Pisati o tome za vrijeme dok je sezona u punom jeku moglo je biti samo kontraproduktivno. Zato i nisam. Ipak, taj se problem mora riješiti ili barem ublažiti što ranije. Bivšim nositeljima političkih i profesionalnih dužnosti u najbogatijoj općini to nije pošlo za rukom ili ih nije bilo briga. Što se tiče sadašnjih, znaju za taj problem, pokušavaju naći rješenja, ali problem je kompleksniji nego se na prvu čini
Pronaći parking mjesto za vrijeme turističke sezone u Pješčanoj Uvali već me godinama podsjeća na spaghetti westerne u kojima colt u čiji bubanj stane šest metaka nikada nije prazan. Uvijek je pun i puca. Ne može se isprazniti i gotovo. Tako je i sa "ne parking" i onim malobrojnim parking mjestima u Pješčanoj Uvali za vrijeme turističke sezone. Uvijek su puna, nema mjesta, ne prazne se od jutarnjih do večernjih sati, a borba za svaki prazan prostor često se vodi po principu - mi smo na kavi, a ti dežuraj pa kad netko ode, uvali auto, i slično. I tko je tu dobar - loš - zao? Zapravo nitko.
Lako sa šugamanima, ali auti?
Početak je veljače, a ovaj piše o ljetnim problemima, pomislit će netko.
Međutim nekada se mora. A kad ako ne sad?! Za vrijeme sezone nisam htio, pisao sam o šugamanima i prouzročio nevolje mnogima koji su po svoju "bagno bagalju" morali u Medulin, k tome je još i otkupiti. U stvari platiti kaznu da bi svoje stvari dobili natrag. Mislim da su komunalni redari u cijeloj toj priči zapravo dobro prošli te neka se za ubuduće razmisli i o tome. Šugamanski rat neće stati. Skloniti šugamane i ostalu opremu sa strane, sačekati krivce i naplatiti kaznu možda je i zakonito, ali odvoziti ih u Medulin, sigurno nije.
E sad, šugamane je lako maknuti, ali automobile? Problem s parkingom iz godine u godinu sve je veći. Pisati o tome za vrijeme dok je sezona u punom jeku moglo je biti samo kontraproduktivno. Zato i nisam. Ipak, taj se problem mora riješiti ili barem ublažiti što ranije. Bivšim nositeljima političkih i profesionalnih dužnosti i poslova u najbogatijoj općini to nije pošlo za rukom ili ih nije bilo briga. Što se tiče sadašnjih, od nas izabranih, s nekima od njih redovno komuniciram, svi znaju za taj problem, pokušavaju se naći rješenja, ali problem je kompleksniji nego li se na prvu čini.
Pješčana Uvala turističko je mjesto. Volimo naše turiste i posjetitelje, želimo da se svi osjećaju ugodno i dobrodošlo, da imaju što više sadržaja, da troše, ali i da svoje limene ljubice imaju kamo propisno smjestiti tako da ne smetaju. Trenutna situacija bitno je drugačija. Ako niz ulicu do mora ne može proći niti, primjerice, hitna pomoć koja i želi proći samo ako je hitno, a kamo li vatrogasci, ponekad se zapitate što bi bilo kada bi se nešto dogodi? Mada se takva situacija kada je hitna bila kod Škuže, umjesto kod Buže, jednom nažalost i dogodila. Nisu pobrkali toponime pa umjesto do male špilje na ulasku u park šumu Soline otišli do restorana. Znam, jer sam ih nazivao. Međutim, jednostavno kroz treći ogranak nisu mogli proći jer su s obje strane ulice bili parkirani automobili.
Većina stanovnika i iznajmljivača u mjestu ima parkinge za svoje goste, no u Pješčanu Uvalu na kupanje dolazi veliki broj gostiju koji su apartmane iznajmili u Vinkuranu, Vintijanu, Valdabeku…, dok vikendima najveći broj automobila ima pulske registarske oznake. Da svi zajedno, kako stanovnici mjesta, tako i Općina i TZ, želimo podignuti razinu ponude za sve koji nas posjećuju, u to sam siguran. Stoga, ako sada nije vrijeme da sakupimo glave i razmislimo kako riješiti problem automobila uz obalu, u park šumi Soline, u svim ograncima koji vode prema moru ali i ostalima, ponekad i okupaciju privatnih parkinga, u svibnju će već biti kasno.
U Općini traže i razmatraju rješenja problema, ali, kako to često biva, administrativni pa i vlasnički problemi i zavrzlame uvijek se rješavaju sporo. A već je kasno. Koliko znam nešto će se i učiniti, no ipak nedovoljno, te ćemo čekati još neko vrijeme i nadati se da će sve dobro proći.
