ISTRANIN U BUGOJANSKOJ SKUPINI

Tinjanac Viktor Kancijanić - ZA NEKE TERORIST, ZA DRUGE HRVATSKI RODOLJUB

Bivši đak pazinskog sjemeništa i student riječke teologije pa student filozofije u Salzburgu postao je jedan od 19 pripadnika Bugojanske skupine, a likvidiran je početkom srpnja 1972. Štovatelji lika i djela ovoga Tinjanca na mjesnom su groblju postavili spomen-ploču, ali im je tinjanski načelnik zabranio postavljanje poziva na misu zadušnicu na javnim pločama

| Autor: Robert BURŠIĆ
Viktor Kancijanić

Viktor Kancijanić


Svakoga srpnja već desetljećima zakotrlja se javna rasprava jesu li pripadnici tzv. bugojanske skupine teroristi ili rodoljubi, odnosno podvojena su mišljenja je li Viktor Kancijanić, Tinjanac, Veli Jože u redovima skupine, terorist ili rodoljub. Jedni ga veličaju i dižu spomenik, drugi se tomu žestoko protive. Tako je bilo i početkom ovoga srpnja.

Neprihvatljiv sadržaj

Tinjanski načelnik Goran Mofardin (SDP) uputio je krajem lipnja Borisu Mofardinu službeni dopis u vezi postavljanja obavijesti i korištenju javnog prostora: "Obavještavamo Vas da ste dužni u roku odmah maknuti sa svih oglasnih ploča na području Općine Tinjan postavljene obavijesti za 50. obljetnicu smrti Viktora Kancijanića. Naime, kao dugogodišnji član Općinskog vijeća Općine Tinjan te predsjednik istoga vijeća upoznati ste s činjenicom da je sadržaj koji postavljate na oglasne ploče neprihvatljiv i protiv Ustava Republike Hrvatske kao i Statuta Općine Tinjan te je time i zabranjeno njegovo postavljanje na ploče Općine Tinjan koje su javni objekti.

Isto tako ukazujemo da je Društveni dom Kringa javni prostor u kojem je također zabranjeno okupljanje u svrhu promicanja neprihvatljivih ciljeva i sadržaja te Vam zabranjujemo korištenje istoga dana 2. 7. 2022. kao i ubuduće za navedene svrhe. Ukoliko ne postupite po ovom dopisu te ukoliko ubuduće bude takvih pojava na području Općine Tinjan bez daljnjih upozorenja ćemo Vas novčano kazniti sukladno Odluci o samostalnom radu te prijaviti nadležnim tijelima."

Pazinski ogranak Matice hrvatske, naime, plakatom je pozvao na sv. misu u župnoj crkvi Sv. Šimuna i Jude 2. srpnja ove godine u prigodi 50. obljetnice smrti Viktora Kancijanića, hrvatskog političkog emigranta i domoljuba. Misa zadušnica je održana, ali ne i prigodno okupljanje u Društvenom domu u Kringi.

Pod Bugojanskom skupinom misli se na 19 hrvatskih emigranata, članova Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB), tajne hrvatske emigrantske organizacije koja je djelovala u Europi, Australiji i SAD-u. Cilj postrojbe Planinske lisice bio je uspostava vojne baze na planini Vran i podizanje naroda na ustanak. Skupina se ubacila preko Dravograda (Slovenija) u Jugoslaviju 20. lipnja, da bi stigla na planinu Raduš, na području današnjeg Uskoplja. Već 25. lipnja 1972. došlo je do prvog sukoba Bugojanske skupine s milicijom, a potom s JNA i Teritorijalnom obranom.

Jugoslavenske službe akciju su vodile pod kodnim nazivom "Operacija Raduša", a HRB-ovci "Akcija Feniks 72". U medijima se ustalio naziv Bugojanska skupina, jer je do prvih sukoba došlo ispod Raduškog kamena i iznad Rumboka blizu Bugojna.

Pseudonim Veli Jože

Jedan od članova skupine bio je Viktor Vitorio Kancijanić, rođen 15. ožujka 1945. u selu Peljaki kod Tinjana. Ubijen je 2. srpnja 1972. kod Raduše. Kancijanić je kanio postati svećenikom, poput starijeg brata Marijana, dugogodišnjeg generalnog vikara Porečke i pulske biskupije. U pazinsko sjemenište došao je 1961., gdje je maturirao pa upisao filozofsko-teološke studije u Rijeci. Teologiju je napustio 1969., da bi u Salzburgu upisao studij filozofije.

