Ljetni susreti sa stanovnicima podmorja
SAMO MALO NEUGODNOSTI - Nema opasnosti od meduza, ježeva i vlasulja
Pri susretu s meduzama rijetko će nas dodirnuti i opeći samo jedna. U takvim situacijama obično se kupač "sudari" s više meduza. Sreća je što meduze u Jadranskom moru nisu tako učestale, posebno ne one s jačim otrovom
Kupači, ponekad i ronioci, mogu doživjeti neugodnosti od nekih stanovnika našeg mora. Neke ne poznajemo, ili ih ne vidimo, na druge možemo nagaziti, ne očekujući ih u plićaku, baš tamo gdje se kupamo. Prilikom plivanja moguć je susret s meduzom, odnosno mnogo njih, na dnu možemo nagaziti na ježa…
Kupačice i kupači, obučeni samo u kupaće gaćice, bikini ili toples naprosto su izazov za meduze. Njihov dodir nije bolan, ali peče, i to dugo! Među više vrsta meduza koje žive u Jadranskom moru ima i onih čiji dodir žari, izaziva jače opekline na koži. One su uglavnom rijetke, a u dodiru s njima svaka koža nije jednako osjetljiva. Kod nekih reakcija je bolna, crvenilo biva jako vidljivo i dugotrajno, stvaraju se vodeni mjehurići... pa ponekad treba potražiti i liječničku pomoć. Kod drugih se to manifestira u blažem crvenilu s malo svrbeža. Prije više od trideset godina uz našu je obalu u ljetnim mjesecima zabilježena masovna pojava tih "opasnih" meduza, od kojih su "stradali" mnogi kupači. U jednom kraćem razdoblju predstavljale su veću pošast nego što nam je s vremena na vrijeme priredi cvjetanje mora.
Meduzine lovke
Meduze su žarnjaci, životinje jednostavne tjelesne građe koja se sastoji od klobuka pomoću kojeg se pokreću i velikog broja lovki. Te životinje, ako ih tako uopće možemo nazvati, nemaju ni srce, ni mozak, ni krvotok. Umjesto mozga one imaju brojne živčane završetke pomoću kojih registriraju svoju okolinu i podražaje što iz nje dolaze. Tijelo meduze najvećim dijelom sastoji se od vode (oko 95 posto čitava tijela), tako da meduza izvađena iz mora i stavljena na obalu predstavlja malu količinu želatinozne, prozirne mase koja se na suncu brzo potpuno osuši i gotovo ispari.
Veliki problemi nastaju kad se iznenada nađemo okruženi masom meduza. Tada je praktički nemoguće od njih se obraniti. Pretjerano mlataranje rukama, u pokušaju da ih se otjera od sebe, rezultirat će još većim opeklinama. Otrov meduze na čovjekovoj koži izaziva crvenilo, plikove, osip i otekline, bol je slična bolu od opekline. Nastale promjene, pa čak i ožiljci mogu se zadržati mjesecima. Nakon "susreta" s meduzom većina ljudi reagira instinktivno i čine ono što ne smiju – mjesto dodira počnu trljati, nastojeći ukloniti lovke. Time, međutim, čine suprotno, još više ih utrljavaju u kožu. Opečeno mjesto treba isprati morskom vodom, nikako slatkom. Tim postupkom odstranjuju se lovke. Da bi ih se do kraja uklonilo i neutraliziralo, opeklina se polije octom, ili se na nju stavi octene obloge, da ne bi došlo do infekcije. Umjesto octa, može poslužiti i limunov sok, ili farmaceutski alkohol. Ako na moru nema ničega drugoga, što je lako moguće, na opeklinu se može pomokriti. Moguće je i stvaranje vodenih mjehura, kao kod toplinskih opeklina. Njih se ne smije istiskivati ili bušiti. U nepovoljnijim situacijama treba što prije potražiti pomoć liječnika.
Ježeve bodlje
Neugodniji od meduza zacijelo su ježevi. Na sreću suvremenih kupača oni su u Jadranu prorijeđeni, što za prirodu našega mora nije dobro. Nekada su ježevi bili stanovnici podmorja mnogih naših kupališta, dok danas na njih rijetko nailazimo. Nešto više naći ćemo ih na hridinastu dnu, na dovoljno maloj dubini da se na njega može nogom zagaziti. Tko to učini ježa će dignuti na stopalu, a znam i za slučajeve podvodnih ribolovaca koji su se glavom naboli na ježa. Vjerujem, ježa će prepoznati i oni koji o moru i životu u njemu znaju malo ili ništa. A, najbolje će ga upoznati kada na njega nagaze!
Kad se nagazi na ježa riječ problem blagi je izraz. Da boli ne treba ni govoriti, a pokušaji vađenja bodlji uglavnom su bezuspješni. Ježeve bodlje su krhke, pa prilikom pokušaja izvlačenja pucaju i ostaju u nozi, iako bi ih trebalo što prije izvaditi. U tome će teško uspjeti i najvještiji liječnik, ali je ipak najbolje njemu se obratiti. U malim mjestima često ćemo dobiti preporuku da se obratimo nekom lokalnom znalcu, koji je vješt u takvim aktivnostima. Mnogi će se na to nasmijati, ali imam dobro iskustvo. Pitanje je da li nekadašnji stari "seoski doktori" imaju nasljednike vješte u baratanju iglom i znalce u pripravljanju biljnih "likarija".
Moruzgva ne grize
Potencijalnu opasnost za kupače predstavlja i vlasulja, moruzgva, kako je najčešće zovu na našoj obali i otocima. Iz djetinjstva pamtim upozorenja starijih prilikom odlaska na kupanje: "Pazi da te maruzgva ne ugrize…" Ona, međutim, kupača neće gristi, ali mu može nanijeti opekline, poput meduze.
Okrugla, u promjeru do desetak centimetara, oko osnovnog otvora iz tijela joj izlazi mnoštvo lovki. Upravo od njih prijeti opasnost! U tim lovkama nalaze se mjehurići puni otrova. Prilikom dodira s čovjekovom kožom najprije se osjeti ubod, otprilike kao od ose. Taj prvi ubod u biti ne boli, ili je bol tek lagana, zanemariva. Malo potom, nakon nekoliko minuta, oko mjesta dodira pojavljuju se crveni krugovi. U normalnim okolnostima oni nestaju kroz 24 sata. Ubodeno mjesto, kao i kod meduze, treba isprati morskom vodom i politi octom. Kod osjetljivijih osoba može doći do komplikacija, pa se pojavljuju mjehuri, nekroza i ožiljci. Tada je vrijeme pomoć liječnika. U rijetkim slučajevima može doći do komplikacija. Obično se to događa kod djece, ili ako su lovke vlasulje dodirivale veći dio kože. Tada mogu nastupiti bolovi u mišićima, povraćanje, povišena temperatura, pa čak i lagana nesvjestica.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