Parkiranje u Solinama posebna je priča i nimalo lijepa. Taj kratki dio Park šume od naselja do bunkera ponekad ni ne izgleda kao priobalna šuma sa spravama za vježbanje, već kao "parking šuma". Kako je dio parking šume Soline pod nadležnošću JU Kamenjak bilo bi dobro da i oni poduzmu nešto po tom pitanju. Kako stvari stoje, ovoga ljeta imat ćemo, ako sve bude išlo po planu, nešto mjesta za parking više, to jest nova i označena parking mjesta plus omanji parking. Za to je, kako sam čuo, novac u proračunu osiguran. Ipak. uzmite u obzir da sam to čuo, nisam siguran. Jedno od riješena koje se nazire je parcela na ulazu u mjesto, a u državnom je vlasništvu. Kada iz državnog pređe u općinsko vlasništvo (na čemu se navodno radi) na njoj bi se moglo smjestiti više automobila. Dok se to ne ostvari, morat ćemo se svi zajedno strpjeti što, nadam se, ne znači da ćemo tako dočekati i onu sljedeću sezonu 2023.
Pješčana Uvala nema ulice, nazivaju se ogranci, čega, ne znam. Svi su jednosmjerni i dovoljno široki, ali ljeti najčešće vozilima teško prolazni.
Najbliži moru je misteriozni sedmi ogranak, jedini dvosmjeran za vožnju u kome se mogu mimoići - dva biciklista!
Automobilima to nije moguće i to sve radi kantuna zemlje oko kojeg općina i vlasnik nikako da nađu zajednički jezik. I tu se izgleda nazire sretan kraj za tu sad već uništenu i devastiranu uličicu. Mnogobrojni šleperi koji su posljednjih godina kroz nju prolazili i još uvijek prolaze radi gradnje vila uz more, devastirali su je.
Doslovno. Tako je na pojedinim mjestima razina, od silnog tereta, spuštena i do 30 centimetara, ako ne i više, što se dobro vidi nakon kiše. Na čiji teret će ići sanacija, ne znam, ali da je nužna, nužna je, kao i to da sedmi ogranak napokon postane jednosmjeran.
Neke godine života proveo sam radeći u turizmu, ne onom rent, već kreirajući sadržaje, te imam i sam neke ideje. I reference. A imaju ih i drugi, kao i poduzetničkog duha. Pješčana Uvala i okolna naselja imaju, usuđujem se napisati, iznenađujućih potencijala za razvoj sadržajnog turizma. Malo avanture, povijesti, kulture, maslina, hrane i vina - toga imamo za ponuditi i više nego što možete pretpostaviti. Samo se moramo organizirati.
Uza sve to i specifičnih, unikatnih potencijala za buduću ponudu zanimljivih u svjetskim razmjerima. Takvi se sadržaji i aktivnosti već godinama sve više traže te se trebaju pametno upakirati, prezentirati i time produljiti sezonu. Nisu još prepoznati tamo gdje bi trebali biti pa tako ni valorizirani, što će se ipak neminovno morati deisti ako želimo unaprijediti doživljajni turizam cijele općine pa i južne Istre.
Kako stvari stoje, uskoro će, u naselju iznad Tehnomontove marine niknuti 150 novih apartmana, a mi ćemo, ako budemo spretni i pametni, na njima zarađivati i otvarati nova radna mjesta. Kada ne možeš ništa protiv apartmanizacije koja će, po mom mišljenju i iskustvu iz nekih područja u drugim zemljama, dokrajčiti turizam kakav imamo, treba to znati nekako iskoristi na svoju dobrobit, a na uživanje budućih vlasnika koji na more sigurno neće ići u marinu.
Ne mogu, a ne spomenuti. Danas, prije nego li sam i počeo pisati, prošetao sam šetnicom od uređenog mjesta sa spravama za vježbanje ispod hotela Valsabbion duž obale do njenog popločanog kraja i na tom potezu dugom 500 metara pobrojao 24 kanti za otpatke, na tom sam se broju zbunio i pobrkalo mi se - to je otprilike kanta na svakih 20 metara! I zato, dragi vikend-gosti, bez obzira na to što vaše smeće koje ostavljate svuda naokolo djelatnici Med Eka uredno počiste, suzdržite se od razbacivanja ljeti svih tih kokošjih bataka, krumpira, boca, limenki?. Ružno je, nezdravo, nekulturno i - smrdi!