Organizaciji HRB-a pristupio je 1971. pod pseudonimom Veli Jože, a u Bugojanskoj skupini imao je ulogu duhovne potpore. Nakon drugog okršaja 27. srpnja 1972. u šumi Bukovac iznad Ramskog jezera Kancijanić je, prema nekim izvorima, izgubio kontakt s ostatkom skupine. Zaobišao je Ramsko jezero preko sela Varvara te se navečer 1. srpnja plivajući vratio u Donje Selo u Rumbovcima podno planine Rudeše. Pred kraj mise 2. srpnja ubijen je u blizini crkve Uznesenja Marijina na Šćitu.

U jednomjesečnoj akciji protiv diverzanata oko planine Raduše bilo je angažirano 30 tisuća jugoslavenskih vojnika i teritorijalaca. Poginulo je 15 članova skupine, neki su najprije zarobljeni pa likvidirani. Trojici uhićenih Vojni sud u Sarajevu izrekao je smrtnu kaznu strijeljanjem, a jednom je dosuđena 20-godišnja robija.

U prvim sukobima poginuo je Istranin, ročnik Branko Blečić, vojni milicionar, rođen u Lovranu 1953. Služio je vojni rok u Sarajevu. Jedna ulica u Rijeci, u Podmurvicama, nazvana je njegovim imenom.

IDS: U režiji pojedinca

Rodbina i prijatelji htjeli su Viktoru Kancijaniću na mjesnom groblju u Tinjanu podići spomen-ploču u prigodi 40. obljetnice akcije Feniks. Sredinom prosinca 2012. u Tinjanu je održana komemoracija koju su organizirali ogranci Družbe Braća hrvatskoga zmaja, Zmajski stol Istarski i Zmajski stol Riječko-bakarski. Podizanju spomenika usprotivili su se predstavnici županijskih ogranaka Socijalističke radničke partije te Savez antifašističkih boraca i antifašista u Puli i još neki mjesni tinjanski vijećnici IDS-a i SDP-a.

U konačnici, spomen-ploča je postavljena uoči Dana hrvatske neovisnosti 7. rujna 2018., na inicijativu Borisa Mofardina i Župe Tinjan, Družbe Braća hrvatskoga zmaja i Matice hrvatske. Otkrili su je dr. Nevio Šetić, pročelnik Družbe Braća hrvatskog zmaja, i Boris Mofardin, član HDZ-a iz Kringe, a blagoslovio mons. Ivan Milovan, biskup porečki i pulski u miru. Uz prazni grob jer se još uvijek ne zna gdje je pokopan. Tome su se žestoko protivili IDS i SDP.

"Prvi pokušaj postavljanja spomen-ploče zaustavljen je krajem 2012. godine na inicijativu i reakcije vijećnika IDS-a i SDP-a te raznih antifašističkih udruga. Tada se održala samo komemoracija i misa zadužnica s besramnim korištenjem ustaških simbola. Sada se to izvodi u režiji pojedinca, preciznije Borisa Mofardina (HDZ) koji je prošle godine podmuklo kupio dva privatna mjesta na groblju u Tinjanu s namjerom da se na njegovo privatno vlasništvo postavi sramotna spomen-ploča Viktoru Kancijaniću", izjavio je tada Sandi Bančić, predsjednik tinjanske podružnice IDS-a.

Foto

Spomen-ploča Viktoru Kancijaniću na groblju u Tinjanu

Tinjanski IDS je te 2018. godine priopćio: "Informacije koje su predstavnici IDS-a Tinjan dobili od Općine u krajnju su ruku dvosmislene. Načelnik Goran Hrvatin s jedne strane navodno ne odobrava otkrivanje spomen-ploče, dok s druge strane poziv na postavljanje iste poslan je od same Općine. Stoga, još uvijek nije poznato je li g. Mofardin dobio suglasnost Općine Tinjan za podizanje spomenika. Također, ostaje nepoznato što se promijenilo da sada načelnik općine iz redova SDP-a i član predsjedništva SDP-a Istarske županije svojim nečinjenjem omogućava postavljanje spomen-ploče jednom teroristu? Mještani općine zgražavaju se od pomisli da se postavi spomen-ploča Viktoru Kancijaniću na mjesno groblje. Tinjan je kao mala tolerantna sredina bila svijetli primjer zdravog društva, čime se iznimno ponosimo. Naša je dužnost konstantno raditi na očuvanju tolerancije i demokracije, promicanju ljudskih prava, a ovakvim se postupkom čini upravo suprotno - narušavaju se sve temeljne vrijednosti naše zajednice te se iskazuje krajnje nepoštivanje vrijednosti koje naša regija njeguje. IDS Tinjan jasno je i nedvosmisleno obavijestio Općinu o našem protivljenju te od načelnika Gorana Hrvatina zahtijeva da se otkaže postavljanje ove sramotne spomen-ploče."

