Upit Centra za socijalnu skrb potaknuo nas je da odemo na jednu kampanju blizu Valalte i da ju iznenada i nenajavljeno posjetimo. No, ono što smo tamo zatekli nije nas moglo ostaviti ravnodušnima. Jednom riječju, žena se snalazila kako zna i umije, a njen je dom bio ništa drugo do zidovi, krov i strop sklepani od različitog, mahom odbačenog, građevinskog materija, ispričala nam je ravnateljica CK Rovinj Dajana Medić

"Gospođa je u Crveni križ dolazila tri puta godišnje po paket hrane. Na biciklu i uvijek šutljiva. Nije se dugo zadržavala, taman koliko je bilo potrebno da preuzme paket. Nikada se nije žalila i, iskreno, o njoj nismo ništa znali. Tijekom najžešće koronakrize, iz Centra za socijalnu skrb pitali su nas da li gospođi nosimo tople obroke. Do tada to nismo činili", kaže nam Dajana Medić, ravnateljica rovinjskog Crvenog križa, uvodeći nas u tešku ljudsku priču sa sretnim krajem, a koja je, zapravo, na svijetlo dana došla upravo zbog korone.

- Interes Centra za socijalnu skrb za tu ženu potaknuo nas je da je nenajavljeno posjetimo. No, ono što smo tamo zatekli nije nas moglo ostaviti ravnodušnima. Njen je dom bio ništa drugo osim zidova, krova i stropa sklepanih od različitog, uglavnom odbačenog, građevinskog materija, Bili su to uvjeti života nedostojni ljudskog bića, doznajemo od Medić.

Tek je u razgovoru sa ženom doznala da je nakon razvoda od nasilnog muža pobjegla u Rovinj, te svoj stan u Novigradu prodala i kupila ovaj komad zemlje na kojem danas živi.

- Ono u što smo bili sigurni je to da u tom prostoru i onakvim uvjetima ne smije dočekati zimu, kao što smo znali da od naših suza i sažaljenja gospođa neće imati koristi. O njoj su susjedi samo lijepo pričali i pomagali joj koliko su mogli, priča nam Medić.

Povezane vijesti

• Mladi Crvenog križa volontirali u Prihvatilištu
• Zatvara se skladište Crvenog križa
• Prvoplasirani Umažani i Buježi