Na pitanje kako to da Zvjezdana ranije nije imala kolica i drugu opremu, Slavica preuzima odgovornost i priznaje nemoć pred institucijama i birokracijom koje stalno nešto traže što čovjeku u ovakvoj situaciji nije nimalo lako. "Sad vidim da sam pogriješila, prebrzo sam odustala", dodaje Slavica. Prije šest, sedam godina tražili su je da Zvjezdanu dovede na konzilij kako bi dobila specijalan kolica, ali budući da je nisu mogli prevesti u ambulantu na pregled, sve je propalo
Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin uspjelo je na humanitarnom koncertu održanom početkom veljače skupiti novac za nabavu liftera, uređaja za prijenos i transport osoba s invaliditetom. Lifter omogućuje udoban prijenos osobe do ili iz kreveta, stolice ili čak s poda, a, kada je nedavno nabavljen, predan je Slavici Vlahović iz Tinjana čija je kći Zvjezdana od rođenja, dakle već 50 godina, prikovana za krevet.
Posve ovisna o tuđoj skrbi
- Dijagnosticirane su joj epilepsija, encefalopatija i još toga. Zvjezdana se ne kreće, ne može govoriti, ne može se samostalno hraniti, kaže mama Slavica i doda je da je zbog svega toga cijeli dosadašnji život provela ležeći u krevetu.
Potpuno je ovisna o tuđoj skrbi i pomoći, a s okolinom komunicira neartikuliranim krikovima.
- Toliko sam dugo s njom da sam se navikla na glasove koje ispušta i da znam što joj u određenom trenutku treba, kaže Slavica, koja Zvjezdanu nikada nije dala u neku ustanovu, ali je istovremeno zbog toga muči i sumnja je li možda tu pogriješila i bi li, možda, danas Zvjezdana bila u nekom drugačijem stanuju ili ipak ne bi.
Pa ipak, to je sada teško reći, jer Zvjezdani nitko nije davao šanse za život, ali ona je svjedokom da je želja za životom jača od svega, a na iznenađenje mnogih, pa i stručnjaka, poživjela je tolike godine.
- Moj život nije nimalo lak i već 50 godina živim uz moju Zvjezdanu, ali srećom, zahvaljujući Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin, a pogotovo njegovom predsjedniku Giulianu Bravaru, sada kada smo dobili lifter, a nešto prije toga kolica, puno mi je lakše, kaže Slavica.
Mrvica ju je skoro ugušila
Na pitanje kako to da Zvjezdana ranije nije imala kolica i drugu opremu, Slavica preuzima odgovornost i priznaje nemoć pred institucijama i birokracijom koje stalno nešto traže što čovjeku u ovakvoj situaciji nije nimalo lako. "Sad vidim da sam pogriješila, prebrzo sam odustala", dodaje Slavica. Prije šest, sedam godina tražili su je da Zvjezdanu dovede na konzilij kako bi dobila specijalan kolica, ali budući da je nisu mogli prevesti u ambulantu na pregled sve je propalo.
Zvjezdana je u djetinjstvu, kada je imala šest, sedma godina dobila kolica, koja je, kaže Slavca, iskoristila do kraj. Nažalost, jednom je prigodom pala iz njih, a budući da se ozlijedila, majka se više nije usudila ponovo Zvjezdanu staviti u njih.
- Onda sam nekako spontano odlučila da ću je držati u krevetu, jer joj je uvijek život visio o tankoj niti, ali eto doživjela je za njeno zdravstveno stanje nevjerojatnih 50 godina. Bilo je teško, kaže Slavica koja je naviknuta na život uz svoju Zvjezdanu. Hrani je špricom i to onom malom, kakvom se vadi krv. Količina koja stane u špricu najveći je zalogaj koji Zvjezdana može uzeti. Hrana mora biti potpuno tekuća, jer i mala kruta mrvica može izazvati problem. Jednom, sjeća se Slavica, mikser nije dobro usitnio hranu pa se Zvjezdana skoro ugušila. Slavica se snašla, okrenula je kćer i kad je došla do zraka izbacila je mrvicu zrna pšenice koja ju je skoro koštala života. Uz kaše i juhe Slavica ju hrani i vitaminskim mlijekom za teške bolesnike.
Teško je odražavati i higijenu takve osobe, koja se uopće ne oslanja na svoje mišiće, već je druga osoba mora pomicati u punoj težini. Dva puta tjedno Slavici pomaže medicinska sestra, pa ju one zajedno okupaju i presvuku. Srećom, zahvaljujući Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin, odnedavno im u tomu pomaže lifter. To je, kaže Slavica, nezamisliva pomoć. Osim što im pomaže u presvlačenju, pomaže im Zvjezdanu smjestiti u kolica, tako da sada može izaći iz sobe u kojoj je provela 30 godina života.
Svjesna svijeta oko sebe
- Kada je nakon 30 godina Zvjezdana izašla iz sobe bila je jaku uzbuđena, kaže Slavica. Shvatila je, nastavlja, kako je došla u neku drugu prostoriju, za nju neki drugi svijet. - Pozorno je promatrala sve oko sebe, a sada kad je češće dovedemo u dnevnu sobu pozorno promatra slike po zidu, ljude koji se nalaze u sobi promatra pojedinačno i također vrlo pozorno. Ona je očito svjesna svijeta koji je okružuje, ali to ne može izreći, kaže Slavica. Izvan kuće još nije bila, ali čim dođu topliji dani Slavica će kćer nakon 30 godina izvesti van, u prirodu, ne zna kako će Zvjezdana to prihvatiti, ali s nestrpljenjem očekuje taj dan.
- Mislim da sam jako pogriješila što prije nismo nabavili pomagala koja sada imamo na raspolaganju, ističe mama Slavica ne krijući uzbuđenje. Financijski, kaže, nisu bili u mogućnosti, ali, priznaje, falilo je i malo upornosti. Srećom, zahvaljujući Društvu osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin i posebno Giulianu Bravaru obitelj Vlahović dobila je na raspolaganje lifter i specijalna kolica za Zvjezdanu. Stoga Slavica stalno ističe Giulianove zasluge za pomoć njenoj Zvjezdani. Pri tomu ističe kako bi zajednica trebala imati više senzibiliteta prema takvim slučajevima, jer ljudi koji se nađu u tako, najblaže rečeno, teškom položaju teško se snalaze. I onda umjesto na pomoć nailaze na brojne birokratske prepreke. U takvim bi situacijama sustav trebao pomagati, a ne se prema tim nesretnim ljudima postaviti hladno, birokratski.
S time se slaže i Giuliano Bravar koji kaže kako bi trebalo više gledati na ljude, a manje u papire. Budući da su i njemu amputirane obije noge, kao predsjednik Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin odlučio je posvetiti se onima kojima je, kaže, puno gore od njega. Zadovoljan je pomoći koju je Društvo pružilo Vlahovićima. Osim liftera, zahvaljujući donacijama, Društvo je nabavilo i "Scalamobil" vozilo koje osobama u kolicima pomažu da se kreću uz ili niz stepenište. To je, kaže Bravar, itekako potrebo pomagalo kada neka osoba u invalidskim kolicima želi ući u banku ili poštu u Pazinu. Za lifter i "Scalamobil" utrošeno je 12 tisuća kuna, a pitanje je može li si koja osoba s invaliditetom to priuštiti. Zato je tu Društvo osoba s tjelesnim invaliditetom Pazin koje itekako može biti od pomoći!