Marko Marković, Puljanin s porečkom adresom, ovih se dana upisao na listu tek nekolicine Hrvata koji su uspješno odradili izazov da istrče visinu kao do najvišeg vrha Himalaje, 8.850 metara visokog Mt. Everesta.

Izazov se može odraditi bilo gdje u svijetu, nema vremenskog ograničenja, ali niti spavanja, a cilj je da se uspinju neprekidno dok ne ostvare željenu visinu. Sva pravila i propozicije koje treba poštivati nalaze se na stranici everesting.cc, sve se mora evidentirati, a nakon provjere, stiže i službena potvrda o uspješno odrađenom "usponu".

Iako je ovdje riječ o sportašu koji redovno svakodnevno trenira, odradi po 100 kilometara tjedno, koji iza sebe ima niz hvalevrijednih utrka pa i kultnu "100 milja Istre", ova je odluka naprasno "pala" u srijedu, start trčanja bio je već u petak u 10 ujutro, a uspješan završetak u subotu, nakon ukupno 28 sati, od čega 21.50 sati realnog kretanja. Ostalo je otpadalo na presvlačenje, hranu, piće i ostale "usputne" aktivnosti.

- Odluku sam donio prije svega zbog povoljne vremenske prognoze. Vidio sam da noći neće biti jako hladne, da neće biti kiše, i to je bilo to, odluka je donijeta. Kao mjesto odabrao sam stepenište iza Žatike gdje i inače treniram. Znao sam da sam spreman, fizički, ali opet, ovdje je možda i više bilo riječi o mentalnoj snazi koja mi je doista u jednom trenutku i trebala. Negdje u petak navečer oko 23 sata imao sam tu jednu krizu, vjerujem da je bilo zbog potrebe za snom, ali onda mi se pridružio dobar prijatelj i prekaljeni ultramaratonac s puno kilometara u nogama, Vladimir Dobrivojević iz Novigrada, i ostao sa mnom sat i pol, dva i to me spasilo. Poslije, po noći, čak i nije bilo teško. Svašta sam se nagledao i policijske intervencije i svačega, pa je brzo prošlo. Štoviše, iako pri kraju već osjećaš taj beton pod nogama, bez obzira na kvalitetnu opremu, šparao sam energiju i zadnji visinski kilometar osjećao da imam još snage i taj zadnji dio odradio najbolje od cijelog izazova. To je, u stvari, bilo zadnjih 10, 11 kilometara, ispričao nam je Marković.

Ovaj 43-godišnjak s pulskog Vidikovca, živi s obitelji u Poreču i oni su ga, kaže, dolazili bodriti tijekom cijelog dana, na čemu im je itekako zahvalan. Odrađenim je uspjehom, pak, jako zadovoljan, ali planova ima i za dalje.

- Ima puno lijepih izazova i utrka po svijetu pa kad ova korona malo splasne vjerujem da će mi nešto doći. Vjerujem da će mi i u tome pomoći Dobrivojević koji je kupio i kamper i planira si takve zanimljive utrke, ali vidjet ćemo, samo da se ova situacija u svijetu smiri, kaže na kraju našeg razgovora Marko Marković koji je odmah poslije odrađenog izazova ležerno spremio stvari i otišao mišiće ohladiti u - moru.

Ostaje zabilježeno da je s 28 sati trčanja (i ponešto hodanja), 8.850 metara nadmorske visine, 68 tisuća prijeđenih stepenica i 103 kilometara za sada jedan od rijetkih Hrvata kojima je to uspješno pošlo za rukom.

Povezane vijesti

• ZIMSKA LIGA: U Poreču po buri 400 trkača
• U Puli nova sezona škole trčanja
• Istarska zimska liga: Miljenko Grozdanić obranio titulu