresivna je snaga i duh tih ljudi koji su već bili nastradali u Domovinskom ratu, a sada ne očajavaju, iako su neki izgubili gotovo sve. U jednom danu je pod ruševinama nestao čitav njihov mukotrpan život. Smireni su i srdačno su nas dočekali. Moram priznati da je za naše istarske vatrogasce ovo jedno sasvim novo iskustvo, jer do sada smo intervenirali u kojekakvim situacijama i elementarnim nepogodama, ali s katastrofalnim potresom se nismo još nikada suočili", kaže Štokovac.
Napominje da se tamo zemlja još poprilično trese. Njegovi kolege su, ističe, neispavani, no motiv za pomaganjem je nadjačao potrebu za snom.
"Naši su momci odmah bili raspoređeni po terenu i brzo su prionuli na posao raščišćavanja ruševina, a najviše su intervenirali na krovištima uništenih kuća. Srećom, svoju je pomoć pružila jedna privatna tvrtka iz Zadra, dva brata koja su stigla s kranom, pa su se dobro ukomponirali s našim vatrogascima i sve su rješavali zajedno. Voditelj našeg sektora je u prvoj smjeni bio zapovjednik iz Rovinja, a sada je iz Pazina. I tako su od jutra do večeri, do 3. siječnja naša tri vatrogasca odradila 100 intervencija u Petrinji", ističe zapovjednik Štokovac.
Ponosan je na njih, no hvale za odgovoran i ustrajan rad u protekloj godini iskazuje i preostalim kolegama. Dotičemo se i te 2020. u kojoj za njih nije bilo odmora.
"Zaista jedna čudna godina. To su mi potvrdili i moji stariji kolege. Na proljeće je bilo požara, pa su uslijedile poplave, onda olujno nevrijeme u kolovozu, opet poplave u prosincu, a kroz čitavu smo godinu bili maksimalno uključeni u program sprečavanja širenja zaraze od Covida-19 i još danas tri puta tjedno vozimo uzorke brisa u Pulu", ukratko rezimira nemirnu godinu u kojoj su njegovi momci odradili 920 intervencija, plus ovih zadnjih 100 na području koje je zadesio potres.
Ističe da je to impozantna brojka za jedan JVP koji broji 32 profesionalna vatrogasca. Neizostavno zahvaljuje i suradničkim timovima dobrovoljnih vatrogasaca - DVD-ima iz Umaga, Buja, Novigrada i Oprtlja, u kojima je uvijek spremno po 20 ljudi za hitne intervencije. Svoje uspjehe i sigurno djelovanje na terenu JVP Umag duguje gradovima i općinama Bujštine jer ih ukorak prate financijski, kao i Civilnoj zaštiti Grada Umaga na koordiniranoj suradnji prilikom zaštite grada od poplava.
"Istaknuo bih da je bilo i onih neobičnih intervencija na koje su se dečki odazivali. Možda nekome djeluje bizarno spašavanje pačića u cijevima bazena, lovačkih pasa u jamama, zmija zalutalih u automobile, pa čak i u jedan ekskluzivni hotel. A da i ne spominjem da dečki često puta spašavaju galebove", uz osmijeh se prisjeća Štokovac, opisujući karakter svojih kolega koji su spremni nesebično pomagati drugima u nevolji.
Kao desert na kraju razgovora, Štokovac je pohvalio Brixija, psa obučenog za potragu nestalih osoba, za kojeg kaže da je iznimno koristan i nezamjenjiv član vatrogasne ekipe uz koju se stanovnici Bujštine mogu osjećati sigurnije.