(Snimio Milivoj Mijošek)
Tko je čovjek koji je potukao IDS do nogu? S tim smo se pitanjem uputili u Vodnjan napraviti razgovor s najvećim iznenađenjem lokalnih izbora u Istri - Edijem Pastrovicchijom. Njegova je nezavisna lista osvojila većinu u Gradskom vijeću, a on je pobijedio već u prvom krugu za gradonačelničku funkciju. Sada je sve u njihovim rukama. Moraju opravdati to veliko povjerenje koje su dobili od građana.
Primio nas je u svom stožeru, u kući u Infobipovom kampusu. Morali smo pričekati red da bismo razgovarali s njim, toliko je trenutno zanimljiv medijima. Rekli bismo da je riječ o skromnom čovjeku, agronomu koji je prije niti dva mjeseca odlučio ući u lokalnu politiku. Što tek može učiniti u četiri godine ako je u nepuna dva mjeseca uspio napraviti čudo i skinuti s trona do sada u Vodnjanu nepobjedivi IDS?
- Zvijezda ste lokalnih izbora u Istri. Kakav je osjećaj nadmoćno pobijediti IDS, stranku koja je bila nedodirljiva u Vodnjanu?
- Prije bih rekao da smo ovime dali šansu gradu i građanima za bolju budućnost. To nam je bio cilj. Zato smo se i pokrenuli i izašli na ove izbore. Samo sam prihvatio ovu priliku, koja se pokazala izvrsnom, da napravim nešto za boljitak u svom okruženju, na području cijele Vodnjanštine. Mislim da građani to zaslužuju. Naš je slogan bio "Kad, ako ne sad! Il momento è adesso!", i baš sam na taj način uletio u, da tako kažem, pokret, val, energiju koja nas je pratila tijekom cijele kampanje.
- U javnom se prostoru nije stjecao dojam da ste godinama aktivni protivnik IDS-ove politike u Vodnjanu, u medijima ste se počeli pojavljivati prije nepuna dva mjeseca.
- Dugo već s ljudima pričam o potencijalima koji se ovdje pružaju. Vidjeli smo kako sve susjedne općine napreduju, a ovdje se ništa ne događa. Bilo je premalo prilika za nas građane, poduzetnike, male obrtnike… Osjećalo se da je grad blokiran, razvoja nije bilo, ljudi su odlazili, iseljavali se, standard građana na Vodnjanštini nije bio poput onog na razini Istre.
- Hoćete reći da je grad zapušten? IDS će vjerojatno reći da je, ne znam, izgradio ovu ili onu cestu, da je prostore u Trgovačkoj ulici dao obrtnicima…
- Možda su oni to i napravili, ali mislim da sve skupa nije bilo popraćeno s dovoljnom energijom, odnosno nije bilo efekta. Ljudi u gradu nema, moramo ih vratiti ako želimo život u Vodnjanu.
- Na ovim je izborima na Vodnjanštini bila sasvim solidna izlaznost, više od 55 posto birača je odlučilo glasati. Prije četiri godine taj je postotak bio puno niži, niti 40 posto.
- Privukli smo otprilike tisuću glasača više. I po tome se vidi da su ljudi bili željni promjene, a u nama su vidjeli tu mogućnost. Nećemo ih iznevjeriti, odmah sutra krećemo s radom. Neka iduće četiri prosperitetne godine budu naša kampanja za iduće lokalne izbore.
- Kad ste znali da ćete se kandidirati za gradonačelnika, da više nema nazad?
- Prije nepuna dva mjeseca.
- Što vam je obitelj rekla na to? Barem ćete im biti na oku, budući da živite na placi gdje je i gradska vijećnica.
- Razgovarali smo. I oni su shvatili da je ovo pravi trenutak.
- U Vodnjanu više nema banki, nema ni policijske postaje, kina, kazališta… Što bi Vodnjan moglo učiniti gradom, jer sada očito nema ta osnovna gradska obilježja?
- Upravo te stvari koje ste nabrojali, uz omogućavanje razvoja. Valja prepoznati sve prednosti koje nam ovaj prostor geografski nudi. Od jačanja poljoprivrede, do iskorištavanja blizine Istarskog ipsilona. Ništa od toga nije iskorišteno. Gdje god uperim prstom vidim potencijal za razvoj. Zapuštene stare jezgre svih mjesta na Vodnjanštini su zapravo neiskorišteni potencijal. Svaki grad koji ima takve dijamante uspio ih je iskoristiti, a Vodnjan nije. Mi želimo da taj grad bude doista grad. Ne vidim zašto bi ljudi odavde odlazili raditi vani, a srce ih vuče ovdje. Volim se našaliti da je ovdje korona prisutna već godinama, budući da se jako malo ljudi okuplja, druži na vodnjanskoj placi. Ljudi više nemaju zašto dolaziti u Vodnjan.