SDP: Odlučeno još 2012.

Načelnik općine Tinjan Goran Hrvatin na ovu je temu tada priopćio: "Godine 2012. donesena je Odluka o tome da se spomen-ploča Viktoru Kancijaniću neće postaviti. SDP Tinjan predvođen Goranom Hrvatinom nikada nije, niti će podržati postavljanje spomen-ploče Viktoru Kancijaniću. Općina Tinjan i načelnik Goran Hrvatin u potpunosti podržavaju Odluku iz 2012. godine, kojom nije dozvoljeno postavljanje predmetne spomen-ploče. Nažalost, predsjednik lokalne organizacije HDZ-a Tinjan Boris Mofardin kupio je kao fizička osoba dva grobna mjesta na mjesnom groblju u Tinjanu i sada ih iskorištava za političke aktivnosti koje su blago rečeno neprimjerene, neodgovorne i nedostojne jednog sudionika u političkom životu Tinjana i Istre. Na sva upozorenja Općine Tinjan i načelnika da to što radi nema nikakvu podršku, Boris Mofardin se oglušio i nastavio raditi po svome. Nažalost, otišao je toliko daleko da je u osobnom kreiranju poziva za podizanje spomen-ploče koristio formulaciju iz koje se da naslutiti kako Općina Tinjan i načelnik Goran Hrvatin sudjeluju u organizaciji takve aktivnosti - što je apsolutna neistina i u konzultacijama s pravnicima vidjet će se postoji li mogućnost poduzimanja pravnih koraka protiv predsjednika HDZ-a Tinjan Borisa Mofardina. S obzirom da se radi o grobnim mjestima u vlasništvu fizičke osobe, Općina nažalost nema zakonskih mogućnosti da spriječi postavljanje spomen-ploče. Međutim, sukladno javno iznesenim stavovima, podizanju spomen-ploče neće nazočiti načelnik Goran Hrvatin niti bilo tko drugi iz lokalne organizacije SDP-a Tinjan."

Privođenja, saslušanja, pretresi

Tih srpanjskih dana 1972. UDB-a je imala pune ruke posla i u Istri. Nije bilo nijednog Viktorova kolege sa studija u Rijeci kojeg UDB-a nije privela na ispitivanje da bi saznala o mogućim Kancijanićevim planovima u Istri, stvaranju jataka. Neki su privedeni u više navrata, pretraženi su im stanovi i oduzeti pasoši, pojedinima vraćeni tek nakon uspostave samostalne Hrvatske. Viktorovi kolege koji su živjeli, radili ili studirali u inozemstvu nekoliko godina nisu iz predostrožnosti dolazili u domovinu. Ipak, koliko je poznato, nitko nije doživio veće represije, izuzev neugodnih saslušanja i pritisaka te primjetnih i neprimjetnih praćenja. A bilo je i ponuda da "rade" za službe državne sigurnosti, da budu špije u svojim životnim i radnim sredinama.

Isključite televizore

Studenti Visoke bogoslovne škole u Rijeci počeli su akademske godine 1966./'67. izdavati, ciklostilom/šapirografom, svoj list Pogledi, koji izlazi i danas. U drugom broju Pogleda 1967. godine objavljeni su stihovi tada bogoslova Viktora Kancijanića.

 

Isključite televizore

odmah ih isključite jer

bune se umirući

što gledate gdje uzdišu

pustite barem da umiru

u miru

 

ovako neće znati

zašto umiru ni

tko je tome kriv

ni oni

ni vi

 

ni grobari ne jedu

na groblju

a kamoli da kulturna

gospoda

sluša ispod puna stola

hropac umirućih

 

zadnjim grčem očaja

smrskat će ekrane

a vaše sobe ispuniti zadahom

baruta

i jezikom oblizanih tanjura

istrgnut će otpatke

što ih vi tako grčevito

stišćete u šaci

ili

odškrinite željezna

vrata sa srca

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter