Gradnja primjerenog bazena, kula je od karata, nedosanjani san rovinjskih vaterpolista. Stvari se sada i po tom pitanju kreću na bolje, no do realizacije će vaterpolisti trenirati u rehabilitacijskom bolničkom bazenu
Na njihovom bazenu ne postižu se vrhunski rezultati. Tu ne padaju državni rekordi i ne stvaraju se zvijezde svjetskog glasa. Ovdje se uživa, sportom se bavi iz osobnog zadovoljstva i pravih razloga. Oplemenjuje se i duh i tijelo. Pristup je olimpijski - važno je sudjelovati, dati sve od sebe i, naravno, pobijediti ako je moguće, ali bez imperativa da se nešto mora i to po svaku cijenu. Djeci će se na ovom bazenu usaditi upornost, odgovornost i disciplina, naučit će ih se sustavu vrijednosti koji će im pomoći da se lakše i bolje snađu kad za koju godinu zakorače u svijet odraslih.
Formativne godine odrastanja Rovinježi koji se odluče za vaterpolo umjesto svugdje prisutnog nogometa provest će na najljepšem bazenu na svijetu. Udaljen od morske površine kojih četiri, možda pet metara, njihov je bazen jedinstven, mjesto okupljanja koje spaja i stvara zajedništvo. Upravo u tome, u onom broju djece koja su se prepoznala u nekom sportu, najveća je vrijednost funkcioniranja svakog kluba. Vaterpolo klub Delfin iz Rovinja svoju misiju provodi uspješno. Od 150 članova kluba, čak ih je polovina u najmlađem uzrastu. O njima brinu tri trenera: Zvonko Živić, Arijano Banko i Kristian Mavrović.
Samo delfinaši igraju vaterpolo
Vjerovali ili ne, vaterpolo klub Delfin jedini je aktivni vaterpolo klub u Istri, županiji čiji se život odvija na moru te uz more i čije je priobalje veće, jače i razvijenije od kontinenta. Ali, eto, okolnosti su takve da u Istri samo delfinaši igraju vaterpolo na koji je uprava kluba na čelu s Enisom Kancelirom opravdano ponosna do neba. Ponosni su na još jedan rezultat – 70 godina postojanja koje se slavi upravo ove godine. Iz tiska će dotad izaći i bogata monografija kluba čije su kapice nosili i neki veliki igrači koji su obilježili i svjetski i hrvatski vaterpolo.
- Do prije dvije godine, kad su se već opraštali od igračke karijere, za nas su nastupali Igor Hinić i Samir Barač. O njima je nepotrebno trošiti riječi: vrhunski ljudi i vaterpolisti koji su osvajali olimpijske i svjetske zlatne medalje. Zanimljivo da je Hinić u mladosti već igrao za Delfin, isto kao i još jedan primorjaš, David Burburan, koji je nedavno bio naš igrač i trener. S njima je tu bio i naš vrhunski golman Goran Volarević. Te smo sezone u 1B ligi osvojili drugo mjesto, kaže Enis Kancelir. Klub koji je 1949. godine, u razdoblju poraća i neimaštine utemeljila grupa entuzijasta vođena pro. Nikšom Kalačićem, tada si je postavio tri temeljna cilja: formiranje kluba i njegovo omasovljenje, izgradnja bazena i ulazak u više rangove natjecanja. Prvi i treći cilj su uglavnom ostvareni, no onaj drugi zacrtani, gradnja primjerenog bazena, kula je od karata, nedosanjani san rovinjskih vaterpolista. Stvari se sada i po tom pitanju kreću na bolje, no do realizacije će vaterpolisti trenirati u rehabilitacijskom bolničkom bazenu.
- Ovaj klub je čudo! Nevjerojatan je uspjeh što se klub 70 godina održao bez bazena i osnovnih uvjeta za treniranje. Uspjelo se zahvaljujući inatu, tvrdoglavosti, ljubavi prema vaterpolu i prije svega golemom entuzijazmu. Svi mi koji vodimo klub, kao i oni prije nas, imali smo uvijek isti cilj – privući što više djece. I zato je čudo ovo što smo stvorili i što održavamo“, kaže Kacelir. Aktualna seniorska ekipa kao i kadetska natječu se u 1 B ligi u zimskom periodu, kada se domaće utakmice igraju u Rijeci i Puli, a gostujuće na potezu od Dubrovnika do Vukovara. Po ljeti pak nastupaju u 3 ligi i tada se igra na otvorenom bazenu u Rovinju. Upravo je taj bazen dio imidža i prepoznatljivosti delfinaša. Građen je davno, od ruku sportaša koji su sami iskrcavali kamione pune cementa, prevozili su kamenje, miješali beton, postavili električnu rasvjetu, održavali bazen i sada ga dodatno uređuju.