Početkom 90-ih kad se u Hrvatskoj, uz veliku ratnu žrtvu, beskrupulozno preotimalo, privatno i nelegalno bogatilo i onda do temelja uništavalo, Ante Vlahović sa svojim je suradnicima krenuo drugim putem. Čovjek, kojemu je posvećena nagrada Rovinja, do 1994. godine komercijalist u Tvornici duhana Rovinj, početkom 1995., smrću Ante Cerina, preuzima Upravu

Oni koji su s njime radili i sada rade, oni koji su s njime stvarali i sada stvaraju, reći će da nije trpio i ne trpi prosječnost. Težio je i teži izvrsnosti. Od suradnika je tražio i traži prijedloge, ali je konačne odluke donosio i donosi sam. Poticao je i potiče kritike, primjedbe, sugestije i suprotna mišljenja. Ali, zadnja je bila i ostat će njegova. S vremenom, koje je valjda nastupilo istog onog trenutka kad je ušao u staru rovinjsku tvornicu cigareta u kojoj je osjetio opori miris duhana i njime se trajno zarazio, identificirao se s kompanijom. Taj je osjećaj prenio kao virus u krvotok svih koji su ga okruživali. Lojalnost, emocija, zajedništvo, motivacija - i na te je karte, kad je bilo najpotrebnije, lukavo igrao. Odlučio je mijenjati standarde i pomaknuti granice. U svakom smislu. On je lider i strateg. Primus inter pares. Prvi, doslovno prvi, ali među ostalima jednakima. Isticao se i ističe se, ali i druge uvažava. Uvijek je pitanje da li se ključne osobe poput njega takvima stvaraju ili rađaju, koliko je tu talenta i rada, a koliko sreće. Kako god bilo, on je primjer da samo malo iza ili neposredno uz ovako uspješne poduzetnike i inovatore stoje ljudi, prvi suradnici koji mu ni po čemu nisu inferiorni. Dapače, pravi lider objedinjuje, razvija svoje suradnike, pažljivo sluša i stoga je uspješan. I zato se ovih dana najvećom gradskom počašću - Grbom Grada, na dan njegove zaštitnice Svete Eufemije, Rovinj tom prestižnom i simboličnom nagradom mr. Anti Vlahoviću odužio za sve što je napravio i što i dalje radi za Rovinj, Istru i Hrvatsku.

Nasljednik vizionara

Samozatajni Ante Vlahović bio je i ostaje pravi čovjek na pravom mjestu u pravom trenutku. Nabrajati brojne domaće i međunarodne nagrade kroz već 24 godine uspješnog vođenja Tvornice duhana Rovinj, odnosno Adris Grupe u funkciji predsjednika Uprave bilo bi previše birokratizirano. Nekako izlišno i nepotrebno nizanje prelako zaboravljujućih fakata koji brzo puštaju dojam, a još brže odlaze u zaborav. Puno je zanimljivije i autentičnije iz prve ruke čuti svjedočenja suradnika Ante Vlahovića koji su uz njega i prethodnika mu, odavno već pokojnog Ante Cerina, malu rovinjsku duhansku tvornicu iz Jugoslavije u međuvremenu pretvorili u cigaretnog diva kojeg je međunarodna konkurencija, nakon brojnih napada i pokušaja preuzimanja, jednostavno trebala kupiti. I pošteno platiti. Drugačije nije išlo jer se Vlahović, kao nasljednik vizionara Ante Cerina koji je poticao privrženost, također okružio sposobnim suradnicima koji su, među ostalim, i bedemom pravnih propisa zaštitili svoj biznis i svoje vlasništvo temeljeno na sudjelovanju svih zaposlenih u privatizaciji: oglednoj, rijetko pozitivnoj i bez ikakvih mrlja.

Početkom 90-ih kad se u Hrvatskoj, uz veliku ratnu žrtvu, beskrupulozno preotimalo, privatno i nelegalno bogatilo i onda do temelja uništavalo, Ante Vlahović sa svojim je suradnicima krenuo drugim putem. Čovjek kojemu je posvećena nagrada Rovinja, do 1994. godine komercijalist u Tvornici duhana Rovinj, početkom 1995. smrću Ante Cerina preuzima Upravu. Treba to reći, istine radi, da su znanje i procjena Ante Cerina, istinskog narodnog čovjeka koji je prepoznao potencijal Ante Vlahovića stavljajući ga na zahtjevnu i važnu funkciju komercijalnog direktora, udarili temelje i matricu rada i u Vlahovićevom mandatu - okupljanje jakog tima ljudi što je uvjet bez kojeg nema ni pedlja poslovnog napretka. Tako je i bilo. S ekipom vrsnih stručnjaka na svojim područjima, Vlahović je na čelu kompanije tražio i pronalazio nove poslovne rute. No nije sve išlo glatko. Prije toga gubi se tržište, poslovi propadaju, rat uništava Hrvatsku, vremena su teška, kriza je sveprisutna, tajkunizacija je obilježila petoljetku, no Tvornica duhana Rovinj već tada ima neke svoje planove. Još 1990. godine, za vrijeme tadašnje Uprave, u kojoj uz predsjednika Ante Cerina s 51 godinom i njegovog zamjenika Ante Vlahovića s 39 godina zaduženog za komercijalu, sjede i Ivan Lokmer, 38-godišnjak zadužen za razvoj, Željko Sanković, 39-godišnjak zadužen za operacije i mlađahni, jedva 30-godišnji Plinio Cuccurin zadužen za pravne poslove. Tada se, dakle, postavljaju kadrovske i organizacijske osnove kao nužan preduvjet, poslije će tako ispasti, modernog TDR-a. Tada je i postavljena Strategija razvoja te mlade, ambiciozne, poletne i hrabre Uprave: vizionarska, dugoročna, ozbiljna, možda se činilo i neostvariva, no s vremenom postaje realnost. Dakle: jačanje duhanske industrije, diversifikacija u turizam i ulaganje u tercijalne djelatnosti. (Piše Robert FRANK)

Povezane vijesti

• Ante Vlahović: Suradnjom dobivamo svi i to je naš trajni izbor
• Ante Vlahović: Iako živimo u vremenima nesklonima poduzetništvu, Adris je krajnje usredotočen na svoje poslovanje
• Grb Grada Rovinja Anti Vlahoviću